Stanovnik Kunovca Kupirovačkog Dragan Obradović pokazuje jedan od stećaka - ploča na groblju Breščić (Foto: Goran Majetić)
Spomenuti zapis od prije 143 godine, jedini pisani izvještaj koji je upućivao da su i u tome malome ličkom selu postajali stećci - ploče, objavio je ondašnji urednik glasila ”Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva”, povjesničar i arheolog Šime Ljubić (1822-1896.), u to doba ravnatelj Narodnoga muzeja u Zagrebu u čijem sastavu je djelovao i Arkeologički odjel (* 1). No, premda je Šime Ljubić kao urednik glasila priređivao i njegovu rubriku ”Razne viesti”, pravim piscem navedenog izvještaja pod naslovom "Srb u gornjoj Krajini, i njegova okolica" možemo smatrati učitelja Danu Bogdanovića. To, uostalom, pošteno ističe i Šime Ljubić, koji je iz učiteljevog izvještaja izuzeo najvažnije dijelove i prilagodio ih za objavu.
Šime Ljubić, naime, naglašava u uvodnom ulomku rečenog napisa u ”Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva”: ”Gosp. Dane Bogdanović učitelj na obćoj pučkoj učioni u Srbu uslied poziva vis. glav. zapoviedničtva u Zagrebu podnio je obširno izviešće ? stanju starina u ondješnjoj okolici. Gosp. B. sakupio je velikom pomnjom sve, što je vidio sam ili čuo u tom predmetu, dosta točno nacrtao i razložio, i tim si osobitu pohvalu zaslužio, a drugim se za izgled postavio. Mi ćemo iz toga izveštaja izcrpiti, što je vriedno, da naši čitatelji znadu; i zato, da tim olakotimo đalnja strukovna iztraživanja u onih stranah.”.
Učitelj Dane Bogdanović je starine okolice Srba, pa tako i nekropolu u Kunovcu Kupirovačkom, obišao prethodne 1879. godine. Pisanje izvještaja o tim istraživačkim obilascima završio je 19. rujna 1879. Na taj podatak ukazala je arheologinja Ivančica Pavišić u napisu ”Djelatnost muzejskih povjerenika i istraživača na području Like”, u glasilu ”Prilozi”, svezak 5-6 za 1988-1989. godinu (objavljen 1990.), čiji je nakladnik Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu - Odjel za arheologiju, čija je tada bila djelatnica.
Daljnja stručna istraživanja u okolici Srba koja je priželjkivao ravnatelj Narodnoga muzeja u Zagrebu Šime Ljubić nisu, međutim, bar što se tiče nekropole stećaka u Kunovcu Kupirovačkom, nikada provedena. Do pomaka nije došlo niti u novije vrijeme, od kako su nadzor i zaštita spomenika u ovome dijelu Like u nadležnosti Konzervatorskog odjela u Zadru, Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. O istraživanju spomeničke baštine na području toga ličkoga sela svjedočanstvom je ostao tek prerađeni zapis Dane Bogdanovića (* 2) od strane Šime Ljubića, iz kojega vrijedi istaknuti: ”U Kumićgradu, sat od Srba, odkrilo se: oklop i košulja, dosta novaca iz Konstantinova doba, konjskih ploča, čavala, jedno žuto koplje, šesteroper buzdovan, dosta nglja, mrtvačkih kosti, troske itd. Njeki seljak krčeć udari sjekirom u mjedenku, ali u isto doba sruši se i tu stojeća zidina, te ju zatrpa. Iznad ove gradine na strmoj klisurastoj stieni vide se željezne alke i kuke, do kojih se doseći nemôže; te se priča, kao da su za to u stara doba brodovi penjati.” (* 3).
