Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja (2.)

U tri navrata tijekom 2022. godine četvero članova istraživačke družine vezane uz portal Budni Div tražilo je u kraju uz rijeku Koranu, između naselja Blagaj i Veljun, položaj srednjovjekovne glagoljaške crkve Sveti Ivan. O istraživačkim nastojanjima oglasili su se 24. listopada napisom ”Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja” (*), u kojem su predstavili mjesto povrh desne obale Korane nedaleko Veljuna za kojega su mislili da odgovara položaju crkvine odavno srušene crkve.

Goran Majetić 01.11.2022. Crkve • Središnja Hrvatska
Područje zaselka Koransko Selo, gdje se vjerojatno nalazila srednjovjekovna crkva Sveti Ivan, u austrijskom katastru toga kraja iz 1866. godine (Izvor: Habsburg Empire - Cadastral maps (XIX. century) (maps.arcanum.com))

Područje zaselka Koransko Selo, gdje se vjerojatno nalazila srednjovjekovna crkva Sveti Ivan, u austrijskom katastru toga kraja iz 1866. godine (Izvor: Habsburg Empire - Cadastral maps (XIX. century) (maps.arcanum.com))

Na osnovu oskudnih podataka iz dostupnih im povijesnih izvora, činjenice da crkve Sveti Ivan nema ucrtane ni u kojem poznatom zemljovidu, te  provedenih uvida pri obilasku zemljišta, pretpostavili su da se crkva Sveti Ivan vjerojatno nalazila na brežuljkastoj visoravni istočno od Korane i zapadno od današnje državne ceste D1 i crpne postaje "Lukoil". Točan položaj blago zaobljenog brežuljka na kojemu su pronašli gomilu manjeg kamenja, koje potječe od ruševine neke poveće građevine, prema Google Maps-u ima sljedeće koordinate: 45.23754 N i 15.54568 E. Kako je to jedino mjesto na toj visoravni prošaranoj šumom, šumarcima, gustišima i livadama, na kojemu su uočili ostatke gradnje nastale ljudskim rukama, pouzdali su se da su (ipak) pronašli crkvinu srednjovjekovne crkve Sveti Ivan.

No, da tome nije tako, ustvrdio je čitatelj portala Budni Div, i još jedan istraživač drevne baštine toga područja. Rene Šlat koji, kako sam kaže istražuje u "sjeni", ukazao je da se na položaju za koji smo pretpostavili da skriva crkvinu, u stvari nalazila neka druga, i to svjetovna građevina, vjerojatno iz novoga vijeka. Istraživač je, naime, u osvrtu na napis ”Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja”, između ostaloga ukazao: ”Na austrijskom katastru iz 1864. godine na točnom mjestu koordinata nalazi se kućište. Vjerojatno ste pronašli temelje kuće i kamenu ogradu dvora koja je tipična za krajiške kuće.”.

Istraživač Rene Šlat priložio je i presnimku isječka iz spomenutog katastra, na kojemu se na predmetnom položaju uočava tlocrt poveće građevine u obliku slova L, koji nesumnjivo ne odgovara tlocrtu srednjovjekovne crkve. Ujedno se osvrnuo i na ime zemljišne čestice na kojem su istraživači portala Budni Div pronašli kamene ostatke nepoznate građevine: ”I samo ime čestice Ivoševićka nema veze sa svetim Ivanom već je to često prezime u Lapovcu (Ivošević).”. Istraživač, koji dobro poznaje taj kraj time je dodatno osporio mogućnost da se na naznačenoj glavici brijega nekoć nalazilo crkveno zdanje.

No, već i uvid u stanje zabilježeno u navedenom katastru dovoljno je za zaključak da crkvinu Sveti Ivan valja tražiti negdje drugdje, podalje od mjesta za koje su istraživači Tomislav Beronić i Goran Majetić držali da bi moglo odgovarati položaju srednjovjekovne crkve. Premda su brojne starohrvatske crkve položajem bile vezane uz istaknuta mjesta na vrhovima brežuljaka, brijegova, gora, pa čak i planina, crkva Sveti Ivan očito je bila jedna od onih čije mjesto je odredila neka druga bitna značajka. U njezinom slučaju to je bilo prisustvo - vode kao znamena života i zdravlja. I to ne samo vode obližnje modrozelene riječne ljepotice Korane, već i nedalekog posvećenog vrela.

