Uskrsnulo najveće sačuvano ličko groblje sa stećcima

Štikada je inače naselje u općini Lovinac, iako se nalazi svega oko 3 kilometra sjeverozapadno od Gračaca u jugoistočnoj Lici. Sastoji se od više zaselaka, smještenih oko željezničke pruge i ceste Gračac - Gospić te podno gore Resnik na sjeveroistoku i umjetnog jezera Štikada na jugozapadu. Neposredno uz spomenutu cestu nalazi se pravoslavni hram Svetih apostola Petra i Pavla (* 1). Ruševina crkve s okolnim grobljem sa stećcima smještena je oko 550 metara jugozapadnije, na malome uzvišenju (558 m.n.v.) tik uz obalu sabirnog (akumulacijskog) jezera Štikada (* 2). Brežuljak je naznačen na suvremenoj Hrvatskoj osnovnoj karti, objavljenoj na mrežnim stranicama Geoportal (geoportal.dgu.hr) Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, s oznakama vršne kote i crkve (hrama) te toponimom Sv. Arkanđel.

O uskrsnuću najveće poznate ličke nekropole stećaka, zaslugom ponajprije Predraga Pantelića i Vladimira Javorovića, kratko sam izvijestio u napisu ”Velebni stećak - križina (krstača) kod Gračaca”, objavljenom 24. veljače ove godine:

”Njih dvojica, jedan pravoslavni jerej, drugi katolički vjernik, zajednički obilaze i skrbe za preostale starine gračačkoga kraja. Prošle godine potaknuli su čišćenje stare Crkvine u naselju Štikada tik zapadno od Gračaca, koja je dijelom bila zarasla u šikaru, kao i uklanjanje šute i sitnijih građevinskih ulomaka s dijela crkvene ruševine. Tim poduzetim činom, koji je za svaku pohvalu, a o kojemu su obavijestili Konzervatorski odjel u Gospiću, otkrili su ranije nepoznate građevinske ulomke u preostalim zidovima urušene crkve, koji vjerojatno potječu od još starije građevine nepoznate namjene, kao i nekropolu stećaka uokolo crkvene ruševine s čak 50-ak bolje ili lošije sačuvanih stećaka - ploča i sanduka.”.

Navedeni napis objavio sam netom nakon istraživačkog obilaska velike krstače u Gračacu i stećaka u Štikadi, poduzetog 19. veljače pod vodstvom spomenutog dvojca ljubaznih domaćina. U tome napisu najavio sam detaljno predstavljanje stećaka s Crkvine u  Štikadi, što s ovim napisom - i njegovim skorim nastavkom - i činim. Prije opisa zatečenoga stanja na toj crkvini, želim podsjetiti da mi je Vladimir Javorović na njezinu baštinu skrenuo pozornost još 12. listopada prošle godine, poslavši i nekolicinu fotografija s toga groblja očišćenog od raslinja i otpada. Tim povodom, deset dana kasnije objavio sam prilog ”Čitatelj Budnog Diva izvijestio o do sada neistraženom nalazištu stećaka”, u kojemu sam ustvrdio da se radi o nekropoli koju povijesno-arheološko-konzervatorska struka nije istraživala:

”Da je uistinu riječ o nalazištu stećaka, ili spomenika koji su s njima u bliskoj vezi, kojima se do sada predmetna struka nije bavila, ukazuje činjenica, koja proizlazi iz pomnog pretraživanja povijesnih izvora, da isto nije makar i usputno spomenuto niti u jednom znanstvenom i stručnom radu, ali niti, primjerice, u putnom izvještaju s istraživanja. To zapravo i ne treba čuditi jer je područje Gračaca, koje po pitanju istraživanja i zaštite spomeničke baštine spada u nadležnost stručnjaka iz Zadra, i inače vrlo slabo arheološki istraženo i stoga je bez sumnje još dosta spomenika s toga područja neotkriveno.”.

Pripremajući ovaj napis, međutim, ustvrdio sam da sam u pogledu gornje tvrdnje bio tek djelomično u pravu. Uistinu se sve do nedavno na mrežnim  stranicama nije mogao pronaći nikakav zapis o groblju sa stećcima u Štikadi. No, predstavnik povijesno-arheološko-konzervatorske struke ipak je posjetio tamošnju Crkvinu, i to prije 5 godina, nedugo po otpočinjanju obnove zvonika nedalekog hrama Svetih apostola Petra i Pavla. Vinko Madiraca (1979.) iz Zagreba, povjesničar i konzervator - arheolog trenutno zaposlen u Konzervatorskom odjelu u Gospiću, ruševni hram i okolno groblje posjetio je, sudeći prema zabilježenom datumu snimanja zračne fotografije, 29. listopada 2019. godine. Spomenuta fotografija objavljena je u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske (RH; registar.kulturnadobra.hr), u prilogu s nazivom dobra ”Srednjovjekovno groblje sa stećcima i ostacima Hrama sv. Arhangela”. U okviru toga priloga predstavljeni su sljedeći podaci s pripadajućim opisom:

”Lista zaštićenih kulturnih dobara, Z-7687

poč. 14. st.n.e. - kraj 1945. g.n.e.

