Jedini preostali stećak u Turjanskom

Turjansko polje smješteno je oko 12 kilometara jugoistočno od naselja Vrhovine, koje se nalazi uz cestu koja povezuje Otočac i Korenicu. Turjansko polje zapravo je prostrana gorska visoravan, na oko 800 metara nadmorske visine. U sjeveroistočnom dijelu polja smjestili su se zaselci sela Turjanski, koje kao i polje ime vuče od turna, starijeg naziva za turanj ili toranj, odnosno utvrdu s istaknutom obrambenom kulom.

Današnje ime polja i sela iskrivljena je inačica toga naziva. Skromni ruševni ostaci srednjovjekovne utvrde po kojoj je nazvan čitav kraj, kao i obrambenog jarka koji je opasuje sa zapada gdje su prilazne padine blaže, još uvijek se mogu vidjeti na vrhu stožastog brijega koji je na suvremenim zemljovidima označen toponimom Gradina (924 m.n.v.). Ostatke utvrde, koja je vjerojatno bila u vlasništvu krbavskih plemića Kurjakovića, znanih i kao Gusići (ili Gušići), djelomično sakriva šuma koja je već obrasla veći dio brijega.

O utvrdi je pisao, primjerice, antropogeograf, etnolog i liječnik Branimir Gušić (1901-1975.) iz Zagreba, koji je u radu ”Naseljenje Like do Turaka”, objavljenom u zborniku ”Lika u prošlosti i sadašnjosti”, u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu 1973. godine, između ostaloga istaknuo: ”Treći, veliki srednjovjekovni burg u Krbavi bio je Turan. Njegove ruševine, danas pod imenom Trojangrada, dižu se sjeverno iznad sela Turjanski, nedaleko stare crkvice iz 13. stolj. koja je poslije Turaka obnovljena u pravoslavnu kapelicu, ... Crkvica je možda posljednji ostatak pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije na Turnu, zadužbine Gušića.” (* 2).

Ruševina pravoslavne crkve koju spominje Branimir Gušić nalazi se na južnoj kosi brijega, stotinjak metara niže od ostataka utvrde - kule. Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Turjanskom, usmjerena s pravokutnim svetištem prema istoku, izgrađena je ili na temeljima ili u blizini predturske župne ili samostanske crkve. Za postojanje pavlinskog samostana Sveta Marija u Turjanskom znamo iz samo jednog izvora, darovnice iz 1364. godine pisane glagoljicom na hrvatskome jeziku. Ostaci  samostana odavno nisu vidljivi jer je razgrađen, možda za potrebe gradnje nove crkve, ali i okolnih kuća i ostalih zgrada stanovništva koje je u Turjansko polje doseljeno po oslobođenju Like od Turaka 1689. godine.

Za ruševinu crkve podno nekadašnje kule u Turjanskom, povjesničar Filip Škiljan (1980.) iz Zagreba u radu ”Problem srednjovjekovnih crkava koje su predane pravoslavnima”, objavljenom 2008. godine u zborniku ”Srpsko-hrvatski odnosi u 20. veku: prošlost i perspektive”, u nakladi Institute for Historical Justice and Reconciliation iz Salzburga, Centra za istoriju, demokratiju i pomirenje iz Novog Sada i Grafo marketinga iz Zagreba, napominje: ”Crkva je u Drugom svjetskom ratu ostala neoštećena, ali je nakon rata napuštena te je pedesetih godina prošloga stoljeća ostala bez krova.”. Crkveni zidovi i zvonik na preslicu napuštene crkve Uspenja Presvete Bogorodice još uvijek odolijevaju zubu vremena.

Groblje sa stećcima u Turjanskom nije bilo na brijegu iznad sela, uz današnju ruševinu pravoslavne crkve. Nalazilo se na položaju danas poznatom kao Crkvina, na početku drage na krajnjem istočnom dijelu Turjanskog polja, a podno padina zapadnog vrha gore Baćinovac (1163 m.n.v.). Taj vrh, na suvremenom zemljovidu naznačen pod nazivom Gradina, čuva inače ostatke velike japodske gradine, bez sumnje jedne od prapovijesnih gradina smještenih na najvećoj nadmorskoj visini u Lici, ali i u Hrvatskoj. Na položaju Crkvina nalazila se ili turjanska srednjovjekovna župna crkva ili, pak, samostan s pripadajućom crkvom (* 3).

Da su oko toga crkvenog zdanja vjerojatno bili grobovi, od kojih su neki bili pokriveni stećcima, prvi su pozornost, i to tek 1988. godine, skrenuli povjesničar i arheolog dr. sc. Milan Kruhek (1940-2022.) iz Karlovca i arhitekt i konzervator dr. sc. Zorislav Horvat (1937.) iz Zagreba (* 4), nakon što su (najkasnije) 1985. godine zajednički obišli već navedene povijesne položaje - utvrde, samostana i župne crkve, ali i gradine na Baćinovcu (* 5). Prvi rad u kojem su predstavili zapažanja s istraživačke ophodnje na području Turjanskog polja je ”Sakralna arhitektura Like i Krbave na području Krbavsko-modruške biskupije”. Rad je tiskan u zborniku ”Krbavska biskupija u srednjem vijeku”, posvećenom znanstvenom simpoziju održanom 23-24. travnja 1986. godine, a izdali su ga Visoka bogoslovska škola u Rijeci i Kršćanska sadašnjost Zagreb 1988. godine.