Povjesničar Radoslav Lopašić (1835-1893.) u knjizi ”Oko Kupe i Korane - mjestopisne i poviestne crtice”, objavljenoj 1895., u poglavlju ”III. Blagaj na Korani”, ističe: ”Jedan sat dalje prema Veljunu na Korani ima i treća crkva sv. Ivana, koju zove narod svetinjom. Tu se nalazi i sveti zdenac, kamo je išao u prijašnja vremena sviet na zborove. U tom zdencu kupaju se i danas bolestnici, a narod drži mnogo do ljekovitosti te vode.”. Prema navodu karlovačkog povjesničara, crkva Sveti Ivan, kao jedna od tri srednjovjekovne crkve koje su se nalazile na imanju utvrđenoga grada Blagaja, bila je od grada udaljena sat vremena hoda u smjeru Veljuna.

Isticanje da se u blizini crkve, koju je narod zvao i "Svetinja", nalazi "sveti zdenac" u kojem su se još u drugoj polovici 19. stoljeća kupali bolesnici, upućuje na vjerovanje u ljekovitost izvorske vode kojom se zdenac punio, ali i na njezinu moguću toplotu. Da se po svemu sudeći uistinu radilo o toplom izvoru, ukazao je još 1689. godine u djelu "Slava vojvodine Kranjske" slovenski povjesničar i putopisac Janez Vajkard Valvasor (1641-1693.), koji je, kako smo naveli u prethodnom napisu posvećenom potrazi za crkvom Sveti Ivan, opisujući ako ne baš zdenac uz tu crkvu, onda svakako isti vodotok istaknuo da je to "topla kupelj i izvrstna kiselica". Samog izvora kiselice u doba kada je blagajski kraj pohodio Radoslav Lopašić više nije bilo, a od mještana je čuo ”... da se je vrelo nekamo u Koranu izgubilo.”.

Kada smo krenuli u potragu za ostacima crkve Sveti Ivan pretpostavili smo da se crkva nalazila na nekom uzvišenju ponad Korane, a zdenac negdje u njezinom podnožju, svakako bliže desnoj obali rijeke. Uz Koranu postoji, naime, mnoštvo izvora koji se javljaju upravo pri podnožju padina koje oblikuju riječnu dolinu, negdje je čineći sutjeskom strmih strana a drugdje opet dolinom blažeg korita, pa i s livadnim proširenjima zvanim luke. No, gdje se zapravo nalazila crkva Sveti Ivan, za koju u spomenutoj knjizi ”Oko Kupe i Korane - mjestopisne i poviestne crtice” pisac ne ističe pobliže njezin položaj. Tu je i opet ”uskočio” istraživač Rene Šlat, koji je potrudio pronaći i pregledati i neka druga djela Radoslava Lopašića. U jednome od njih našao je dodatni trag, koji potragu za crkvom Sveti Ivan usmjerava prema njezinom pravom povijesnim položaju.

U putopisu ”Uspomena na put u Slunjsku krajinu god. 1865.”, Radoslav Lopaić, naime, 12 godina prije objave priloga o gradnju i imanju Blagaj u spomenutoj knjizi, u tjedniku ”Vienac”, svezak XV iz 1883. godine, u broju 25 od 23. lipnja, donosi gotovo istovjetan opis crkve Sveti Ivan i pripadajućeg zdenca. S jednom, ali bitnom razlikom, i to upravo u korist mogućeg točnog pronalaženja mjesta na kojemu je izgrađena. Povjesničar u tome dodatku ističe da se nalazila ”... na Korani na luci”.  Iz toga navoda proizlazi da temeljne ostatke crkve Sveti Ivan valja tražiti negdje bliže rijeci, upravo uz neku od livada ili luka. No, na koju od tih luka je mislio Radoslav Lopašić?