Nedaleko od ”Kumićgrada”, kako gradinu južno od Kunovca Kupirovačkog, pri njezinom prvom spomenu u izvještaju, greškom naziva urednik glasila (ukoliko nije riječ o pogrešci tiskarskog slogara), istraživač s kraja 19. stoljeća razgledao je i groblje sa stećcima u obliku ploča. O viđenom je učitelj Dane Bogdanović, kako prenosi Šime Ljubić, izvijestio: ”Četvrt sata od Kunićgrada na brežuljku ima groblje sa starodavnom crkvenom ruševinom; tu se vide četverouglaste tako ogromne ploče, da je uprav čudnovato, kako se jih na onu visinu izvesti moglo. Na jednoj urezana je čovječja ruka držeća krst.”.
Brežuljak na kojemu je Dane Bogdanović pronašao stećke nalazi se sjeverno od Kunić grada, kako gradinu i danas zovu mještani Kunovca Kupirovačkog. U jednom od rijetkih napisa iz novijeg vremena, u kojima se gradina - ponavljajući ovdje predstavljeni navod učitelja iz Srba - samo usput navodi kao arheološko nalazište, pisac je naziva Kunac grad (* 4). Brijeg, čiji se prostran, gotovo zaravnjen, vrh pruža na oko 515 metara nadmorske visine, tek nešto više od 400 metara južnije od asfaltne ceste na dijelu u kojem prolazi kroz središnji dio sela, obrastao je borovom šumom, po čemu se ističe u okolnom krajoliku te je stoga lako uočljiv već izdaleka.
Kada sam s prijateljem istraživačem iz Karlovca, Darkom Gojkovićem, i mlađim sinom Noom 7. ožujka 2021. godine prvi puta obilazio područje Srba, između ostaloga u potrazi za grobljem sa stećcima u Gornjem Srbu, nismo se stigli posvetiti pronalaženju groblja u Kunovcu Kupirovačkom. Naredna prigoda ukazala se tek dvije godine kasnije, 11. travnja 2023., kada sam taj kraj posjetio sa suprugom Martinom, najmlađom kćeri Lilom i jednom od unuka, Mawuli Gavon. Pristigavši u Kunovac Kupirovački, zaustavili smo se kod jedine kuće ispred koje smo zamijetili mještane, kako bismo se raspitali za položaj groblja s velikim starim grobnim pločama. Bili su to Gordana Batinica i njezin suprug Michael ili Mike (Majk), s kojim živi u Engleskoj, koji su za uskršnje glagdane nakratko došli na odmor u Gordanin rodni kraj. S njima je bio i Dragan Obradović, koji nam je rekao da zna za položaj groblja te se ljubazno ponudio povesti nas u njegov obilazak. Gordana i Majk još prije uspona pozvali su nas na ”čašicu razgovora”, gostoljubivi koliko i radoznali kakve to starine sakriva vrh obližnjega brijega.
Od nove asfatne ceste koja vodi kroz selo, makadamski put do groblja na prostranom zaravnjenom vrhu brijega lagano se, u dužini od oko 800 metara, uspinje upravo od imanja koje se nalazi nasuprot njihove kuće. Dragan, koji nam je usput pričao o ljudima i događajima iz bliže prošlosti mjesta, groblje zove jednostavno - posljednje počivalište Breščić. Sjeća se da je pošumljen 1968-1969. godine; do tada je se s vrha brijega pogled širio nesmetano, na dolinu oko Srba i Kupireva, kao i na okolne uzvisine. Došašvši na vršnu zaravan okruženu šumom, uvjerili smo se da se tu nalazi suvremeno groblje koje čuva i nadgrobne spomenike iz razdoblja od 18. do 20. stoljeća, ali i znatno starije stećke - ploče.
