Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja (3.)

Zaselak se nalazi uza samu desnu obalu Korane, na mjestu gdje riječna sutjeska prelazi u široku luku (ravnica koja se pruža usporedno s koritom rijeke), oko kilometra nizvodno od ruševina srednjovjekovnog utvrđenog grada Blagaja. Prvoga dana nastavka potrage u njega sam stigao sa suprugom Martinom. Automobil smo ostavili na travnatoj visoravni, oko pola kilometra sjevernije od zaselka. Do visoravni se prilazi makadamskom cestom u smjeru zapada, koja se kod benzinske postaje ”Lukoil” u Lapovcu odvaja od državne ceste Karlovac - Slunj (D1). Do mjesta gdje smo parkirali, tom cestom treba se voziti svega jedan kilometar. ”Bijela” cesta pruža se od tuda na jug, spuštajući se i približavajući sve više obali Korane i naposljetku završavajući upravo u zaselku koji je bio naše željeno odredište.

Laganom šetnjom za lijepoga jesenskog poslijepodneva do zaselska smo sišli za nepunih 15 minuta. Uz cestu s lijeve strane, nekih 150 metara prije ulaska u zaselak, ugledali smo uređeno vrelo, gdje smo se osvježili pitkom studenom vodom. Stigavši i zaselak, vidjeli smo nekoliko raštrkanih manjih kuća, koje se koriste kao kuće za odmor. U jednoj od njih, najbližoj Korani, zatekli smo vlasnike, koje smo upitali znaju li možda za neke stare ruševine u blizini ili, pak, za položaj mjesta pod nazivom crkvina. Ispostavilo se, međutim, da nisu starosjedioci, već su povremeni stanovnici zaselka, kojega zovu jednostavno Blagaj (većini stari naziv i nije poznat), postali tek unazad nekoliko godina. Stoga nitko od njih nije znao odgovoriti na naš upit, već su nam preporučili da razgledamo ostatke obližnjih mlinica. Uistinu se u blizini, uzduž obje riječne obale, mogu vidjeti više ili manje razrušeni kameni zidovi nekadašnjih vodenica.

Pomislili smo da će ugodno subotnje poslijepodne završiti s predivnim pogledima na sutjesku Korane, obližnje luke i šumovite padine, te u užitku slušanja vode koja žamori slapićima i brzacima. No, na povratku smo zastali uz osamljenu poveću drvenu kuću, smještenu tik poviše čarobnog slapa, uređenu za prihvat gostiju. Radoznalost nas je vukla da razgledamo to lijepo zdanje, kad li je naišlo vozilo i zaustavilo se uz rub imanja. Čovjek koji je iz njega izašao bio je vlasnik te kuće za odmor, koji se ljubazno ponudio da nam predstavi imanje. Poziv smo, naravno, spremno prihvatili te smo vođeni domaćinom ”pronjuškali” skladno uređen okoliš kuće, a potom i zasjeli na ”čašicu razgovora”.

Vlasnici imanja i kuće za odmor ”Rooms S&I Korana” su Ivica i Snježana Stanišić, podrijetlom iz nedalekog Pavlovca. Imanje su kupili još 2000. godine i od tada ga postepeno pretvorili u pravo malo rajsko odredište za turiste, a i nadalje ga oplemenjuju. Posljednjih nekoliko stotina metara makadamske ceste, kojom smo dopješačili do zaselka, probijeno je i nasipano uglavnom njihovom zaslugom. Od proljeća do jeseni, za umjerenih vodostaja Korane, u ponudi imaju vožnje kanuima, od Rastoka kod Slunja nizvodno do njihovog imanja. Nakon turističkih, dohvatili smo se i razgovora o povijesti kraja, pa tako i o srednjovjekovnoj crkvi Sveti Ivan.

Ivica Stanišić rekao nam je da se njezini ostaci nalaze u šumarku oko 50 metara povrh vrta kojega uređuje sa suprugom, smještenom blizu mjesta na kojem smo parkirali automobil. Dodao je da su ruševine crkve na zemljišnoj čestici u vlasništvu Marka Obranovića, koji živi u Americi. Naš domaćin istaknuo je da je često obilazio kraj oko imanja te da nigdje drugdje u obližnjim šumama, šumarcima i livadama nema sličnih kamenih ostataka. A i predaja, kazao je, svjedoči o tome da se crkva koju tražimo nalazila upravo u neposrednoj blizini njegovoga vrta. Po rastanku s domaćinom, vraćajući se do automobila, slijedeći uputu koju smo upravo dobili, zaputili smo se do šumarka na zaravnjenom vrhu blagoga brežuljka, u kojem smo pronašli suhozidnu ogradu, a u sredini prostora koji opasuje i ruševne zidove.

