Štikada: Od stećka s polukružnim čelom do ploča s uklesanom ”mrežom” te križom (krstom) i krugom

Prije nego li ukažem na značajke nekolicine bolje očuvanih, većih i ”ukrašenih” stećaka sa štikadske nekropole, podsjetit ću još jednom da je riječ o nedvojbeno prilično starom i velikom groblju ”na redove” (* 1). Kamene nadgrobnice se, naime nižu u redovima, usporedno jedna do (pored) druge, a pri tome su sve one koje se još nalaze u izvornome položaju pružaju u smjeru istok - zapad. Usmjerene su, naime, isto kao i lađa (brod) hrama (crkve) Sveti Arhangel, oko kojega su poredane, a kojemu se svetište nalazilo na istoku, a ulaz na zapadu. Takvo usmjerenje uobičajeno je inače već za ranokršćanske crkve, odnosno za kršćanske crkve građene u ranom srednjem vijeku. Ne govori li i ta činjenica u prilog pretpostavke da je na mjestu današnje ruševine postojalo znatno starije crkveno zdanje?

U prethodnom napisu već sam istaknuo da postoje kameni spomenici ugrađeni u zidove hrama Sveti Arhangel koji najvjerojatnije potječu iz još ranijega razdoblja povijesti, iz staroga vijeka. Takav je bez sumnje najmanje jedan kameni ulomak, i to onaj ugrađen u sjeverni zid hramske lađe, u njegovu sjeveroistočnu uglovnicu (* 2). Na strani ulomka okrenutoj od crkve, dakle prema van, prema izvanjskome promatraču, još uvijek se lako može uočiti natpis, ili vjerojatnije dio natpisa (jer ugrađeni kamen nije cjelovit), uklesan latinskim pismom. U prvome retku natpisa na spomeniku, zaokrenutog ulijevo u odnosu na njegov izvorni položaj, čini mi se da su uklesana slova: I Q    I V I. U drugome retku, na desnoj strani, čini mi se da su uklesana slova: V    M. U trećem retku na dva mjesta, u sredini i s desna, čini mi se da je dva puta uklesano isto slovo: Q    Q (* 3).

Ukoliko uglovni kameni ulomak s uklesanim latinskim natpisom uistinu vuče podrijetlo iz razdoblja antike, tada ide u prilog pretpostavci koju je naglasio povjesničar i konzervator - arheolog Vinko Madiraca iz Konzervatorskog odjela u Gospiću na mrežnim stranicama Regisatr kulturnih dobara Republike Hrvatske (registar.kulturnadobra.hr), koji je Crkvinu u Štikadi posjetio još 2019. godine, da takva spolija upućuje na ”postojanje antičkog lokaliteta”. U tome slučaju moguće je da je odgovarajuća građevina iz razdobja rimske uprave stajala upravo na mjestu današnjeg hrama Sveti Arhangel. No, je li vjerojatno da je tu bilo smješteno i neko zdanje iz možda još nešto dublje povijesti, odnosno iz razdoblja ilirske vlasti? Odgovor bi mogao biti potvrdan, ukoliko pristajemo povjerovati da istinu naslućuje narodna predaja prema kojoj svetište Sveti Arhangel potječe još iz "grčkog doba".

Povjesničar i konzervator - arheolog Vinko Madiraca pretpostavio je, po obilasku Crkvine 2019. godine, s obzirom na danas još uvijek prevladavajuće mišljenje struke da su stećci isključivo kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici, da stećci iz Štikade sežu u prošlost najviše do početka 14. stoljeća. Nadam se da će arheolozi provesti istraživačko iskapanje na bar dijelu tamošnjih grobnica te da će moći ponuditi vjerodostojne dokaze, makar o starosti mogućih koštanih ostataka pokojnika, kao i pripadajućih grobnih nalaza, ako već ne i o podrijetlu velikih kamenih nadgrobnica.