Na groblju, koje se uz različitost grobnica po starosti i načinu izvedbe doima skladnim i spokojnim, ističu se kamene krstače (križevi), posebice skupina u središnjem dijelu zaravni, visine od oko 1 do 1,5 metar. Groblje koje je okruženo nižim suhozidom, koji se na mjestima tek nazire, prilično je uredno održavano. No, tijekom uređivanja dijela groblja na kojima će se izgraditi suvremene grobnice, bagerom su prošle godine izvađene 2 velike ploče - stećka i odložene nedaleko uz rub groblja i šume. Pri tim radovima deblja ploča je uvelike oštećena te se raspuknula na veći središnji ulomak i još nekoliko manjih. Baš zato što leže postrance, od pogleda djelomično sakrivene grmljem, te dvije ploče uočili smo tek pred kraj obilaska groblja. No upravo one pružile su nam najbolju potvrdu da je baš Breščić onaj brežuljak za kojega učitelj iz Srba Dane Bogdanović još 1880. godine navodi da se na njemu nalaze ”četverouglaste tako ogromne ploče, da je uprav čudnovato, kako se jih na onu visinu izvesti moglo”.
Dvije velike kamene ploče - nadgrobnice premaknute su pri radovima na groblju 2022. godine i nehajno odbačene strojem isključivo iz neznanja da se radi o vrijednoj i vrlo staroj baštini stećaka. Ta baština prisutna je na prostranom području Dinarskoga gorja sve od jugozapadne Srbije i zapadnog dijela Crne Gore na istoku, s krajnjom zapadnom granicom prostiranja upravo u Lici. Stećci se istražuju već dugo, no koliko god spoznaje o njima rasle, umnažaju se i pitanja o toj drevnoj i veličanstvenoj ostavštini predaka. No, jedno je sigurno, i ovi u Kunovci Kupirovačkom potječu najkasnije iz srednjega vijeka.
Veliki stećak - ploča, koji je pri prošlogodišnjim radovima na groblju unatoč izmiještanju ostao neoštećen, zatekli smo naslonjen bočno na stablo bora, u nakošenom položaju. Ploča stećka dugačka je 185, široka 90 i debela 30 centimetara. Druga velika ploča premaknuta bagerom i odložena nedaleko prve, razlomljena je na više dijelova, od kojih najveći nepravilni dio (središnjem dijelu ploče odkrhnuti su rubovi) ima veličinu: 160 puta 80 puta 45 centimetra. Debljinom od čak 45 centimetara ovaj stećak spadao bi zapravo u stećke - sanduke.
Na groblju smo pronašli i nekoliko polegnutih stećaka - ploča (možda dijelom i sanduka), većinom utonulih u tlo, te nekoliko manjih ploča ukopanih uspravno. Ukupno smo na groblju u Kunovcu Kupirovačkom uočili 6 kamenih nadgrobnica koje bi veličinom i izgledom površine, koja odaje znatnu starost, odgovarale stećcima. Pretpostavljam da se na groblju nalazi još pokoji stećak, koji je s vremenom posve potonuo u zemlju. Život nas uči da baš sve na ovome svijetu, koliko god nam se isprva činilo lošim, uvijek ima bar poneku dobru stranu. Tako možemo i za nedavno strojno prekopavanje dijela groblja ustvrditi, da je pomoglo na površinu ponovno iznjedriti dva stećka, čime je i naša potvrda njihovog postojanja, i opastajanja kroz stoljeća do danas, bila olakšana.
U fotografiranju i mjerenju stećaka pomagali su Mawuli, Lila i Martina. Osim već spomenuta dva izvađena i do ruba šume premještena stećka - ploče, u središnjem dijelu groblja naišli smo na još dvije polegnute ploče. Ne može se sa sigurnošću reći da je riječ o stećcima, premda kod obje postoje određene naznake da se radi o toj vrsti spomenika. Prva od te dvije velike ploče koje se nalaze u ležećem položaju viri iz tla oko 15 centimetara. Dugačka je 195 i široka 100 centimetara; veličina ploče upućuje da se radi o stećku. Ploča je uvelike obrasla mahovinom, a i veliki kameni krst novijeg podrijetla koji je na nju položen također sakriva ”lice” ploče. Stoga nismo mogli izvršiti uvid u stanje obrade i izgleda gornje stranice ploče te steći predodžbu je li u pitanju stećak ili možda ipak mlađa nadgrobnica. Odmah do ove ploče nalazi se i druga, za koju je također upirno je li uistinu stećak, jer je posve utonula u zemlju te se čak niti ne vidi do kuda se točno pruža u dužini u širinu. Stoga su njezine, ovdje predstavljene, mjere tek približno procjenjene: dugačka je najmanje 160, a široka najmanje 85 centimetara.