Rene Šlat smatra da se radi o luci na čiji položaj ukazuje bilješka iz vrijedećeg Prostornog plana uređenja grada Slunja, koju sadrži popis tamošnje zaštićene kulturno-povijesne baštine: ”5. Crkvina - Bulender: Nizvodno od starog grada Blagaja - arheološki AL 02”. Navođenje te bilješke u Prostornom planu grada Slunja potvrđuje da je konzervatorska struka upoznata s postojanjem crkvine Sveti Ivan, a možda i s njezinim približnim ili čak i točnim položajem. Za podatke o nazivu i (mogućem) položaju crkvine netko od stručnjaka iz Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija - Konzervatorskog odjela Karlovac očito je doznao iz kazivanja žitelja blagajskog kraja. Na to upućuje isticanje mjesnog naziva Bulender, koji se odnosi na vrelo (kao i u slučaju nedaleke Cvitovačke Varoši), a nekoć vjerojatno i na obzidan izvor ili zdenac (* 1).

Provjerom grafičkog prikaza priloženog navedenom Prostornom planu (koji je u digitalnom obliku razmjerno slabe razlučivosti), Rene Šlat je naišao na oznaku za arheološki lokalitet Crkvina - Bulender ucrtanu nedaleko desne obale Korane, oko 900 metara sjeveroistočno od ruševina srednjovjekovnog grada Blagaj (* 2). Oznaka je ucrtana nasuprot toponima Luke, kojim je označena prostrana riječna luka uz lijevu obalu Korane. Nasuprot južnog početka te luke, prema suvremenom zemljovidu na desnoj obali ističe se kota 147, oko koje je naznačeno nekoliko kuća zaselka neoznačenog imena. Uvidom u austrijski katastar toga kraja iz 1866. godine, riječ je o zaselku Koransko Selo. Obzirom na onovremeno (a i suvremeno) pružanje puteva s obje strane rijeke, u tome selu nekoć je bio važan prijelaz preko Korane. Spomenuti zaselak inače se nalazi oko 900 metara južnije od uzvišenja na visoravni povrh Korane, za koje su Tomislav Beronić i Goran Majetić pretpostavili da skriva traženu crkvinu. Moguće bi upravo tu, kako upućuje Rene Šlat, trebalo potražiti crkvu Sveti Ivan.

Obzirom na vrijedne činjenice koje je predstavio istraživač Rene Šlat, u potragu za crkvinom Sveti Ivan ići će se još najmanje jedanput. Valjat će i pitati što o njoj znaju u već spomenutom karlovačkom Konzervatorskom odjelu. A Rene Šlatu iskrena čestitka na pronalaženju izvora koji sadrže podatke na osnovu kojih je upozorio na pogrešan smjer dosadašnje potrage za crkvom Sveti Ivan (* 3). Tim novootkrivenim podacima ujedno je ukazao na najvjerojatniji stvarni položaj njezine crkvine.

Hvala mu što je, nesebično vođen željom za spoznavanjem istine, svoje spoznaje dostavio uredništvu portala Budni Div, a time i istraživačima za zaboravljenim glagoljaškim crkvama sa srednjovjekovnog posjeda Blagaj. U konačnici, i čitateljima portala, a to smo - svi mi zajedno. Prijatelj i istraživač Tomislav Beronić zaključio je prethodni napis riječima: ”Na svima nama je da ih ponovno otkrijemo - i naše stare crkve i naše staro pismo.”. Rene Šlat upravo je i pružio doprinos takvom nastojanju, zahvaljujući kojem ipak možemo ponoviti da je ”Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja”.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 31. listopada 2022.


(* 1) Molim čitatelje koji su upućeni u podrijetlo i rasprostranjenost riječi bulender da jave iz kojeg jezika ta riječ vuče korijen te od kada i gdje se sve koristi u dinarskim krajevima.

(* 2) Ukoliko se crkva Sveti Ivan uistinu nalazila na području zaselka Koransko Selo, udaljenom svega oko 900 metara zračne crte od srednjovjekovnog utvrđenog grada Blagaja, može se učiniti upitan navod Radoslava Lopašića o međusobnoj udaljenosti ta dva mjesta od jednog sata hoda. Ako se, pak, radilo o točnom vremenu koje je bilo potrebno za pješačenje od grada do crkve, put koji ih je povezivao nije se pružao ni približno ravno, već se prostirao itekako zaobilazno. Upravo na takvo pružanje puta upućuje austrijski katastar, koji je za šire područje Blagaja i Koranskog Sela izrađen od kraja 18. do potkraj 19. stoljeća. Navod Radoslava Lopašića je, dakle, točan.