Prigodom prvoga istraživačkog obilaska Crkvine u Štikadi 19. veljače ove godine, stećke smo - domaćin iz Gračaca Vladimir Javorović te Martina Majetić i pisac ovoga napisa - proučili redom od jugoistočne strane Crkvine, pa u krug oko hrama Sveti Arhangel, od južne preko zapadne i sjeverne sve do njegove sjeveroistočne i istočne strane. Takav redoslijed istraživanja nametnuo se stoga jer se većina vidljivih sačuvanih stećaka, u obličju ploča koje više ili manje vire iz tla, nalazi s jugoistočne i južne strane Crkvine. Svaki stećak smo tada fotografirali, neke i više puta, s raznih strana i udaljenosti (na žalost, gotovo sve fotografije s toga, a dio i s narednog istraživanja su zagubljene). Sve uočene stećke, ali i većinu većih ulomaka za koje smo po položaju (prvenstveno u odnosu na okolne stećke) i zaravnjenom izgledu površine pretpostavili da bi mogli potjecati od stećaka, izmjerili smo te prikupljene podatke upisali u istraživački dnevnik.

Ustvrdili smo da su stećci isklesani iz kamena vapnenca. Za jedan stećak to se ipak ne bi moglo sa sigurnošću reći, s obzirom da nema za vapnenac uobičajenu sivkasto-bijelu boju, već je zelenkast. Nalazi se  jugoistočno od ruševine hrama, a odlikuje se i činjenicom da spada među najveće sačuvane stećke na Crkvini. Njegova veličina je sljedeća: 215 centimetara je dug, 85 centimetara širok i 30 centimetara debeo. Najduži pločasti stećak na groblju dug je 230 centimetara, a nalazi se u skupini sličnih stećaka - ploča s južne strane hrama. Ukupno smo izmjerili 9 stećaka koji dosežu ili premašuju dužinu od dva metra. Dužinu između 170 centimetara i dva metra izmjerili smo kod 12 stećaka. Među očuvanim stećcima prevladavaju upravo primjerci približno takvih dužina. Pri tome valja imati na umu da to za više tih stećaka nisu njihove izvorne dužine, jer smo kod nekih zamijetili da im uslijed puknuća ili istrošenosti kamena nedostaje dio čela (ili oba čela), dok se kod drugih puna dužina niti ne može ustanoviti pošto im je čelo utonulo u tlo.

Još teže bilo je, s obzirom na zatečeno stanje, ustvrditi stvarne širine stećaka - ploča. Podosta ih je, naime, nagnuto tako da su dužim stranicama znatno utonuli u zemlju, pa im izviruje tek dio ploče. Izmjerili smo 6 stećaka širokih jedan metara ili više, a širina najšireg iznosi 110 centimetara. Još 20 stećaka ima izmjerenu širinu između 80 i 100 centimetara, što upućuje da je u približno toj širini isklesana većina sačuvanih stećaka. I ovdje vrijedi, da kod nekih od tih stećaka to nije i puna širina, uslijed istih razloga djelomičnog propadanja kamene ploče ili njezine ulegnutosti u tlo. Prema već naglašenoj osobini utonulosti u zemljište, i to bez ili sa ukošenjem u odnosu na tlo, najnezahvalnije je stećcima s Crkvine bilo ustvrditi stvarnu debljinu. Kod znatne većine stećaka debljina se ne može niti naslutiti jer iz tla izviruje još samo vršna stranica, a često i tek jedino dio gornje plohe.

Debljinu je u pravilu bilo moguće izmjeriti kod onih stećaka koji se, zapravo, više ne nalaze u izvornome položaju, već su ili jako nagnuti u odnosu na tlo, pa im iz njega viri jedan brid, ili su posve izmješteni i u tome slučaju nerijetko naslonjeni na neki drugi stećak, obični kamen ili panj, pa im se opet vidi cjelovit brid. Posebno je pitanje pri tome, kada su i s kojim povodom takvi stećci naginjani, a katkada i pomicani s prvobitnog položaja. Tko je to i kako uopće mogao činiti, s obzirom da se kod nekih cjelovitih primjeraka radi o kamenim pločama ili sanducima koji teže i po nekoliko tona?