I za dvije uočene uspravno ukopane ploče dvojbeno je predstavljaju li stećke ili tek slične nadgrobnice iz novijeg vremena. S obzirom na grubu obradu, odnosno istrošenost površine, ali i na njihovu debljinu koja premašuje 30 centimetara (debele su 34 i 32 cm) one bi to mogle biti, iako nisu odviše velike. Jedna uspravna ploča uzdiže se od tla do visine od 70 centimetara, a široka je 60 centimetara. Visina druge, neznatno deblje, okomite ploča iznad tla je svega 50 centimetara, no široka je 80 centimetara. Nedaleko te dve ploče postoji još jedna uspravna ploča koja visinom i šitinom odgovara prvospomenutoj, no njezina debljina je samo 10 centimetara. Predstavlja li ova treća ploča samo noviju ”presliku” znatno starijih spomenika? Jesu li dvije deblje ploče uistinu srednjovjekovnog podrijetla? A ako jesu, nalaze li se na izvornim mjestima i u prvobitnim položajima ili su naknadno poslužile kao ”nadglavnice” novijih grobova?
Nakon pregleda groblja sa sigurnošću se može ustvrditi tek da su dvije bagerom iskopane ploče nedvojbeno stećci. Preostale ovdje istaknute i opisane kamene spomenike valjalo bi dodatno istražiti, ne bi li se pokušalo ustanoviti i njihovo točno podrijetlo. Valja još podsjetiti kako je Dane Bogdanović sada daleke 1879. godine uz to staro groblje još imao priliku vidjeti ruševne ostatke predturske crkve. Danas se ne mogu nazrijeti niti njezini temelji te se ne zna gdje je na vršnoj zaravni brijega stajala, koliko je bila velika i kako je izgledala. Odgovore na ta pitanja mogla bi ponuditi tek stručna arheološka iskapanja. Uz sjeveroistočni rub groblja danas se nalazi crkvica (kapela), koja na neki način čuva i spomen na davno razgrađenu prethodnicu.
Nakon obilaska groblja pod Draganovim vodstvom, zadržali smo se kod Gordane i Mikea u razgovoru o značaju tamošnjih stećaka, kao zajedničke baštine naroda od Like na zapadu do zapadne Srbije i Crne Gore na istoku. Republike Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska i Crna Gora zajednički su 2016. godine upisale stećke na Popis svjetske baštine UNESCO-a (* 5). Naši domaćini suglasili su se s prijedlogom da stećke - ploče treba očuvati, a štetu koja je nenamjerno počinjena njihovim izmještanjem pokušati popraviti. Izrazili su namjeru da tijekom kolovoza ove godine, kada dođu u jednomjesečnu posjetu selu, potaknu postavljanje 2 izmještene ploče na livadu uz rub groblja, gdje neće smetati prilazu suvremenim grobnicama, a bit će uočljive i zaštićene. Želimo im da uspiju u hvalevrijednoj namjeri koju žele provesti zajedno sa sumještanima. Ujedno ostajemo u vezi i nadamo se novom susretu te narednom istraživačkom posjetu Kunovcu Kupirovačkom.
Goran Majetić, slobodni istraživač, 17. travnja 2023.
