Velike ”četvrtaste kamene poklopnice” na nekadašnjem groblju oko crkve u selu Jošane

Na kraju spomenutog napisa ustvrdio sam: ”Nekropole stećaka nalazile su se u oba susjedna krbavska sela, i u Pećanima i u Jošanima!”. U tome napisu ujedno sam najavio obraloženje navedene tvrdnje. U ovome napisu iznijet ću spoznaje koje dokazuju da su nadgrobnice slične stećcima postavljane na groblju koje je okruživalo srednjovjekovnu starohrvatsku crkvu Sveti Ivan u selu Jelšane, kako se u srednjem vijeku zvalo današnje naselje Jošane. Njezinu današnju sljednicu, crkvu Sveti Jovan, obišao sam istoga dana kada i nedaleku spomenutu Crkvinu u zaselku Uzelci. Crkva Sveti Jovan u Jošanima Donjim nalazi se od položaja Crkvina oko 1,5 kilometra sjevernije.

Selo Jošane, kao i nedaleko selo Pećane, pruža se uz državnu cestu D1, koja povezuje Karlovac, Slunj, Plitvička jezera, Korenicu, Udbinu i Gračac. Crkva Sveti Jovan, odnosno punim nazivom hram Rođenje Svetog Jovana Krstitelja u Jošanima, smještena je, kao i susjedna Crkvina u istome naselju, na obronku povrh Krbavskoga polja, istočno od magistralne ceste D1. Crkva je od državne ceste udaljena oko 400 metara, a prilazi joj se uskim seoskim putom. Podzid koji omeđuje malu zaravan uokolo crkve te crkveni zidovi i krov obnovljeni su najvećim dijelom od 2015. do 2019. godine. Nositelj radova bila je Crkvena općina Korenica Eparhije Gornjokarlovačke Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, a većinsku novčanu potporu pružilo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (* 1). Današnje stanje hrama svjedoči, međutim, da cjelokupna obnova građevine još nije privedena kraju.

Graditeljske osobitosti crkve istraživali su i o njima pisali posebice povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat (1911-1985.) i arhitekt i konzervator Zorislav Horvat (1937.). Prema spomenutim stručnjacima, crkva ima romaničko-gotička obilježja (* 2) i vjerojatno potječe s kraja 14. stoljeća. Moguće je, međutim, da je i starija ili, pak, nešto mlađa. Crkvena lađa (brod) usmjerena je približno u pravcu zapad - istok, s ulazom na zapadnoj i polukružnim svetištem (apsidom) na istočnoj strani. Najvažnije spoznaje prethodnih istraživača o ovoj crkvi predstavila je, pak, kustosica Muzeja  Like u Gospiću, arheologinja Tatjana Kolak, u napisu ”Od. sv. Ivana do sv. Jovana”, objavljenom u glasilu ”Riječki teološki časopis”, broj 1 iz 2004. godine, u izdanju Teologije u Rijeci - Područnog studija Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Govoreći o položaju srednjovjekovne crkve Sveti Ivan, arheologinja Tatjana Kolak s pravom ističe da je smještena ”... u neposrednoj blizini vrela i plavnog (vodonosnog) područja Hržić”, na istočnom rubu Krbavskoga polja podno obronaka planine Plješivice. Srednjovjekovne crkve u Lici, kao uostalom i na širem dinarskom području, često su se gradile u blizini krških izvora ili, pak, uz obale potoka, rječica i rijeka. Neke od tih crkava posebno su bile posvećene svetom Ivanu, a uz obližnje vrelo ili vodeni tok od davnina su vršeni obredi i svetkovine vezane uz pročiščujuću i iscjeljujuću ulogu žive vode (* 3).

Crkva Sveti Ivan sagrađena je i nedaleko prapovijesne gradine, kao uostalom i brojne druge ličke (rano)kršćanske starohrvatske crkve. Prapovijesna gradina nalazila se sjeveroistočno od crkve, na vrhu brijega Voj(i)novac (oko 970 m.n.v.; mještani brijeg zovu Veljun). Bliže crkvi, u dragi smještenoj istočno od nje, nalazi se položaj poznat kao ”Grčko groblje”. Stanovnici toga kraja i za preteču današnje crkve Sveti Jovan znaju reći da je to bila ”grčka crkva”. Dok za crkvu, na osnovu već spomenutog uvida stručnjaka, možemo sa sigurnošću reći da potječe iz srednjega vijeka, pretpostavka o prapovijesnoj starosti groblja u nedalekoj udolini tek čeka provjeru u arheološkim iskapanjima (* 4).

