Da li su Hrvati poznavali brojeve prije Ćirila i Metoda?

Teza koja autorstvo glagoljice pripisuje Svetoj Braći Ćirilu (Konstantin) i Metodu je na jako klimavim nogama kada se promatraju brojevni sustavi u pismima iz tog doba. Pa krenimo redom.

ARAPSKI brojevni sustav je u stvari indijski brojevni sustav iz VI. i VII. Stoljeća, kojega su Arapi donijeli u Europu u X. stoljeću. Njegove najveće prednosti koje su mu donijele primat širom svijeta su decimalno zapisivanje i - nula. Mala je vjerojatnost da je bio poznat Svetoj Braći u IX. stoljeću, a s glagoljicom nema baš nikakve veze ni uz puno mašte.

RIMSKI brojevni sustav koristi SEDAM (7) znakova iz latinskog pisma i to (I, V, X, L, C, D i M) i nema nulu. Ovaj je brojevni sustav u upotrebi od VII. i IX. stoljeća PRIJE Krista i Sveta Braća su ga sigurno poznavala (slika u galeriji). Ako pretpostavimo da su Hrvati prvotno koristili jednostavan rimski brojevni sustav od samo sedam znakova zašto bi prelazili na znatno kompliciraniji brojevni sustav od 32 znaka glagoljice?

GRČKI brojevni sustav je nešto složeniji. Grci su u doba Minojske kulture koristili inačicu egipatskog brojevnog sustava poznat kao "aeganski brojevi" (vidi sliku u galeriji) kojim su zapisivali brojeve do 99.999, a možda i više nekim kombinacijama - to mi priznajem nije poznato.

Negdje u VII. stoljeću PRIJE Krista, dakle otprilike u isto doba kad i Rimljani, koriste se "atičkim brojevima" kombinirajući, baš kao i Rimljani, SEDAM (7) znakova. Svi veliki matematičari zlatnog doba helenizma upotrebljavali su baš te brojeve, tek se možda jedino Arhimed služio rimskim brojevima. Za ovaj grčki brojevni sustav vrijedi isto pitanje koje sam postavio i za rimski - zašto bi 7 znakova mijenjali za 32?

U posljednja dva stoljeća stare ere, dakle prije Krista, u Grčkoj se pod nepoznatim okolnostima počinju koristiti slova kao brojevi i to komplicira cijelu priču. Naime, grčko pismo imalo je 24 znaka, za izražavanje brojeva do 999 bilo im je potrebno 27 znakova, tako da su u pismo uglavili tri nova znaka za brojevne vrijednosti 6, 90 i 900.

Brojeve od 11 do 19 pisali su s vodećom deseticom (ovo zapamtite, kasnije ću se pozvati na to).

Brojeve veće od 999 pisali su s vodećom točkicom (crticom) ispred ili ispod slova čime su vrijednost množili s tisuću (i ovo zapamtite).

U vrijeme Bizanta brojeve od slova razlikovali su pisanjem crtice iznad i/ili iza slova, ali ne i za vrijednosti 6, 90 i 900 jer su to bili znakovi koji nisu pripadali glasovima grčkog jezika. Ovo pravilo nije vrijedilo ni za brojeve veće od 999 (primjer zapisivanja grčkih brojeva je u galeriji).

GLAGOLJICA ima brojevni sustav naoko sličan grčkom, ali samo naoko. U suštini je bitno drugačiji. Zagovornici ćirilometodske teorije indirektno tvrde da je grčki brojevni sustav uzor glagoljskom. Stoga sam napravio tablicu za usporedbu brojevnih vrijednosti glagoljskih, grčkih i ćiriličnih slova i došao do ovih pokazatelja. Glagoljica ima u svom brojevnom sustavu 32 znaka kojima pokriva brojeve do 5000. Svi znakovi koji se koriste za brojeve su glasovi hrvatskog jezika.

Grčki u svom brojevnom sustavu ima 27 znakova od kojih su 24 glasovi grčkog jezika, a tri su znaka dodani za potrebe "popunjavanja" brojevnog sustava i nisu glasovi u grčkom jeziku.

Zajedničkih glasova hrvatskog i grčkog jezika ima 18 (56%), a samo ih sedam imaju iste brojevne vrijednosti (25%) i to: 1, 2, 100, 200, 300, 500 i 600 dok ih čak 13 ima različite bojevne vrijednosti. Ako gledamo ukupni set znakova glagoljice onda čak 27 znakova ima različitu brojevnu vrijednost od grčkog pisma.

Da je grčki brojevni sustav bio uzor glagoljskom, odnosno da su Sveta Braća stvarala glagoljicu prema grčkom pismu onda bi na mjestu glagoljskog slova dobro / D / bila vrijednost grčkog slova delta a to je broj 4, a ne 5 i da sad ne nabrajam dalje. Svi brojevi od 3 do 99 koriste drugačije glasove u grčkom i hrvatskom za zapisivanje brojeva, a to su brojevi koji se najčešće koriste.

Bilo bi za očekivati da su Sveta Braća prvo "povezali" sve što je zajedničko po glasovnim vrijednostima grčkog i hrvatskog jezika i dali iste brojevne vrijednosti tim glasovima, dakle za 18 glasova, a tek za glasove koji postoje u hrvatskom jeziku a ne postoje u grčkom dodali ostale brojevne vrijednosti. No to nisu učinili, odnosno učinili su to za samo sedam znakova i to čak pet u skupini stotica.

Evo još nekih zapažanja koja ne idu u prilog ćirilometodskoj teoriji.

• U glagoljici svaki glas ima brojevnu vrijednost i obrnuto, što nije slučaj u grčkom jeziku u kojemu tri znaka imaju brojevnu vrijednost ali nemaju svoje glasove.

• Kad se glagoljicom pišu brojevi NIKADA se ne pojavljuje dva puta isti znak u nekom višeznamenkastom broju, što je normalno u grčkom. Primjerice ako glagoljicom želite napisati brojeve 1001, 2002 i tako dalje kombinirat ćete dva glasa (znaka) črv+az odnosno ša+buki, dok je u grčkom to dva puta isti znak alfa+alfa odnosno beta+beta, doduše s različito postavljenim crticama ali isti znak.

• U glagoljici brojevi se razlikuju od slova tako što se pišu s točkom u sredini ispred i iza znaka, a rjeđe još i s tildom, dok se u grčkom brojevi razlikuju pisanjem crtica iznad i ispod znaka (da se razlikuje primjerice alfa kad je 1 i kad je 1000).

• Brojevi od 11 do 19 u glagoljici se pišu s vodećim nižim brojem i tako se i čitaju (npr. dva na deset - dvanaest buki+iže), dok se u grčkom pišu isto kao i svi ostali brojevi od 11 do 99 (npr. jota-beta / 10+2 / dvanaest - vidi sliku u galeriji). Zašto bi Sveta Braća komplicirala pisanje brojeva od 11 do 19? Iz zabave? Iz neznanja?

Stvar je naime vrlo jednostavna - glagoljicu NISU izmislila Sveta Braća, ali jesu ćirilicu. To dokazuju i brojevi jer se grčki i ćirilični brojevni sustavi podudaraju u čak 19 od 27 znakova (70%).

Odajte dužno poštovanje Svetoj Braći Konstantinu (Ćirilu) i Metodu na izumu slavenskog pisma - ćirilice i prestanite ih ponižavati pripisivajući im nešto što nisu bili niti su željeli biti.