Opis

Srednjovjekovno groblje sa stećcima i ostacima Hrama sv. Arhangela smješteno je na sjevernoj obali umjetnog jezera Štikada, oko 900 m južnije od državne ceste 1 u naselju Štikada. Nalazi se na katastarskoj čestici 3166, a na groblju se trenutno može razaznati 23 kasnosrednjovjekovne stećak - ploče u in situ pozicijama. Na sjeverni i sjeveroistočni rub navedene čestice oslonjene su katastarske čestice 3167 i 3168/1, k.o. Štikada na kojima se prostire današnje pravoslavno groblje, što ukazuje na tradiciju sakralnog i grobnog mjesta sa barem dvije, zasada vidljive vremenske faze - kasnosrednjovjekovnom i novovjekovnom. Prema predaji pravoslavni hram sv. Arhangela datira iz "grčkog doba", a srušen je u razdoblju Drugog svjetskog rata. Postoji podatak da je 1845. godine u hramu službovao pravoslavni svećenik Milutin Tesla, otac znanstvenika Nikole Tesle. Kako je nova pravoslavna crkva sv. apostola Petra i Pavla u Štikadi izgrađena 1905. g. (projektant Hermann Bollé), čini se da je hram sv. Arhangela prije gradnje iste bio primarnim mjestom obavljanja pravoslavnog bogoslužja u razdoblju od najranije kraja 17. st. do 1905. g. Antičke spolije i obilje izuzetno kvalitetnog i masivnog klesanog kamena u suhozidima i kućama u okolici sugeriraju postojanje antičkog lokaliteta.”.

Na već spomenutoj priloženoj fotografiji iz zraka iz 2019. godine vidi se da je stanje obraštenosti Crkvine u Štikadi lošije nego ono dostignuto njezinim prošlogodišnjim krčenjem od raslinja. Ipak, i prije 5 godina bila je vidljiva većina stećaka u neposrednom okružju hrama, jer su nemalo prije toga učinjeni prvi zahvati na čišćenju Crkvine od raslinja koje je prethodnih desetljeća gotovo ”pojelo” sav okoliš hrama. Zapušteno stanje Crkvine sve do 2018. godine razvidno je iz zračnih snimki napravljenih nekoliko prethodnih godina. Razraslo granje i stabalca prijetila su, međutim, i nadalje opstojnosti preostalih zidova crkve te je naglasak u nedavnim čišćenjima Crkvine bio na uklanjanju te opasnosti. Osim toga, raslinje je lani uklonjeno i s još nekih rubnih područja groblja te je time proširen obuhvat vidljivosti velikih kamenih nadgrobnica.

Predrag Pantelić i Vladimir Javorović o prisustvu (novouočenih) stećaka na Crkvini u Štikadi obavijestili su (ponovno) arheologe, kako je i red, a potom i slobodne istraživače, vođeni i željom da svatko pruži doprinos njihovom istraživanju. Istraživači koji surađuju s portalom Budni Div spremno su izašli u susret toj plemenitoj težnji, obišavši do sada nekropolu u tri navrata. Time su, zapravo, samo ispunili dio priželjkivanog nastojanja, kojega su također kratko obrazložili u ranije navedenome prilogu ”Čitatelj Budnog Diva izvijestio o do sada neistraženom nalazištu stećaka”:

”Primjer pronalaska navedene nekropole kod Gračaca još jednom ukazuje na važnost suradnje povijesno-arheološko-konzervatorskih stručnjaka sa mjesnim svećenicima, štovateljima kulturnih spomenika i slobodnim istraživačima, koja je u brojnim slučajevima podarila vrijedne plodove. Što se portala Budni Div tiče, želja njegovih pokretača i urednika i (bila) je da se uspostavi takav vid suradnje, koji uvelike može pomoći otkrivanje, istraživanje, očuvanje, obnovu i promicanje nasljeđenog kulturno-povijesnog blaga.”.