Debljinu, bilo stvarnu ili nepotpunu, mogli smo izmjeriti samo kod 14 stećaka. Najdeblji stećak debeo je 45 centimetara, slijedi stećak debljine 40 centimetara, potom također jedan s 35 centimetara debljine, dok se približan raspon debljine preostalih kreće između 25 i 30 centimetara. Drugim riječima, ako prihvatimo odrednicu stručnjaka da stećci deblji od 30 centimetara spadaju u red sanduka, tada takvih primjeraka, naravno prema zatečenome stanju koje je ograničilo mogućnost izmjere, na Crkvini ima svega troje. U značajnoj većini, među očuvanim i za mjerenje debljine dostupnim stećcima na groblju oko hrama Sveti Arhangel, zastupljeni su, dakle, stećci - ploče.

Upravo stećak s najvećom izmjerenom debljinom od 45 centimetara, ujedno je poseban i po pogledu neuobičajenog izgleda. Nalazi se na sjeverozapadnoj strani Crkvine, posve izdvojen od svih ostalih uočenih stećaka. Doima se kao da ga je netko uistinu izgurao s groblja do ruba blage padine brežuljka. Uglavnom, gotovo čitavom zapremninom izviruje iz tla, što je odlika svega još nekolicine zamijećenih cjelovitih stećaka s Crkvine. Prvi prvom obilasku Crkvine, posljednjeg smo ga zamijetili, ne samo zato što je smješten na njezinome rubu, već i stoga što je bio pokriven suhim granjem, nabacanim pri nekom od krčenja raslinja s groblja te i iz hramske lađe i sjenice. Stećak uslijed toga nismo niti mogli posve točno premjeriti. Pri ponovnom dolasku na Crkvinu, 21. ožujka, konzervator - restaurator Goran Koprek iz Zagreba i pisac ovoga napisa uklonili su svo nabacano granje sa toga stećka, a potom mu nježno četkom uklonili ostatke lišća i zemlje sa vršne i obodnih stranica, da bi potom doslovce zasjao u svoj svojoj veličini i neobičnosti.

Taj osamljeni stećak - sanduk, naime, ima i najveću širinu od svih izmjerenih stećaka na Crkvini. Ujedno je i jedan od najdužih. Veličina toga stećka je sljedeća: 200 centimetara je dug, 110 centimetara je širok a 43-45 centimetara je debeo. Stećak je i prije čišćenja površine izgledao svjetlije od gotovo svih ostalih stećaka s groblja, a nakon što je ”poljepšan” bjelilo mu se još više stalo isticati. Tada su se ukazale i još neke posebnosti, o kojima sam u istraživačkom dnevniku pribilježio: ”Taj stećak izuzetan je i zbog jednog polukružno isklesanog čela, vrlo glatke površine gornje plohe te više malih kružnih rupa, promjera od oko 2,5 centimetara i otprilike isto toliko dubokih, smještenih u jednom kutu uz zaobljeno čelo, koje se ne doimaju da su mogle nastati (bar ne sve) prirodnim postupcima, već se čini da su ih izradili ljudi nekim alatom.”. Za stvarno podrijetlo takvih rupa, koje sam uočio na još nekim od stećaka na Crkvini (* 4), nisam siguran jesu li možda ipak sve djelo prirodnih sila, ili su u nastanak nekih od njih bili umiješani i ljudski prsti. Ovaj veliki i lijepi stećak ima posve okrnjen jedan ugao; čini se kao da ga je od tijela stećka ”odgrizlo” stablo koje je na tome mjestu izraslo, a od kojega je nakon sječe i uklanjanja raslinja s toga dijela Crkvine zaostao poveći panj.

Prigodom prvoga istraživanja na Crkvini s njezine južne strane zabilježili smo najviše velikih kamenih nadgrobnica, među kojima se veličinom ističe ploča duga 230 centimetara i široka 105 centimetara, kojoj debljinu nismo mogli izmjeriti jer je posve utonula u zemlju. S te strane groblja vidi se još desetak pločastih stećaka dugih od oko 180 do oko 200 centimetara i širokih od oko 80 do oko 100 centimetara, koji su također gotovo u cijelosti visinom (debljinom) ulegli u zemljište.