(* 3) Istraživač Rene Šlat u dopisu uredništvu Budnog Diva osvrnuo se i na moguće položaje crkvina srednjovjekovnih crkvi Sveti Vid i Sveti Martin, predstavljene u napisima ”Stazama Budnog Diva: Kod sv. Vida u Velikoj Crkvini” i ”Stazama Budnog Diva: U potrazi za crkvom Sveti Martin u Maloj Crkvini”:

”Također se ne slažem s lociranjem crkve Sv Vida u Skradu i Sv. Martina u Trupinjaku. Imaju dokumenti gdje je dopuštena gradnja pravoslavnih crkvi u Skradu i Budačkom na mjestima starih katoličkih. Tako da je Sv. Vid na mjestu današnje pravoslavne crkve u Velikoj Crkvini. A ruševina koju ste pronašli je vjerojatno crkva u Koranjanima ili neka kapelica. U Trupinjaku ni nema dokaza o crkvi, narod je očito rimsku vilu rustiku nazvao crkvina. Sveti Martin u tom popisu (popis župa Zagrebačke biskupije kojeg je 1334. godine sastavio istaknuti član Zagrebačkog kaptola Ivan arhiđakon Gorički, nap. pis.) je isti onaj koji danas stoji na Martinšćaku, što i odgovara redoslijedu popisa.”.

Utvrđivanju stvarnih položa tih dvaju crkava svakako bi valjalo posvetiti zasebni napis!


Navod Radoslava Lopašića iz putopisa ”Uspomena na put u Slunjsku krajinu god. 1865.” koji upućuje na položaj crkve Sveti Ivan ”... na Korani na luci” (Izvor: ”Vienac” od 23. lipnja 1883.)

Navod Radoslava Lopašića iz putopisa ”Uspomena na put u Slunjsku krajinu god. 1865.” koji upućuje na položaj crkve Sveti Ivan ”... na Korani na luci” (Izvor: ”Vienac” od 23. lipnja 1883.)

Dosadašnje istraživačke ophodnje nisu otkrile položaj crkvine Sveti Ivan, već krajiške kuće ili dvora, na što ukazuje oznaka u austrijskom katastru toga područja iz 1864. godine (Izvor: Habsburg Empire - Cadastral maps (XIX. century) (maps.arcanum.com))

Dosadašnje istraživačke ophodnje nisu otkrile položaj crkvine Sveti Ivan, već krajiške kuće ili dvora, na što ukazuje oznaka u austrijskom katastru toga područja iz 1864. godine (Izvor: Habsburg Empire - Cadastral maps (XIX. century) (maps.arcanum.com))

Oznaka za arheološko nalazište Crkvina - Bulender nalazi se na području Koranskog Sela (Izvor: Prostorni plan uređenja grada Slunja)

Oznaka za arheološko nalazište Crkvina - Bulender nalazi se na području Koranskog Sela (Izvor: Prostorni plan uređenja grada Slunja)

Područje Koranskog Sela na suvremenom zemljovidu (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Područje Koranskog Sela na suvremenom zemljovidu (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Područje Koranskog Sela u odnosu na položaj srednjovjekovnog utvrđenog grada Blagaja, kao i na prvobitno pretpostavljeni položaj crkvine Sveti Ivan (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Područje Koranskog Sela u odnosu na položaj srednjovjekovnog utvrđenog grada Blagaja, kao i na prvobitno pretpostavljeni položaj crkvine Sveti Ivan (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Smjer pružanja i dužina puta između srednjovjekovnog utvrđenog grada Blagaja i vjerojatnog položaja crkve Sveti Ivan u Koranskom Selu ukazuju da je povjesničar Radoslav Lopašić točno naveo da su ta dva mjesta udaljena jedan sat hoda (Izvor: Habsburg Empire - Cadastral maps (XIX. century) (maps.arcanum.com))

Smjer pružanja i dužina puta između srednjovjekovnog utvrđenog grada Blagaja i vjerojatnog položaja crkve Sveti Ivan u Koranskom Selu ukazuju da je povjesničar Radoslav Lopašić točno naveo da su ta dva mjesta udaljena jedan sat hoda (Izvor: Habsburg Empire - Cadastral maps (XIX. century) (maps.arcanum.com))

Tematski povezane objave