Jedan dio ”nas” bio je tu oduvijek

Već o podrijetlu Hrvata postoje barem dvije teorije, ona o životu iza Karpata prije dolaska u današnju domovinu, pa tako zvana iranska teorija ...

- Teorije o podrijetlu Hrvata su doista brojne, a to je zato što nemamo pouzdanih izvora, ni pisanih ni materijalnih. Ono što znamo je da se hrvatsko ime javlja u Hrvatskoj u vrijeme kneza Trpimira, oko 840. godine. Očito je da su se samo neki stanovnici tadašnje Hrvatske nazivali Hrvatima, a pripadao im je i Trpimir.

Kako se vlast njegove dinastije učvršćivala, tako se i hrvatsko ime prenosilo na sve širi sloj stanovništva. Tko su bili ti prvi Hrvati i otkud je hrvatsko ime došlo u naše krajeve, to danas zapravo ne možemo znati.

Sintagma ”od stoljeća sedmog” ušla je u opću uporabu. Jesmo li u današnjoj domovini zaista od 7. stoljeća ili i ranije?

- Odgovor na ovo pitanje je vrlo složen, a počinje s potpitanjem: tko smo u prošlosti bili mi? Danas znamo da nikakvog doseljavanja u 7. stoljeću nije bilo jer se demografske promjene mogu pratiti tek od 8. stoljeća. Fraza ”od stoljeća sedmog” nema, dakle, nikakvog uporišta u onome što se stvarno zbivalo, a svakako se ”mi” tada nismo doselili.

Današnji Hrvati nisu potomci samo onih koji su se u Trpimirovo doba nazivali Hrvatima, nego i stanovnika koji su tu živjeli prije doseljenja Slavena. Znači, i raznih naroda koje nazivamo Ilirima, ali i ljudi koji su tu živjeli prije Ilira.

Dakle, jedan dio ”nas” bio je tu oduvijek, a tim starosjediocima su se u neko doba pridružili Slaveni, drugi dio ”nas”. Jednu su komponentu, sigurno ne najbrojniju, činili oni koji su se u 9. stoljeću nazivali Hrvatima. Znači, nije točno, kako se nekad vjerovalo, da smo potomci samo Slavena. ...

Prisutna je još jedna često rabljena sintagma, da smo jedan od najstarijih europskih naroda.

- Deveto stoljeće je vrijeme u kojem svoje početke traže razni europski narodi, pa i Hrvati. Ali što smatramo početkom nekog naroda? Kako sam rekao, mi smo potomci onih koji su tu živjeli davno prije pojave hrvatskog imena, ali smatramo da kao narod postojimo otkad se ono spominje. U tom su smislu Grci neusporedivo stariji, ali ima i onih čije se ime spominje puno kasnije od hrvatskog. Ipak, mislim da to jesmo li od nekoga stariji nema nikakvog značenja za nas danas. Često se pitamo koliko je naša povijest u vjerodostojnim povijesnim zapisima i dokumentima, a koliko u predaji i legendi. ...

Povijest pručava dokumente, ali ih i interpretira. Tu se onda povjesničari i međusobno razilaze u stavovima. Na kojim načelima bi svi oni trebali raditi?

- Povjesničari bi trebali izvorima pristupiti kritički, dakle prvo ocijeniti njihovu vjerodostojnost. Trebali bi uzeti u obzir mišljenja svojih prethodnika i suvremenika, a svoje zaključke usporediti sa sličnim primjerima u drugim historiografijama. Trebali bi ozbiljno razmotriti odnos teksta, njegova autora i onih kojima je tekst bio namijenjen, jer je to ključ za ispravnu interpretaciju. Ako je sve to napravljeno, svaki povjesničar donosi svoje tumačenje koje mora biti što objektivnije, u najvećoj mogućoj mjeri oslobođeno ideologije, predrasuda, stereotipova i pogotovo dnevne politike. Svaka je takva interpretacija onda valjana, bez obzira na to slažu li se s njom svi ili ima i drugačijih mišljenja!