U toj skupini stećaka ističe je jedna od najsačuvanijih ploča, veličine 197 sa 90 centimetara, koja iz tla viri samo 10 centimetara, na kojoj je preko čitave površine zamjetan uklesan reljef. Taj reljef u osnovi se sastoji od uklesane mreže, koju čine 3 uzdužne crte (središnja, koja ploču raspolavlja po dužini na dvije jednake polovice, i dvije bočne) i 5 poprečnih crta (središnja, koja  ploču raspolavlja po širini na dvije jednake polovice, i po dvije bočne s obje njezine strane). Na taj način uklesana mreža čini dva velika kvadrata, od kojih se oba sastoje od po četiri manja kvadrata; sveukupno je ploča podijeljena na 8 jednakih malih kvadrata. No, kod oba velika kvadrata uklesane su i dijagonalno uklesane crte (žljebovi), koje povezuju nasuprotne kutove tih kvadrata. I na ovome stećku, kao i na ranije predstavljenom stećku s polukružnim čelom, primjetna je skupina malih kružnih rupa, također naglašeno svrstanih u jednu njegovu polovicu.

S južne i jugozapadne strane Crkvine u Štikadi pri prvome obilasku uočili smo i nekolicinu stećaka koji su ostali više ili manje prekriveni građevinskim otpadom (uglavnom kamenjem raznih veličina), prikupljenim pri čišćenju crkvene ruševine. Među takvim stećcima je i jedna vrlo velika utonula ploča, dugačka 215 centimetara, čiju stvarnu širinu nismo mogli izmjeriti jer je dijelom pod gomilom kamenja (vidljivi dio ploče pruža se u širinu oko 80 centimetara). U samom jugozapadnom uglu Crkvine, uz veću gomilu kamenoga otpada, pruža se poveći nepravilan stećak, u grubo dugačak oko 180 centimetara, širok 100 centimetara i debeo oko 35 centimetara. Taj stećak, osim što je izmješten na rečeno mjesto, izgleda kao da je prevrnut u odnosu na izvorni položaj. Ako je uistinu izvrnut naopako, kada je, tko i kako pomaknuo i prevrnuo takav kamen, težak više tona?

Pri pregledu zemljišta južno od ruševnog hrama Sveti Arhangel, pronašli smo i dva stećka u šumici do iskrčenoga dijela Crkvine, čije je postojanje promaknulo radnicima koji su uklanjali raslinje s groblja. Pri nekom narednom poslu čišćenja šikare valjat će, dakle, proširiti opseg iskrčenoga dijela zemljišta još nekoliko metara južnije. U obuhvatu prostiranja sadašnje šumice možda bi se pri takvim radovima mogao otkriti još poneki stećak ili njegov ulomak. Za sada smo tamo, kao što sam naveo, zamijetili tek dva pločasta stećka. Površina jednoga je pod mahovinom, puknut je, a i nemoguće mu je ustvrditi punu dužinu, no širok je 90 centimetara i debeo čak 40 centimetara. Drugi stećak nismo uspjeli točno izmjeriti jer se nalazio u gustom granju, no čini se da je dugačak oko 170 centimetara, širina dijela koji nije utonuo iznosi oko 40 centimetara, dok mu se debljina ne može utvrditi jer je ulegnut u tlo.

Naredna iznenađenja pri prvoj posjeti Crkvini uslijedila su tijekom pregleda zida koji je okruživao nekadašnju crkvenu sjenicu (lopicu) pravokutnog tlocrta, smještenu sa zapadne strane zdanja ispred bivšega ulaza u crkvu. U taj ogradni zid, posebice u njegov južni i zapadni odsječak, ugrađeno je više pločastih stećaka, što cjelovitih, što njihovih ulomaka. I oko izmještanja stećaka u ogradni zid nekadašnje crkvene sjenice netko se nekada trebao itekako potruditi, jer je riječ o također vrlo teškim vapnenačkim pločama. Upravo ta činjenica, da su stećci iskorišteni kao spolije, ukazuje da je ogradni zid sjenice podignut u novije vrijeme. Osim toga, kako su ti pločasti stećci osovljeni na bridove, bilo po dužini ili širini, svima se mogla lako izmjeriti debljina, što dakako kod stećaka uleglih u tlo nije moguće učiniti. Ta okolnost omogućila nam je uvid u raspon debljine sedam u spomenuti zid ugrađenih ploča ili velikih pločastih ulomaka, koja se kreće od 25 do 30 centimetara. Takva debljina stećaka - ploča inače je u pravilu prisutna i na drugim do sada poznatim grobljima s pločastim stećcima u Lici.