Arheološka istraživanja nisu provedena niti na prostoru crkvene cinkture. No, da je uokolo crkve nedvojbeno bilo srednjovjekovno groblje, omeđeno suhozidom, potvrdili su građevinski iskopi 2015. godine, provedeni bez arheološkog nadzora. O nalazima koje je ”iznjedrilo” strojno iskapanje oko hrama Rođenje Svetog Jovana Krstitelja u Jošanima, izvjestila je pet godina kasnije, u radu ”Romanički mač iz Jošana”, tiskanom u glasilu ”Starohrvatska prosvjeta”, svezak 47 iz 2020. (objavljen 2021.), u nakladi Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita, već ranije istaknuta arheologinja Tatjana Kolak. Tadašnja ravnateljica gospićkog Muzeja Like ”... dobila je obavijest o radovima u Jošanima te nalazu “nekih predmeta i sablje” 6. listopada 2015. Rekonstruirala je slijed događaja, zahvaljujući nalazniku, vozaču koji je upravljao iskopnim strojem i Hrvoju Giaconiju, tadašnjem pročelniku Konzervatorskog odjela u Gospiću.”.

Posebno zanimanje arheologa i konzervatora pobudio je nalaz dvosječnog romaničkog mača u jednom od grobova koji je uništen iskapanjima. Sudeći prema njegovom izgledu, mač najvjerojatnije potječe iz prve polovice 13. stoljeća. Najkasnije u to vrijeme oko crkve je, dakle, uistinu postojalo groblje. Procijenjena starost mača posredno ukazuje i na to da je srednjovjekovna crkva Sveti Ivan, u svome izvornom obliku (koji je do danas tek djelomično sačuvan) izgrađena možda još oko stoljeće i pol ranije nego li su to pretpostavljali već ranije spomenuti stručnjaci (* 5). Koji razlozi su, međutim, uopće doveli do nestručnih građevinskih iskopa na prostoru crkvene cinkture, tijekom kojih su, osim već navedenog srednjovjekovnog mača, otkopane i pojedine velike kamene nadgrobnice?

U spomenutom u radu ”Romanički mač iz Jošana”, Tatjana Kolak podsjeća da je crkva u Jošanima, kao jedino sakralno zdanje u Krbavi koje nije srušeno ”za dolaska Turaka ili pod njihovom upravom”, nakon Drugoga svjetskog rata služila kao privatni ovčarnik (tor za ovce). Stoga je nekadašnji hram, naglasila je arheologinja, ”... zbog nebrige bio u vrlo lošem stanju, dijelom urušene i oštećene krovne građe i pokrova dok su zidovi bili rastreseni, vjerojatno i zbog klizanja terena. Osobito je bilo opterećeno zapadno pročelje te je postojala mogućnost njegova odvajanja od korpusa.”. Skupina mještana, posebice onih iseljenih u druge krajeve, koji povremeno posjećuju rodno selo, stoga je pristupila čišćenju crkvenog okoliša od nabujalog raslinja. Zalaganjerm Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj otpočeli su, pak, radovi na utvrđivanju zemljišta sa svrhom zaštite od daljnjeg urušavanja hrama.

O tijeku građevinskih radova, kao i uvidima koja su (ne)očekivano očitovali, arheologinja je između ostaloga naglasila: ”U kolovozu i rujnu 2015. izvedeni su radovi uklanjanja recentne, djelomično očuvane cinkture i iskop na tri strane padine, za potrebe podizanja novog betonskog zida u svrhu sprječavanja daljnjeg klizanja terena. Tim zahvatom devastirano je srednjovjekovno groblje i pronađen romanički mač. ... Mač je pronađen u južnom profilu sjevernog iskopnog kanala, na 80 do 100 cm dubine. Zajedno s osteološkim nalazima unutar iskopanog kanala ... Prilikom obilaska lokaliteta, 13. listopada 2015. u iskopnim profilima bilo je jasno vidljivo da se uokolo crkve nalazilo groblje. Nešto deblji kulturni sloj prisutan je s južne i zapadne strane. Također je zamijećeno da su pojedini ukopi imali grobnu arhitekturu u obliku masivnih četvrtastih kamenih poklopnica, od kojih je dio devastiran iskopom.”.

