Slovenac Miklošič protiv Čeha Šafárika u obrani ILIRSKOG porijekla glagoljice

Studirao je i doktorirao filozofiju i pravo u Grazu i Beču. Od đačkih i studentskih dana družio se i surađivao sa Stankom Vrazom. Bavio se književnošću, podržavao ilirizam i pisao pjesme na ilirskom jeziku (što je tada bio sinonim za hrvatski jezik). Od 1844. godine je Kopitarov nasljednik u bečkoj dvorskoj knjižnici, od 1848. godine član je bečke Akademije znanosti, a od 1849. do 1885. godine bio je profesor na Sveučilištu u Beču. Kao svestran jezikoslovac bavio se indoeuropeistikom, paleoslavistikom, poviješću slavenskih jezika, poredbenom gramatikom, leksikologijom, slavenskom dijalektologijom i onomastikom.

U svom slavističkom radu Franc Miklošič bavio se i glagoljicom. Njegovo mišljenje je vrlo zanimljivo i ovdje ga prenosim iz dva izvora:

- "Rad JAZU", Knjiga CXII., Zagreb 1892.
- "Altslovenische Formenlehre in Paradigmen", Beč, 1874.

Tako u Radu JAZU, na stranici 103. u poglavlju "4. Istorički članci" naš jezikoslovac Tomislav Maretić prenosi Miklošičeve stavove:

"… da sv. Ćirilo nije izumitelj glagoljice, već samo reformator, jer da su Sloveni davno prije Ćirilova vremena dobili pismo od Grka, ali preko Ilira. Na tu misao navode Miklošiča čudna imena glagoljskih slova, nespretni njihov oblik i napokon to, što je vrlo teško dopustiti, da bi ikoji čovjek pojedinac složio svu azbuku kojemu narodu."

U djelu "Altslovenische Formenlehre in Paradigmen" Miklošić otvoreno zamjera Šafáriku stavove koje danas bez imalo pretjerivanja i straha možemo nazvati velikosrpskim kada za djela Ćirila i Metoda dokazuje da da su pisana srpskim dijalektima staroslavenskog jezika jer, kako kaže: "Isti se dokaz može jednako dobro primijeniti za bugarski, hrvatski i ruski jezik samo s mnogo obilnijim izvorima našeg poznavanja jezika nego 1833. godine kada je o tome pisao Šafárik."

Na kraju tog istog ulomka Miklošič kazuje da je "jedini među slavistima koji prosvjeduje protiv" teze o bugarskom porijeklu staroslavenskog jezika.

Moram ovome dodati svoj osobni komentar kako je iz ovog i prethodnih objava razvidno da je autoritet Dobrovskog i Šafárika u nametanju Ćirilometodske teorije još uvijek jako prisutan među hrvatskim znanstvenicima.

Posebno mi je zanimljivo što je službena slavistika u Hrvatskoj i dalje na braniku "ćirilometodskih znanosti", kako ih nazivaju, dok neki suvremeni češki istraživači otvoreno nazivaju Ćirilometodsku teoriju neznanstvenom.

No, to je već tema za neki drugi post.