U već istaknutome prilogu ”Srednjovjekovno groblje sa stećcima i ostacima Hrama sv. Arhangela”, predstavljenom u Registru kulturnih dobara RH, navedeni su najvažniji podaci o hramu (crkvi) sv. Arhangela i okolnom groblju sa stećcima. Posebice se naglašava da ”na groblju se trenutno može razaznati 23 kasnosrednjovjekovne stećak - ploče u in situ pozicijama”. Također vrijedi istaknuti spomenutu činjenicu da ”antičke spolije ... sugeriraju postojanje antičkog lokaliteta.”. Na ove navode osvrnut ću se kasnije. Najprije ću predstaviti najvažnije uvide i spoznaje koje sam stekao tijekom prvoga istraživanja, koje sam, kako sam već istaknuo, proveo u suradnji s Predragom Pantelićem i Vladimirom Javorovićem 19. veljače ove godine.

Paroh Predrag Pantelić tom prigodom još jednom naglasio je potrebu sveobuhvatnog proučavanja i zaštite tamošnje spomeničke baštine. Zbog ranije dogovorenih obaveza kojima mu se valjalo posvetiti toga dana, domaćinsko vodstvo nekropolom sa stećcima u Štikadi prepustio je prijatelju Vladimir Javoroviću. Zajedno s domaćinom, supruga Martina i ja više od sata i pol posvetili smo pregledu, mjerenju i fotografiranju stećaka i vrijednih kamenih ulomaka uklopljenih u zidove ruševne crkve (hrama). Prije nego li smo započeli s istraživanjem, na osnovu letimičnog uvida procijenili smo da okolno groblje sadrži 15-ak sačuvanih velikih nadgrobnih ploča i sanduka. No, na naše iznenađenje, ali i izuzetno zadovoljstvo, ustvrdili smo da na Crkvini ima najmanje tri puta više stećaka.

Podatak da se oko hrama Sveti Arhangel (još uvijek) nalazi 50-ak stećaka nije u nesuglasju s istaknutim navodom povjesničara i konzervatora - arheologa Vinka Madirace o 23 ”stećak - ploče” na groblju. Naime, kao što kazuje, toliko ih se ”trenutno može razaznati”, i to ”u in situ pozicijama”. U pretpostavljenim izvornim položajima, štikadskog groblja ”na redove” uistinu se može vidjeti otprilike upravo toliko cjelovitih stećaka - ploča i sanduka. Preostali broj tih kamenih spomenika može se, uistinu, tek nazrijeti, jer su manje ili više utonuli u zemljište, a pri tome nisu više svi niti cjeloviti već su im preostali veći ili manji ulomci, nekoliko ih je skriveno u malom odsječku šikare, nekolicina jedva primjetno viri uz rubove gomila građevinskog otpada nanesenog pri čišćenju okoliša urušenih zidova hrama (posebice unutar i oko nekadašnje hramske sjenice (lopice)), ima i pločastih stećaka koji su izmješteni u kamenu ogradu sjenice - otvorenoga trijema pred crkvenim pročeljem, a jednoga smo zamalo previdjeli jer je bio zatrpan granjem odbačenim pri krčenju grobnog raslinja.

Što se tiče navoda povjesničara i konzervatora - arheologa Vinka Madirace o starosti crkve i(li) groblja, da starost kulturnog dobra seže u ”poč. 14. st.n.e.” te da su stećak - ploče ”kasnosrednjovjekovne”, valja naglasiti da je taj podatak za sada tek pretpostavka. S obzirom na vrijednost predmetnog kulturnog dobra, koje se odlikuje postojanjem znatne crkvene ruševine, čiji zidovi nedvojbeno sadrže i nekoliko ugrađenih kamenih spomenika iz razdoblja rimske uprave, dobra koje se može podičiti izdašnošću sačuvanih ili djelomično očuvanih nadgrobnih ploča, rasprostrtih svuda naokolo crkve (većina ih se uočava na južnom i jugoistočnom dijelu crkvine), od kojih neke sadrže uklesano znamenje (što je na ličkim nekropolama sa stećcima izuzetna rijetkost), dobra koje je pristupačno vozilima (što je također rijetka iznimka među grobljima sa stećcima u Lici), ... vrlo vjerojatno je da će arheološko-konzervatorsko-povijesna struka prije ili kasnije poduzeti makar ograničenja istražna iskopavanja na pripadajućem groblju.