Srednjovjekovno groblje ukolo crkve Sveti Ivan nedvojbeno je, dakle, sadržavalo i grobove natkrivene velikim vapnenačkim pločama, koje arheologinja ističe pod nazovom ”poklopnice”. Kako joj ta vrsta spomeničke baštine pri obilasku radilišta nije bila glavni predmet zanimanja, Tatjana Kolak nije ih detaljnije predstavila u već navedenom radu. Nije istaknula, primjerice,  koliko je točno takvih ploča pronađeno, u kakvom su stanju otkrivene (cjelovite ili oštećene), koje su veličine, ... Ipak, već sam njihov spomen, kao i fotografija jedne od otkopanih ”poklopnica”, izuzetno vrijedno su svjedočanstvo o nekadašnjem bivanju takvih nadgrobnih spomenika uokolo crkve u Jošanima.

Građevinskim iskopima iz 2015. godine dokazano je, dakle, postojanje kamenih nadgrobnica na crkvenom groblju u Jošanima, koje po veličini i obliku sliče stećcima. Premda se dijelovi nekih od velikih nadgrobnih ploča i danas naziru u neposrednoj blizini crkve (* 6), zanimljivo je da im, do iskapanja nekolicine tih nadgrobnica građevinskim strojem, nitko od povjesničara, konzervatora ili arheologa nije posvetio pozornost. U dostupnim mi napisima i rukopisima stručnjaka koji su obilazili crkvu u Jošanima, pa čak ujedno i istraživača stećaka u Lici kao što su bili povjesničar i konzervator Većeslav Henneberg (1889-1937.) ili već prethodno istaknuta Anđela Horvat, nisam pronašao niti slova o tim nadgrobnim spomenicima na tamošnjem groblju.

Da se na nekadašnjem groblju uz hram Rođenje Svetog Jovana Krstitelja, unatoč utonuću uslijed protoka brojnih stoljeća, ali i oskvrnuća dijela nadgrobnica u već spomenutim radovima 2015. godine (a možda i ranije, ukoliko su korištene u druge svrhe), još uvijek mogu nazrijeti neke od velikih kamenih ploča uvjerio sam se za posjeta hramu 26. ožujka prošle godine. Samo na osnovu naznaka da iz zemlje izviruju dijelovi kamenih nadgrobnica nisam, međutim, bio siguran radi li se o stećcima sličnim nadgrobnim spomenicima ili su to ostaci novijih nadgrobnih ploča. Potvrdu da bi bar neke od sačuvanih, ali tek neznatno uočljivih, kamenih ploča okolo hrama mogle biti nadgrobnice (* 7) nalik stećcima pronašao sam tek naknadno, u novom ”krugu” potrage za pisanim izvorima o crkvi u Jošanima, u već istaknutom napisu arheologinje Tatjane Kolak ”Romanički mač iz Jošana”.

Nalaz kamenih nadgrobnica ili ”poklopnica” pri građevinskim radovima na odavno nekorištenom groblju u Jošanima, primjer je koji nam pokazuje da su po pogledu otkrića kamenih spomenika iz prošlosti uvijek moguća iznenađenja. I u dobrom, kao i u lošem smislu. Loša strana spomenutih radova, koji su otpočeli bez znanja i uznapredovali bez nadgledanja arheologa i konzervatora, je da je srednjovjekovno i novovjekovno groblje oko crkve znatno devastirano kao arheološko nalazište. Dobra strana je da je do radova uopće došlo, što je za posljedicu ipak imalo i pronalazak nekolicine vrijednih nalaza, kao i spoznaju o pokapanju dijela pokojnika u grobove pokrivene teškim kamenim pločama.

