Obredne gomile Dalmacije - drevno zapostavljeno blago

Teško ih je primjetiti zbog visine brda i raslinja. Izgledaju kao da su srasle s brdom. Najbolji pogled u njihovu veličine možemo dobiti s visine. Ako to ne možemo zrakoplovom ili dronom, Google Earth je najbolji alat s kojim možemo vidjeti ta čuda ljudske ruke.

Te prapovijesne gradine su raznih i zanimljivih oblika, ogromnih proporcija, a neke su najveće na svijetu. Ima ih okruglih kao prsten, koji pravilno okružuju vršak brda, elipsastih, nepravilno kružnih i polukružnih gradina. Ti raznoliki oblici uz utjecaj položaja i vrste tla mora da imaju svoj posebni smisao, koji tek trebamo otkriti.

Po svemu sudeći smisao je kozmološki, jer se kod polukružnih (polumjesečastih) i kružnih gomila radi odihotomiji Sunca (krug) i Mjeseca (polukrug). Tu su se Ilirska bratstva uvijek okupljala u polukrugu zbog toga što je to oblik pričešća vidljivog i nevidljivog, fizički prisutnih i preminulih članova zajednice.

Začuđuje zašto ove gradine u novijoj arheologiji nazivaju obrambenim ili gradinskim naseljima. Za takve tvrdnje ne postoji niti jedan razlog, kada je na prostoru koje nasipi opasavaju teško prohodan krš i kamenjar, a negdje je i ravan plato na kojem nema nikakvih tragova života, nikakvih ostatka građevina, nikakvog izvora vode. Starija arheološka istraživanja otkrila su ispod nasipa gradina redove kostura, a na drugim gradinama redove paljevinskih grobova između slaganih zidina na kojima je bio nasip. Zidine su, dakle, na nekim mjestima ispod nasipa građene za nadgrobne svrhe ili je riječ o ostacima sakralnih građevina. Istovjetno tome, danas imamo crkve na nadgrobnim prapovijesnim gomilama.

Također, u blizini gradina nalazimo nadgrobne gomile iliti tumuluse, stara groblja, stećke i crkve. I unutar samih gradina nalazimo gomile, zbog čega su iz svega toga stariji arhelozi kao Franjo Fiala, Salomon Reinach, Ćiro Truhelka i don Ante Škobalj zaključili da su te gradine služile za obredne svrhe i da je riječ o žrtvištima. Uostalom, tolika velika koncentracija gradinskih nasipa na brdima dokazuje da je riječ o kultu, a ne obrambenoj svrsi.

Najveća koncentracija ovakvih gradina je na prostoru od zadarskog zaleđa do Imotske krajine, a nalazimo ih podosta i u Hercegovini. Najveće su u Ravnim Kotarima, s kružnim nasipom promjera 100-200 metara, u dužini 300-700 metara.

Najveća i najljepša kružna gromila u Hrvatskoj je u Ceranjama Donjim kraj Pristega. Ona začuđuje svojim svemirskim oblikom i veličinom; promjera je 160-200 metara, a dužina sveukupnog nanosa kamenja je oko 700 metara.

U mnogim krajevima stari narod pripovijeda kako su se gomile iliti po narodnom gromile (poveznica s gromovima?) nasipale kamenjem, koje se nosilo na vrh brda ili na neki humak “za pokoru“. Na nekim mjestima u staro doba svećenici su nalagali vjernicima za pokoru nositi kamen na neko brdo. Kao šta se na nekim mjestima po Dalmaciji do sredine 20. stoljeća očuvao običaj pokapanja pod gomilom.

A tu su i procesije naroda koje su išle na vrhove brda s obrednim gomilama za blagoslov polja ili “zaklinjanja“, koje nemaju uporište u kršćanstvu koliko u običajima starih naroda. Ove gomile potječu iz vremena Ilira, odnosno iz drugog i prvog tisućljeća prije nove ere, što dokazuje ilirski to jest slavenski kontinuitet naroda na našim prostorima.

Ali zašto su gradine kao obredna mjesta sagrađene na određnim brdima? Vjerojatno su naši preci dobro poznavali sveta mjesta, odnosno moćne energetske točke u prirodi. Ovakva zdanja nisu slučajno napravljena na tim mjestima, jer ove gromile služe kao pojačala energija na njima. Sličnu ulogu imaju i kameni megalitski krugovi u Velikoj Britaniji i ostala megalitska mjesta.