U zapadnom dijelu ogradnog zida nekadašnje crkvene sjenice ističu se dva velika pločasta stećka, jedan do drugoga, oba uspravljena na bok. Onaj južniji je veći, dug je 185 centimetara, vidljiva širina (sada visina) iznosi mu oko 80 centimetara, a debeo je 30 centimetara. Površina toga stećka okrenuta prema unutrašnjosti sjenice vrlo je neravna, ali i hrapava, vjerojatno stoga što je s namjerom ostavljena takva, tek ugrubo isklesana, te se čini da ta stranica odgovara izvornoj donjoj plohi nadgrobne ploče. Stećak - ploča položena sjeverno od spomenutoga stećka ima sljedeće veličine: dužina 168 centimetara, vidljiva širina (sada visina) oko 70 centimetara i debljina 25 centimetara. Njegova površina okrenuta prema unutrašnjosti sjenice, dostupna pregledu, iako je također dosta neravna, klesanjem je daleko bolje poravnata, pa je izgledno to bila gornja ploha nadgrobnice. Da je tome tako, ukazuju dva znaka koja su u tu plohu uklesana, znak manjega križa (krsta, po sredini lijeve polovice ploče) i znak kruga (možda i nepunog kruga, poput slova C, blizu desnog donjeg kuta ploče).

S vanjske strane prvoga od ova dva stećka - ploče, usađene u zapadni zid nekadašnje sjenice pravokutnog tlocrta, ističe se okomito postavljen trokutasti ulomak velikoga stećka, čiju punu veličinu možemo samo nagađati. Sigurno je jedino da mu je debljina iznosila 28 centimetara. Na do sada predstavljene pločaste stećke s uklesanim znamenjem (stećak s ”mrežom” južno od hrama te stećak s križom i krugom u zapadnoj ogradi sjenice), ukazao je štovatelj kulturno-povijesnih starina Vladimir Javorović iz Gračaca pri zajedničkom obilasku Crkvine u Štikadi 19. veljače.

Pri prvome istraživanju groblja sa stećcima na štikadskoj Crkvini potragu za stećcima i njihov pregled završili smo s blagom padinom brežuljka koja se prostire sjeverno i sjeveroistočno od hramske ruševine, do metalne ograde suvremenoga groblja. U sjevernome dijelu Crkvine nazrijeli smo samo tri velike kamene ploče utonule u tlo, a u istočnome dijelu tek jednu. Samo jednoj ploči bilo je moguće točno izmjeriti dužinu, od 170 centimetara, jer su te ploče ulegle djelomično i po dužini i po širini, a uz to se jedna nalazi dobrim dijelom pod naslagom građevinskog otpada.

Posjeta koja je uslijedila 21. ožujka upriličena je u okviru istraživačkog izleta u Liku s ukupno 8 članova obitelji Koprek (5) i Majetić (3). Tijekom toga drugog istraživanja, prošetao sam se i šumarkom između Crkvine i sabirnog jezera, u kojem se pod humusom i lišćem sakriva onisko kružno zdanje od naslaganog kamenja (možda gomila s prekopanim središtem?), a potom i preko suvremenog groblja do obližnjih suhozida sa sjeverne strane Crkvine. Kao sastavni dio tih suhozida, pozornost su mi privukle dvije ogromne nakupine kamena, koje se doimaju poput kamenih gomila, od kojih je jedna visine dva, a druga čak tri metra. Jesu li te gomile nastale istodobno kada i suhozdine koje se od njih pružaju ili je podrijetlo kamenih gomila posve drugačije i starije?