Veličina ostataka tih zidova i smjer njihovoga pružanja zapad - istok govore u prilog tome da je tu uistinu mogla stajati tražena crkva. Načinili smo nekoliko fotografija preostalih ruševina tamošnje građevine i okolnoga suhozida. Po povratku s izleta posjetili smo obitelj Beronić u Krnjaku, Tomislava, Biserku i njihovu kćer Doru, s kojima smo dogovorili nastavak istraživanja već sutradan, u nedjelju 8. listopada. Zahvaljujući još jednom danu s lijepim vremenom, i ovaj izlet je uspješno odrađen. Tomislav Beronić mačetom je iskrčio samo ono raslinje koje je sakrivalo preostatak ruševnoga zdanja od pogleda. Nakon odrađenog posla, uvjerili smo se da se ostaci zidova na par mjesta uzdižu do visine i preko dva metra. Dakako da su se nakon uklanjanja bojnoga zelenila uokolo zidova iste mogle lakše i bolje usnimiti.

Po povratku s izleta, još istu večer Tomislav Beronić na osobnom facebook profilu naglasio je: ”Sada smo vrlo sigurni da se radi baš o crkvi koju povjesničar Radoslav Lopašić spominje u svojoj knjizi "Oko Kupe i Korane - mjestopisne i povjestne crtice", u poglavlju "Blagaj", objavljenoj 1895. godine. Crkva svetog Ivana bila je, kao i sve ostale crkve u ovom dijelu tadašnje srednjovjekovne Goričke županije - glagoljaška, o čemu postoje pisani tragovi. Radi se o sakralnom prostoru još uvijek prilično vidljivom, sačuvani su bočni zidovi u visini preko jednog do dva i pol metra, s tim da je vrlo vjerojatno sloj humusa dubok možda i jedan metar, tako da bi neka buduća iskopavanja imala što za otkriti.

Objekt je orijentiran u smjeru istok - zapad. Svetište je na istočnoj strani, površine oko 4 sa 4 metra. Moguće da je bilo i polukružno, no to bi tek otkopavanja sa sigurnošću mogla utvrditi. Središjnji brod crkve imao je još oko 8 metara, a vanjski zid mogućeg predvoja ili neke nadstrešnice oko 5-6 metara. Toliko se vide zidovi sa svake strane. Oko cijelog objekta se lijepo ističe vanjski zid koji je, sudeći po debljini bio ograda, a ne bih isključio mogućnost da je unutar tog, nazovimo ga za potrebe ovog članka - dvorišnog prostora - bilo i grobova. No, to ostavljamo arheolozima. Našu misiju okončali smo postavljanjem granitne ploče (velika hvala Klesartstvu Butorac iz Duga Rese što nam za ovakve akcije donira kamen) na kojoj smo glagoljicom i latinicom ispisali titulara crkve.”.

Obiđeni ruševni ostaci ove građevine u Blagaju, udaljene svega 200 metara od Korane, vrlo vjerojatno doista odgovaraju srednjovjekovnoj glagoljaškoj crkvi Sveti Ivan. Na povjesničarima i arheolozima je da poduzmu odgovarajuća istraživanja i iskapanja, koja bi ovu pretpostavku potvrdila ili odbacila. Naposljetku, valja istaknuti da smo se i na nedjeljnom izletu podružili s vlasnikom turističkog imanja u Blagaju, Ivicom Stanišićem, na terasi iznad Korane uz njegovu kuću za odmor. Osim toga, prošetali smo oko kilometar i pol livadama - lukama uz desnu obalu rijeke, nizvodno sve do Veljuna i natrag, u potrazi za još jednim izuzetnim kulturno-povijesnim spomenikom. Ta je gradnja na neki način bila u vezi s predmetnom crkvom. Oko ”navođenja” na pravi položaj i toga zdanja opet nam je pomogao naš domaćin. No, o kakvome se točno zdanju radi, priopćit ćemo nakon što istraživanje ponovimo, nadamo se tijekom zimskoga razdoblja, kada će njegovo razgledavanje, fotografiranje i mjerenje najmanje ometati okolno raslinje.