Istraživanja koja su modernom tehnologijom vršena na Stonehengu i ostalim megalitskim središtima otkrila su misterioznu energiju u svim pretpovijesnim britanskim megalitskim mjestima. Snaga energije varira s različitim vrstama stijena, godišnjim dobima i tijekom dana. Ultrazvučni valovi koje stvaraju kameni blokovi, naročito su snažni prilikom izlaska sunca. Primjenom Gaussmetra, instrumenta koji mjeri statičnu snagu elektromagnetskog polja, uočilo se neobično visoko prisustvo elektromagnetske energije, koja cirkulira uokolo i unutar nedirnutih pretpovijesnih kamenih svetišta. Dodatni testovi su otkrili da kamen sam po sebi djeluje kao pojačalo energetskih tokova i generira energetske spirale.

Nadalje, površina Zemlje je prekrivena mrežom energetskih meridijana poznatih kao litopunkturni meridijani, slično akopunkturnim kanalima kod čovjeka. Životna snaga Zemlje zrači iz litopunkturnih meridijana i središta. Bez životne snage koja zrači iz litopunkturne mreže ne bi bilo rasta ni u jednom od različitih životnih oblika, mineralnim, biljnim, životinjskim ili ljudskim.

U najnovijim otkrićima fizike to je manifestacija energije nulte točke. Na tim litopunkturnim središtima, kao unutar ovih gromila na brdima, dolazi do pojačanja vibriranja eteričnih energija. Stoga na tim mjestima čovjek može doživjeti duhovna otkrivenja ili prosvjetljenja. Iz toga proizlazi da je njihova svrha bila povezana sa zagrobnim životom, energetskim punjenjem i plodnošću zemlje, jer se te gromile nalaze baš iznad plodnih ravnica. Naši preci ne samo što su poznavali prirodu i djelovanje nevidljivih energija, nego su imali volju, resurse i energiju da sagrade takva megalitska mjesta.

Danas su gradine kao obredna mjesta izgubile svaki značaj, nikakvih oznaka za doći do njih, a i pristupni putevi su zarasli. Sreća za njih što su visoko na brdima, inače bi postale građevinski materijal kao neke gomile i stećci. To se zamalo dogodilo poznatom obrednom humku u Maklavunu, koji se smatra jednim od najznačajnijih arheoloških spomenika iz brončanog doba u Istri. Taj humah je zbog ekploatacije kamenoloma bio na rubu nestanka, kao i čitavo brdo koje sada s jedne strane izgleda nakaradno.

Nešto slično se događa na Segetu Gornjem, nedaleko Trogira u Dalmaciji, u podnožju brda na kojem je crkva svetog Ilije s obrednom gomilom i humcima. Bezumna ekploatacija kamena dovest će do toga da će crkva s gomilom biti na samoj litici zbog širenja kamenoloma.

Nakon svega izloženog, i onog što sam sam vidio na terenu po brojnim gradinama, i dalje mi nije jasno zašto se ova obredna mjesta nazivaju gradinskim obrambenim naseljima. A  toliko dokaza na terenu, kao i zaključci spomenutih arheologa iz prijelaza 19. u 20. stoljeće govori u korist tome da su ovo obredna mjesta. Tu je i veliki terenski istraživač i arheolog don Ante Škobalj (1914-2000.), koji je istražio mnoge gradine, humke, nekropole stećaka i mnoga naša stara svetišta. Svoja zapažanja zabilježio je na oko 700 stranica u knjizi ”Obredne gomile”, koja je jedno od najcitiranijh djela u povijesno-arheološkim istraživanjima i knjigama.

I tako je sudbina zadesila ove obredne gomile da ih se smatra onim šta to one nisu, kao da im se želi prikriti njihova duhovna i energetska značenja. Ili je to stvar neznanja? Nakon velikog truda naših predaka da ih sagrade, u današnje vrijeme su doživjele takvu sudbinu da su nam neuočljive i nevažne (a to je jedan od razloga da nekima od njih prijeti ili je prijetilo uništenje, kao u slučaju Maklavuna). Možda će nam jednog dana, kada nam priroda bude puno važnija, i ove drevne gromile postati uočljive i korisne.

Vinko Klarić, slobodni istraživač iz Šibenika, 29. kolovoza 2021.