Crkvište Kokirevo kod Vojnića: Analiza potrage i nestanka!?

Nakon tih provala, a pogotovo nakon osvajanja tog teritorija dolazi do velikog stradanja domicilnog hrvatskog stanovništva. Narod se seli u neka mirnija područja tadašnjeg carstva, a nekih 100 godina kasnije, na napušten teritorij Vojna Krajina naseljava novo stanovništvo (uglavnom pravoslavno) sa teritorija Bosne. Tako je oko 1690. godine naseljen i Vojnić.

Vojna Krajina polako uređuje krajiško društvo, a jedan od priloga tom uređenju su i vojne karte. Upravo na vojnoj karti iz 1774. godine sam uočio toponim “Alte Kirch“ (njemački, “Stara crkva“), na području Kokireva iznad (sjeverno od) Vojnića. Shvatio sam da je to crkva iz perioda prije provale Osmanlija, što i sam toponim pokazuje.

Također na istoj karti malo niže prema Vojniću postoji toponim crkve ”Mlada Nedila” (”Mlada Nedjelja”) za koju se zna da je bila pravoslavna (korištena od novopridošlog stanovništva), a izgrađena je bila od drveta. Tadašnjim kartografima je bilo jasno da se na crkvištu Kokirevo radi o staroj crkvi, ali u kakvom stanju i od kojeg materijala je bila izrađena to je nama nepoznato.

Ne treba isključiti niti to da je postojao pisani trag ili usmena predaja da se tu nalazila crkva. Neka saznanja o crkvi u Vojniću imao je povjesničar Radoslav Lopašić, koji u knjizi “Oko Kupe i Korane - mjestopisne i povjestne crtice” iz 1895. godine navodi da se to mjesto zvalo Smrčković, a titular crkve je bio Sv. Kvirin.

Na tom tragu kasnije pišu i crkveni povjesničar, arhivist i pisac Josip Buturac, u radu “Popis župa Zagrebačke biskupije od god. 1334.” 1944. godine (* 1), i povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat u radu ”O spomenicima kulture s područja oko Petrove gore do početka 20 st.” objavljenom u ”Simpoziju o Petrovoj gori” 1972. godine.

Sama lokacija Smrčkovića nije pouzdano znana, a lokacija crkve nije bila ovako ”precizno” zapisana sve do objave ovih vojnih karata na internetskim stranicama (Mapire.eu). Na novijim Austrougarskim kartama druge i treće izmjere toponim nestaje, a u našim modernijim kartama ponovo se pojavljuje toponim "Crkvište".

Pretpostavljam da se ta crkva nalazila negdje blizu današnjeg groblja na Kokirevu. Područje oko groblja je zaraslo u gustu mladu šumu i ne naziru se nikakvi temelji ili kameni ostaci . Pronalazak otežava i saznanje da je tu sanirano odlgalište otpada. Krajem 19 stoljeća na tom području su bili površinski kopovi rude željeza. Rudnik se znakovito zvao ”C(e)rkvište“, a kopovi “Adam” i “Eva”, kako to navodi inženjer rudarstva Berislav Šebečić u radu ”O rudarskom poduzetništvu u Banovini (Hrvatska)”, objavljenom u "Rudarsko-geološko-naftnom zborniku", svezak 12 broj 1 iz 2000. godine.

U periodu nakon Drugog svjetskog rata također su na toj lokaciji bili i površinski kopovi gline u kojima je završavalo smeće sa spomenutog saniranog odlagališta. Nezgodno je i to što je u blizini današnje groblje, a za pretpostaviti je da tu ima još starijih dijelova groblja.

I bez obzira što je potraga bila neuspješna, ipak ovakvim obilascima i promišljanjima dajemo doprinos u očuvanju kulturne baštine.