Za druge istraživačke posjete - konzervator - restaurator Goran Koprek i pisac ovoga napisa - raščistili smo od suhoga granja, zaostalog nakon čišćenja Crkvine, veliki stećak s polukružnim čelom na sjeverozapadnom rubu staroga groblja. Time smo otvorili pristup do toga, već ranije istaknutog, obličjem rijetkog stećka - sanduka, debljine od 45 centimetara, čiju smo površinu potom pažljivo očistili te stećak fotografirali i točno izmjerili. Goran Koprek potom je izvršio fotogrametrijsko snimanje 3 najzanimljivija stećka na groblju (stećka s polukružnim čelom, ploče s ”mrežom”, stećka sa znamenkama iz zida sjenice), kao i  velikog kamena s uklesanim latinskim natpisom ugrađenog u sjeverni zid ruševne crkve. Naposljetku je Crkvinu snimio dronom iz zraka.

O poduzetnim radnjama i novim spoznajama polučenim drugim istraživanjem Crkvine, kratko sam 10. travnja e-mailom izvijestio paroha gračačkog Predraga Pantelića. U izvještaju sam, između ostaloga, naglasio:

”Riječ je o izuzetnom nalazištu, koje je zahvaljujući Vama, prijatelju Vladimiru i mještanima očišćeno i dostupno na uvid, a koje bi svakako zavrijedilo da ga prouče arheolozi, povjesničari i konzervatori.

U prilog tome bila je i moja druga posjeta tome mjestu, 21. ožujka, koju sam poduzeo s konzervatorom i restauratorom Goranom Koprekom iz Zagreba, koji je izvršio fotogrametrijsko snimanje najznačajnijih primjeraka tamošnjih spomenika, kao i kamena s uklesanim natpisom u sjevernom zidu crkvene (hramske) ruševine.

Osim toga, otvorili smo pristup do jednog rijetkog, oblikom izuzetnog stećka - sanduka (na priloženoj fotografiji!), debljine od čak 45 cm, čiju smo površinu potom pažljivo očistili, izmjerili i fotografirali.

Napominjem da se u grmlju južno od ostataka crkve mogu nazrijeti još 2-3 stećka, dakle taj dio crkvenog okoliša bi bilo poželjno dodatno očistiti od raslinja.”.

Zbog nedostatka vremena, pripremu napisa o groblju sa stećcima u Štikadi (u dva dijela) otpočeo sam tek s početkom jeseni. Ali se i završetak ovih napisa oduljio, uslijed u prvome dijelu napisa već istaknute nedaće - nestanka gotovo svih fotografija s prva dva istraživanja. Nakon što je Vladimir Javorović pomogao dovršetak rada snimivši zamjenske fotografije, spontano je i nenadano došlo i do trećeg posjeta štikadskoj Crkvini, koja je uslijedila 3. studenog. Zanimanje za obilazak iskazao je, naime, odličan poznavatelj  kulturno-povijesnih starina, posebice prapovijesnih gradina te srednjovjekovnih crkvina i grobalja na Kordunu i u Lici, slobodni istraživač Darko Gojković iz Karlovca. Na izlet toga dana u sjeveroistočni dio Like pozvao je i karlovačkog prijatelja Gorana Radovića te moju suprugu i mene. Nakon istraživanja jedne crkvine na području naselja Bruvno, uputili smo se u Štikadu, gdje mi se ukazala prigoda napraviti nove fotografije hrama Sveti Arhangel i okolnoga groblja, čiji izbor sam stoga uspio priložiti ovome nastavku izvještaja.

Naposljetku bih zahvalio svim suučesnicima i suradnicima u dosadašnjem neovisnom istraživanju štikadske Crkvine, bez kojih ne bi bilo niti njezinog predstavljanja javnosti putem portala za slobodna povijesna i zemljopisna istraživanja Budni Div: Predragu Panteliću, Vladimiru Javoroviću, Goranu Kopreku s obitelji, Darku Gojkoviću, Goranu Radoviću, kćerki Lili, a napose strpljivoj i brižnoj supruzi Martini.