O položaju Crkvina, Milan Kruhek je u spomenutom radu istaknuo: ”Pod brijegom Baćinovac nalazi se položaj stare ”Crkvine”. Cijeli taj predio (livade i oranice podno još starije ilirske gradine) u lokalnoj toponomastici nosi naziv ”crkveni dol”. Možda je to nekada bio posjed pavlinskog samostana, a položaj crkvine označava mjesto nekadašnje župne crkve turjanskog naselja, smještenog uz istočni rub polja, na zaštićenim padinama ispod strmih vrhova Baćinovca i Previje. Tu se upravo i nalazi izvor žive vode, a i danas je tu koncentriran veći dio naselja. Prema tragovima arhitekture na položaju ”crkvina”, očito je, da je tu stajao nekada nekakav sakralni objekt.” (* 6).

Napisu je priložen i crtež, kojega je izradio Zorislav Horvat, a čiji potpis donosi prvi spomen stećka u Turjanskom: ”Turjanski, crkvina, tlocrt; uz svetište se nalazi odvaljeni grobni kamen (stećak)”. Isti crtež prikazan je potom u radu Milana Kruheka ”Topografija krbavske spomeničke baštine”, objavljenom u zborniku ”Krbavska bitka i njezine posljedice”, u izdanju Hrvatske matice iseljenika i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučulišta u Zagrebu 1997. godine. Povjesničar i arheolog u tome radu ujedno je naglasio da su na položaju koji je ”... poznat pod imenom ”Crkvište” ... vidljivi i ostaci neke stare crkve i nekoliko velikih kamenitih ploča”. Navod da se na toj crkvini u Turjanskom još nalazi ”nekoliko velikih kamenitih ploča” u nesuglasju je, međutim, s crtežom na kojem je prikazana samo jedna takva ploča (* 7).

Naredni spomen stećka u Turjanskom donio je Zorislav Horvat u radu ”Srednjovjekovna pavlinska arhitektura na području Senjske i modruško-krbavske biskupije”. Rad je objavljen u časopisu ”Senjski zbornik”, svezak 26 iz 1999. godine, kojega izdaju Senjsko muzejsko društvo i Gradski muzej Senj.

U dijelu napisa koji se odnosi na ”Turan (Turjanski) - samostan sv. Marije”, pisac naglašava: ”Ispod ruševina burga Turnja - danas ga zovu Trojan-grad - nalazi se zapuštena, ali recentna pravoslavna crkva, koja ne može biti ostatak pavlinskog samostana. Na drugom kraju Turjanske doline, gdje je draga Počizlina (zovu je i Vranjkovac), nalazi se crkvina ("Crkveni do"; SI. 5), no lokalni stanovnici nisu čuli ni za kakav samostan, jer je tradicija prekinuta. Iz pećine nedaleko crkvine izvire voda. Tragovi temelja, očito srednjovjekovne crkve, nalaze se na početku drage, na ravnomu terenu. Crkva je imala izduljeni brod i, čini se, pravokutno svetište. Uz svetište leži poveća kamena ploča, vjerojatno grobna, tj. stećak. Drugih vidljivih tragova nema.”. Napisu je priložio već spomenuti tlocrt (SI. 5) crkvine u draži Počizlini, na kojemu se vidi i položaj polegnute nadgrobnice - stećka.

U narednom napisu, ”O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji”, u dijelu ”Turan (Turanjski) - samostan sv. Marije” Zorislav Horvat iznosi nešto više podataka o crkvini, ali i o vjerojatnom stećku, nedaleko izvora Vranjkovac: ”Položaju samostana vjerojatno odgovara ”Crkvina” na početku drage Počizline, u dolini Turjanskog, a domaći su ljudi okolicu crkvine zvali i ”Crkveni dol”. Na terenu, na početku drage naziru se temelji neke građevine, koja bi svojim tlocrtom mogla odgovarati nekoj crkvi (sl. 7): razlikuje se izduljeni brod te kratko svetište. Uz južnu stranu svetišta leži poveća kamena, grubo oklesana ploča, vjerojatno grobna: na njoj nema nikakva ukrasa ili natpisa.”.

Prethodni navod potječe, naime, iz njegovog napisa objavljenog u glasilu ”Riječki teološki časopis”, broj 1 iz 2004. godine, čiji je nakladnik Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu - Teologija u Rijeci. I ovaj prikaz crkvine u Turjanskom polju prati već predstavljeni crtež - tlocrt, uz sljedećei potpis: ”Sl. 7. Turan (Turjanski), temelji crkve (pavlinske?) u drazi Počizlini; uz jugoistočni ugao crkve nalazi se gruba kamena ploča, vjerojatno grobna”. Zorislav Horvat nije posve siguran je li velika kamena ploča u blizini temeljnih ostataka te crkve nadgrobnica - stećak. Pisac, osim toga, i nadalje dvoji odgovara li ta crkvina ostacima srednjovjekovnog pavlinskog samostana s pripadajućom crkvom (* 8).