(* 1) Šime Ljubić podrijetlom je iz Staroga Grada na Hvaru. U Zadru je 1846. završio bogosloviju, a u Beču slavistiku 1854. te povijest i geografiju 1857. Po svršetku studija bio je profesor u gimnaziji u Splitu, a od 1858. i upravitelj tamošnjeg Arheološkoga muzeja. U gimnaziji u Osijeku radio je 1861-1863., a u gimnaziji u Rijeci 1863-1867. Kustosom Arkeologičkog odjela Narodnoga muzeja imenovan je 1867., a od 1871. do umirovljenja 1892. bio je ravnatelj istoga muzeja. Pokrenuo je izlaženje ”Viestnika Narodnog zemaljskog muzeja”. Utemeljio je Hrvatsko arkeologičko družtvo te je bio urednik njegova glasila ”Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva” 1879-1892. Objavio je brojne povijesne i arheološke radove i napise, koji su uvelike nastali kao plod njegovog dugogodišnjeg istraživanja u arhivima i knjižnicama u Beču i Veneciji.
(* 2) Učitelj Dane Bogdanović pojedine istraživačke ophodnje na području Srba i šire okolice poduzimao je, kako doznajemo iz njegovog izvještaja poslanog Šimi Ljubiću, u suradnji s Pajom Omčikusom, poštarom u Srbu.
(* 3) Predaja o metalnim alkama za koje su se u neko nepoznato drevno vrijeme, kada su na prostoru Like navodno bila jezera, ili možda čak morski zaljevi, prisutna je i u nekim drugim krajevima ove pokrajine. U razgovoru s profesoricom hrvatskog jezika iz Otočca Manjom Kostelac Gomerčić 13. ožujka 2023. čuo sam za dva mjesta u okolici toga grada na kojima su također pronađene alke. Nalazišta alki u Lici svakako su vrijedna zasebnog istraživanja, već i stoga jer se, koliko mi je poznato, do sada za njih nitko od istraživača nije zanimao.
(* 4) Istraživač srednjovjekovne hrvatske povijesti Ivan Lozo (1955.), inače pravni referent i sudski prevoditelj iz Poljica kraj Imotskog, na blogu Principes chroatorum (principeschroatorum.com) kojega uređuje, objavio je 6. ožujka 2020. napis ”Srednjovjekovni Srb u svjetlu arheoloških i pisanih izvora”.
Navodeći u napisu ”arheološka nalazišta iz srednjeg vijeka koja se spominju, ali nisu znanstveno istražena”, između ostalih ističe: ”Kupirovo - ostaci utvrde Kunac i crkve te nekropola sa stećcima.”. Iz jedne od popratnih bilješki očito je da mu je kao izvor podataka poslužio Prostorni plan uređenja općine Gračac iz 2007. U spomenutom Prostornom planu uređenja općine Gračac, kao arheološka nalazišta na području naselja Kupirovo zabilježeni su: ”Kunić grad - gradina (prapovijest)” i ”podno Kunić grada - ostaci srednjovjekovne crkve i nekropola sa stećcima”.
Očit je raskorak između navoda u Prostornom planu, u kojem se položaj naziva imenom domorodaca Kunić grad i pripisuje mu se prapovijesna starost temeljem navoda Dane Bogdanovića iz 1879., te spomenutog napisa Ivana Loze, koji gradinu naziva Kunac grad i svrstava je među srednjovjekovne utvrđene gradove. Ivan Lozo pri tome, niti za jedan od ta dva podatka (srednjovjekovna utvrda i njezin naziv Kunac), ne obrazlaže na osnovi kojih izvora je došao do tih zaključaka. U popratnoj bilješci o Kunac gradu Ivan Lozo još nagađa: ”Čini se da je ”Kunac grad” u Kupirovu bila utvrda nekog starohrvatskog plemićkog roda (Čudomirića?) koji je tamo imao i svoju crkvu i plemensko groblje.”.
U skladu sa sadašnjim ali i povijesnim imenom potoka Kunovac, koji je kao toponim ”Kunovacz bach” upisan već na zemljovidu Karlovačkog generalata iz 1774-1775. (1. vojna izmjera Austrijskog carstva), gradinu bi, ako već želimo koristiti drugi naziv osim Kunić grad, ispravno bilo zvati Kunovac grad (a ne Kunac grad). Na navedenom zemljovidu, inače, nije označena crkva u Kunovcu Kupiravačkom, što upućuje da je tamošnja predturska crkva u to vrijeme već bila ruševina, vjerojatno neznatnih ostataka, te da na istome mjestu kasnije nije izgrađena nova. Na zemljovidu je, međutim, istaknut položaj te crkvine, odnosno pripadajućeg groblja. Groblje nalazimo ucrtano i na kasnijim zemljovidima, 2. i 3. vojne izmjere Austro-Ugarskog carstva.