Tek bi takvo istraživanje moglo ponuditi znanstveno vrednovan podatak o približnoj starosti bar dijela velikih kamenih nadgrobnica, na osnovu utvrđivanja okvirnog vremena korištenja predmeta koji bi se mogli pronaći u rakama ispod pojedinih stećaka, kao i na temelju procjene starosti koštanih ostataka pokojnika ukoliko su sahranjeni podno nekih od istraživanjem obuhvaćenih ploča. Činjenica, pak, da su u zidove hrama (crkve) uklopljene ”antičke spolije”, ukazuje na razmjerno čestu pojavu kod ličkih crkvina, da vuku podrijetlo još iz staroga vijeka. Drugim riječima, i u slučaju Crkvine u Štikadi, možemo osnovano pretpostaviti (a iskapanjima bi se to moglo i potvrditi) da se ne položaju kasnosrednjovjekovne crkve s grobljem prethodno nalazilo još starije sakralno zdanje, lako je moguće ranosrednjovjekovna crkva, a vrlo vjerojatno i hram iz vremena antike, pa možda čak i stariji.

Sustavnim opsežnim istraživanjem groblja oko ruševine hrama Sveti Arhangel vjerojatno bi se uspio otkriti cjelovit vremenski raspon u kojemu su postavljane velike kamene nadgrobnice. Kao što sam već spomenuo, njihov raspored oko ruševne crkve u Štikadi upućuje na uobičajeno srednjovjekovno groblje ”na redove”, kod kojega je velika većina nadgrobnica, koje se još nalaze u izvornome položaju, usmjerena istok - zapad. No, istraživanja bi možda mogla ukazati i na pojedine starije nadgrobne spomenike, čije podrijetlo bi moglo sezati i sve do staroga vijeka. Pukim pregledom Crkvine takve nadgrobne spomenike nismo uočili, no to ne mora značiti da ih tamo ipak nema. Premjerom postojećih nadgrobnica, isklesanih iz kamena vapnenca, mogli smo se osvjedočiti da na tamošnjem groblju ima uistinu vrlo velikih ploča, ali sanduka (ploče deblje od 30 centimetara).

Spoznaje o sačuvanim stećcima - pločama i sanducima oko hrama Sveti Arhangel upotpunili smo tijekom naredna dva obilaska Crkvine. Pri drugome dolasku, snimili smo Crkvinu iz zraka te izvršili i fotografiranje stećaka s uklesanim znamenjem, kao i antičkog ulomka iz sjevernog zida crkvene ruševine s uklesanim latinskim natpisom, koje omogućuje izradu 3D modela tih spomenika. Opsežnija zapažanja o groblju sa stećcima u Štikadi, koje je s obzirom na broj takvih sačuvanih spomenika, najveća do sada poznata nekropola sa stećcima u Lici, predstavit ću ubrzo u nastavku ovoga napisa.

Naposljetku želim ukazati i na jednu nezgodu vezanu uz prva dva dolaska na Crkvinu, koja se nije odrazila na kakvoću samih istraživanja, ali je odgodila pripremu i objavu ovoga, a s njime i povezanog narednog priloga. Naime, kada sam krajem rujna napokon pronašao vremena i započeo s izradom napisa o štikadskoj nekropoli sa stećcima, ustanovio sam da su mi netragom nestale sve - osim jedne jedine - fotografije ruševnoga hrama i okolnog groblja, kao i snimci suradnika i prijatelja istraživača koji su pomagali u fotografiranju, mjerenju, bilježenju podataka i uklanjaju gomile suhoga granja ispod koje se naposljetku pomolio jedan od najvećih i najljepših stećaka. Tako je to s današnjom računalnom tehnologijom, dovoljna je i najmanja, posve nesvjesno učinjena pogreška ili nesmotrenost, da brojni pohranjeni (foto)zapisi postanu zauvijek izgubljeni. Zapravo, kako me je uputio računalni stručnjak, nestale fotografije mogle bi se spasiti, ali bi to bio isuviše dugotrajan i mukotrpan posao pronalaziti ih u smeću - računalnog smeća.

Srećom, postojalo je znatno jednostavnije rješenje, iznova fotografirati izabrane kadrove. Meni je, ipak, do Štikade potrebno najmanje dva sata vožnje automobilom, i još toliko u povratku, uz prevaljenih oko 400 kilometara u oba smjera, što iziskuje dakako i znatni trošak. No, kada je čuo kakva nevolja me zadesila, u pomoć je spremno priskočio prijatelj Vladimir Javorović, koji živi u obližnjem Gračacu. Već sutradan, 5. listopada, obišao je Crkvinu i usnimio hramsku ruševinu, antički spolij i najvrijednije stećke na groblju, i time osigurao neophodnu ”prvu pomoć” za dovršetak ovoga i s njime povezanog sljedećeg napisa o značajkama velikog štikadskog groblja sa stećcima. Na takvoj susretljivosti iskreno i srdačno mu se zahvaljujem.