*
Ostatke srednjovjekovnog utvrđenog grada na vrhu brijega povrh sela Turjanski, ruševinu crkve na nižoj zaravni iste glavice, kao i crkvinu u Turjanskom polju, udaljenu svega nešto više od kilometar jugoistočno od položaja spomenute srednjovjekovne utvrde, obišao sam s mlađim sinom Noom 23. travnja 2023. godine. Za točna mjesta svih triju kulturno-povijesnih spomenika (* 9), kao i za najbolji pješački pristup do njih, doznali smo raspitujući se kod čak petero susretljivih mještanina (Petra Stojanović, Rade Stojanović - Đemo i drugi). Prvo smo razgledali crkvinu nedaleko izvora Vranjkovac, koja se nalazi u šumarku na početku drage Počizline, oko 200 metara sjeverno od zaselka smještenog u zapadnom podnožju vrha Baćinovac.

Na crkvini se još uvijek razabiru temeljni ostaci crkve, koja se pružala približno u smjeru zapad - istok, sa svetištem okrenutim ka istoku. Uokolo ostataka crkvenih temelja zarasuto je mnoštvo kamenja. Svega oko 5 metara južno od jedinog preostalog manjeg ulomka južnog zida crkvene lađe ugledali smo kamenu ploču, koju su pri obilasku crkvine prije oko 4 desetljeća zamijetili Zorislav Horvat i Milan Kruhek. Velika ploča vapnenca izgledom posve odgovara njihovom opisu, a mjestom na kojem se nalazi položaju naznačenom na popratnom crtežu - tlocrtu crkvine.

Ploča se pruža u smjeru sjeverozapad - jugoistok, no upitno je je li to njezin izvorni položaj ili je izmještena. Klesanjem je grubo obrađena. Nakošena je i djelomično utonula u zemlju. Na gornjoj stranici ploče nismo uočili uklesane znakove ili pismo. Mjerenjem smo ustvrdili da je ploča dugačka 185 i široka 80 centimetara. Pokušali smo kopajući uz sjeveroistočni ugao ploče ustanoviti njezinu debljinu. Zbog tvrdoće tla i neimanja metalne kopačice uspjeli smo ukloniti zemlju do dubine od oko 25 centimetra, ali rub ploče nismo dosegnuli. To svjedoči da je ploča zacijelo debela više od 30 centimetara. Veličinom, oblikom i zatečenim stanjem površine, ploča uistinu odgovara nadgrobnicama - stećcima s ostalih grobišta u Lici, primjerice stećcima - pločama s nekropole u Vrebcu istočno od Gospića (* 10).

Obišli smo i razgledali i ruševine kamenih zidova kuća u blizini crkvine, podno padina oba susjedna brijega. Kuće su bile građene od velikog klesanog kamenja, među kojim nismo uočili stećke niti njihove ulomke. Iste nismo pronašli niti u suhozidnoj ogradi uz put koji je, podno brijega sjeverno od crkvine, vodio ka vrelu Vranjkovac (koje ljeti, po kazivanju mještana, presušuje). Na ruševini jedne kuće uz taj put pronašli smo kamen klesanac čija je jedna stranica šira, a druga uža. Kamen je dugačak 90, širok (na strani sa širom osnovom) 55 i visok 60 centimetara. Podno brijega s južne strane crkvine, uz stazu koja vodi do prve kuće u zaselku smještenom na završetku asfaltne ceste, uočili smo više velikih kamenih blokova koji leže izdvojeni od neznatnih ostataka ruševnih kuća. Veličina 3 takva velika bloka je: 90 x 60 x 40; 90 x 75 x 40 i 100 x 70 x 50 centimetara.

Po obilasku spomenute crkvine u Turjanskom, popeli smo se po strmoj južnoj padini brijega koji se uzdiže iznad sjevernih zaselaka do ruševine pravoslavne crkve Uspenja Presvete Bogorodice. Ruševina je dugačka oko 14 i široka oko 7 koraka. Po izgledu zvonika na preslicu, moguće je da i ova crkva izvorno vuče podrijetlo iz predturskog vremena. Ili je crkva, od koje su preostali tek kameni zidovi i zvonik, izgrađena po uzoru na stariju crkvu, koja je stajala vjerojatno na istome mjestu. Oko stotinjak metara poviše ruševine crkve, na vrhu brijega ”kod 2 bora”, kako nam je ukazao jedan od rijetkih domaćina, pronašli smo neznatne ostatke zidova utvrde Turan (Turjanski) i već uvelike zatrpan obrambeni jarak koji je utvrdu (kulu) okruživao, i dodatno štitio, sa zapadne strane.