(* 5) Četiri zemlje zajednički su podnijele molbu za upis pod nazivom ”Stećci - srednjovjekovna groblja nadgrobnih spomenika”. Odlukom Odbora za svjetsku baštinu na Popis svjetske baštine upisano je 28 nekropola, od kojih je 20 iz Bosne i Hercegovine, po tri iz Srbije i Crne Gore i dvije iz Hrvatske.
Poticaj za upis stećaka na Popis svjetske baštine UNESCO-a pokrenula je 2009. Bosna i Hercegovina, a prihvatile su je Hrvatska, Srbija i Crna Gora. Upisom stećaka na navedeni popis UNESCO-a uspješno je okončana dugogodišnja suradnja stručnjaka iz sve 4 zemlje na istraživanjima grobalja sa stećcima i njihovim prepoznavanjem kao kulturne baštine od svjetske vrijednosti.
Do 2011. zabilježeno je preko 70 tisuća stećaka na 3300 nekropola u sve četiri države. Taj broj daleko je od konačnoga, što potvrđuju nastavna istraživanja. Smatra se da je stećaka izvorno bilo najmanje dvostruko više, ali ih mnoštvo uništeno, posebice unazad posljednja dva stoljeća.
Stećci su jedinstveni spomenici i predstavljaju dio zajedničkog nasljeđa i kulture naroda koji žive u četiri države te pružaju neizmjeran doprinos sveukupnoj svjetskoj kulturnoj baštini. Upisom stećaka na Popis svjetske baštine UNESCO-a Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Hrvatska izrazile su zajedničku namjeru za očuvanje i održivo upravljanje grobalja sa stećcima, za dobrobit sadašnjih i budućih pokoljenja.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] Isječak iz zemljovida Hrvatske, 2. vojne izmjere Austrijskog carstva iz 1865-1869. godine, s ucrtanim grobljem u Kunovcu Kupirovačkom (Izvor: Hungaricana - Hungarian Cultural Heritage Portal: Maps and Plans: Croatia (1865-1869) - Second military survey of the Habsburg Empire (maps.hungaricana.hu))
Položaj groblja u Kunovcu Kupirovačkom naznačen na suvremenom zemljovidu (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))
Zračna snimka groblja u Kunovcu Kupirovačkom iz 2016. godine (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))
Povjesničar i arheolog Šime Ljubić objavio je u glasilu ”Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva” iz 1880. godine jedini poznati zapis o stećcima iz Kunovca Kupirovačkog, zasnovan na izvještaju učitelja iz Srba Dane Bogdanovića (Izvor: Facebook stranica Riječka enciklopedija - Fluminensia)
Dvije ogromne nadgrobnice koje su iskopane i izmještene uz rub groblja prigodom radova na njegovom uređenju 2022. godine (Foto: Goran Majetić)
Velika pločasta nadgrobnica u središnjem dijelu groblja, na koju je naknadno polegnut kameni križ (krst) (Foto: Goran Majetić)
Jedna od dvije preostale okomito ukopane nadgrobnice, koje veličinom i izgledom također podsjećaju na stećke (Foto: Lila Majetić)
Grobna kapelica u Kunovcu Kupirovačkom, koja ujedno čuva sjećanje na tamošnju srušenu i razgrađenu predtursku crkvu (Foto: Mawuli Gavon)
Naši domaćini tijekom istraživačke ophodnje u Kunovcu Kupirovačkom, podržali su nastojanje da se izmješteni stećci - ploče, kao značajna spomenička baština očuvaju i zaštite (Foto: Goran Majetić)