Prostor oko nekadašnjeg groblja uz hram Rođenje Svetog Jovana Krstitelja, međutim, još uvijek - osam godina nakon strojnih iskopa i izgradnje novog podzida oko crkvenog ”dvorišta”, djeluje dosta neuredno. Na padinama su zaostali stršati pojedini ulomci stijena i veći komadi kamenja. Je li moguće da neki od njih potječu i od razbijenih nadgrobnica? Pitanje je zapravo gdje su, i u kakvom stanju, završile otkopane nadgrobne ploče; jesu li sačuvane pa makar bile i iznova zatrpane zemljom, ili su možda negdje odvezene, ili čak razbijene, a njihovi komadi ugrađeni u novoizgrađenu betonsku ogradu? Napis ”Romanički mač iz Jošana” ne pruža odgovor na spomenuti upit. Je li arheologinji i konzervatoru koji su, zbog našašća grobnih predmeta, naposljetku ipak obaviješteni o radovima, poznata sudbina iskopanih kamenih nadgrobnih spomenika? Dojam je tek, da su takvi spomenici za struku manje značajni od tamošnjeg otkrića jednog srednjovjekovnog mača. No, valja odgovoriti i na pitanje što su (ili možda nisu?) građevinski radnici, konzervatori, arheolozi, predstavnici crkvenih vlasti i mještani učinili da zaštite i sačuvaju pronađene kamene ”poklopnice”?

Pronalazak nadgrobnih ploča u Jošanima jedno je od najmlađih otkrića, odnosno potvrda njihovog postojanja, takvih spomenika u Lici. Nepuna dva desetljeća ranije ”poklopnice” su pronađene i u selu Podudbina, također smještenom istočno od državne ceste D1, koje se nalazi tek oko sedam kilometara južnije od Donjih Jošana. Za razliku od Jošana gdje su nadgrobnice nalik stećcima iskopane za građevinskih radova, na crkvini Sveti Marko u Podudbini otkrivene su tijekom arheoloških istraživanja, provedenih od 1996. do 2000. godine. O pronalasku te nekropole s ”poklopnicama” izvijestio sam u napisu pod naslovom ”Istražujući crkvinu u Podudbini otkrili nove nadgrobnice - stećke”.

Hram Rođenje Svetog Jovana Krstitelja, sljednik srednjovjekovne crkve Sveti Ivan, plijeni pogled pri vožnji državnom cestom D1 kroz Jošanje Donje zbog svojeg položaja na uzvisini Brdo Cvijanovića iznad seoskih kuća smještenih uz rub Krbavskoga polja. Pozornost privlači i iz blizine, uslijed gradnje s ”pravilnim, lijepo obrađenim klesancima”, koji su u donjem dijelu veći, a prema vrhu crkve manji. Crkva ima zvonik na preslicu, uobičajen za starohrvatske srednjovjekovne crkve. Zanimljiv je i ćirilični natpis uklesan na dovratniku iznad crkvenog ulaza, koji po svemu sudeći upućuje da je obnovljena crkva 1730. godine postala hram Sveti Jovan, u službi pravoslavnih kršćana. Premda joj je unutrašnjost još uvijek neuređena i neugledna, čini se da hram Sveti Jovan ipak, makar tek povremeno, služi kao bogomolja. Na to upućuju pojedini vjerski (obredni) predmeti, poput slike i svjećnjaka, ovješeni na zidove crkve u blizini svetišta.

Osim crkve u Donjim Jošanima, osobitu baštinu predstavljaju i ruševine svjetovnih zdanja u njezinom podnožju. Po obilasku crkve i okolnog nekadašnjeg groblja, razgledao sam i dio starih kamenih kuća i gospodarskih zgrada koji se rastaču prepušteni ”zubu vremena”. Posebice sam promotrio ostatke nekolicine domova koji se nalaze sa sjeverne i manjim dijelom istočne strane makadamskog puta koji se do crkve uspinje uz blagu padinu od državne ceste D1. Te kuće zadivljujuć su primjer gradnje s izrazito velikim klesanim komadima kamenja. Pretpostavljam da megalitska zdanja potječu iz novijeg doba, vjerojatno iz vremena nakon oslobođenja kraja od Turaka 1689. godine. U svakom slučaju, preostale ruševine dokaz su naslijeđenog i tisućljećima (o)čuvanog umijeća vrsnih majstora gradnje u Lici krupnim, teškim, ali vješto obrađenim kamenjem.