• Tržac - uporište posljednjih Frankopana
    Na brijegu ispod kojega se Mutnica ulijeva u Koranu podigli su knezovi Babonići još u 11. stoljeću utvrdu Tržac te je u svom posjedu imali još početkom 14. stoljeća, a potom ga preuzimaju knezovi Krčki Frankopani. U tom dijelu svog gornjeg toka rijeka Korana je sadašnja granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što je naslijeđe iz vremena otomanskog prodora na Balkan.
  • Sokolac - stoljetno frankopansko uporiše
    Sokolac je svakako izazovno mjesto za posjet, najviše zbog svog položaja iznad doline Une. Tko ima sreće pa ga posjeti za lijepog vremena nauživat će se pogleda i otkrivanja na desetke kilometara udaljenih mjesta. Onome kome se žuri na Sokolac taj će se zaputiti direktno kroz grad i za 5-6 minuta doći će pod zidine veličanstvene utvrde.
  • Je li u Donjem Kosinju ipak sačuvan jedan stećak - ploča?
    Kosinjska dolina kraj je bogate prošlosti, s brojnim i važnim kulturno-povijesnim spomenicima, koji sežu od prapovijesti do srednjeg vijeka (* 1). Je li se među njima nekoć isticalo i koje grobište (nekropola) sa stećcima? Na osnovu istraživanja povijesnih izvora i obilazaka nalazišta stećaka u Lici, sklon sam mišljenju da su sva značajnija naselja na prostoru Like nekoć imala takve nekropole. Obzirom na to, moguće je da se (bar) jedno takvo grobište nalazilo i negdje na području Kosinjske doline.
  • Otkriće najzapadnijeg stećka u južnovelebitskom Podgorju?
    Na groblju uz crkvu Sveta Trojica u naselju Tribanj Šibuljina možda je sačuvan poveći ulomak stećka - ploče, do sada nezabilježenog od strane povijesne, konzervatorske ili arheološke struke. Potvrda otkrića ostatka toga stećka značila bi da je najzapadnije poznato nalazište stećaka u južnovelebitskom Podgorju pomaknuto na zapad za još deset kilometara. Groblje u Tribanj Šibuljini, naime, nalazi se oko 10 kilometara sjeverozapadno od crkve Sveti Petar, smještene na razmeđi naselja Starigrad - Paklenica i Seline, oko koje je groblje s 40-ak očuvanih stećaka.
  • Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja (2.)
    U tri navrata tijekom 2022. godine četvero članova istraživačke družine vezane uz portal Budni Div tražilo je u kraju uz rijeku Koranu, između naselja Blagaj i Veljun, položaj srednjovjekovne glagoljaške crkve Sveti Ivan. O istraživačkim nastojanjima oglasili su se 24. listopada napisom ”Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja” (*), u kojem su predstavili mjesto povrh desne obale Korane nedaleko Veljuna za kojega su mislili da odgovara položaju crkvine odavno srušene crkve.
  • ”Divovski tragovi” - prošlosti i budućnosti Plaščanske doline
    Umirovljeni vojni časnik Aleksandar Budisavljević u knjizi ”Pleme Budisavljevića u Gornjoj Krajini”, objavljenoj 1890. godine, prisjećajući se školovanja u Plaškom, od 1832. do 1839., spomenuo je da je upravo tamo prvi puta čuo narodnu predaju o drevnim ličkim prastanovnicima Nemrima: ”Nijesam pitao starca Ivu: ko su bili ti ”Nemri”, jer kad sam još mali bio i u Plaškom u školu išao, slušao sam tamo naše proste lude pripovjedati: da je nekad na svijetu bilo Nemera, t. j. ljudih, koji nijesu umirali ...”.
  • U potrazi za još dvije zaboravljene crkve u Blagaju
    Naš mali slobodni istraživački tim u potrazi je za još dvije zaboravljene glagoljaške crkve koje su pripadale posjedu Blagaj, na području koje danas pripada Gradu Slunju.
  • Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja
    Prostor oko rijeke Korane nije dovoljno istražen niti od strane povjesničara, a još manje arheologa. Radi se o području koje sada pripada gradu Slunju, te općinama Barilović, Krnjak i Vojnić. U vremenu prije turskih osvajanja to područje pripadao je nekadašnjoj srednjovjekovnoj županiji Goričkoj, koja se prostirala gotovo od Slunja, u tadašnjoj županiji Drežničkoj, pa sve do Metlike u Kranjskoj.
  • Vrebac - nalazište s najviše ”preživjelih” stećaka u Lici?
    O stećcima s Crkvine na području naselja Vrebac u Lici ne postoji niti jedan stručni izvještaj arheologa ili povjesničara. Nitko iz spomenutih znanstvenih krugova, dapače, nije ih niti istražio (* 1). Jedini stručnjak koji ih je tek spomenuo, bio je arheolog i muzealac Josip Brunšmid (1858-1929.) iz Zagreba. Učinio je to u radu ”Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije II. 2. dio”, objavljenom u glasilu ”Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva”, svezak 3 broj 1 iz 1898. godine.
  • Ostrožac
    Kad je vrlo poštovani prijatelj i neumorni, daleko vredniji od mene, kolega istraživač Almir Ami Kurtović, moju životnu suputnicu Bibu i mene vodio po Bihaću i okolici, zamolio me je da potražim vezu između posljednjih legalnih i legitimnih gospodara utvrde i dvorca Ostrožac, plemenite porodice Berks i kneževske porodice Frankopan.
  • Bihać - miraz kneginje Beatrice Frankopan
    Neću puno pogriješiti kad kažem da je Bihać imao golemi značaj u zlatno doba Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Naime, srednjovjekovna županija Mali Pset kojoj je pripadao bila je u samom središtu onoga što se tada smatralo Kraljevinom Hrvatskom, dakle područjem južno od Save i Kupe, a sjeverno od Velebita i Knina.
  • Špilja i vidikovac Šupljača
    Nakon što smo kroz prethodne objave obišli izvor Jadove, uznemirili gavrane na Štulića kulini, napili se vode iz Vodene špilje i skakali po kamenim prijelazima preko rijeke, u ovoj objavi otkrivamo "2 u 1", špilju i vidikovac Šupljaču.
  • Štulića kula
    Nakon što sam u prethodnoj objavi opisao izvor rijeke Jadove, ovaj put vas vodim do Štulića kule, jedine sačuvane srednjovjekovne gradine duž toka Jadove.
  • Rovanjska pod Velebitom: ”Preživjela su” samo tri ulomka i možda tek jedan cjelovit stećak
    ”Treba još jednom otići na groblje i detaljno ga pretražiti u potrazi za mogućim preostalim pločama!” Zapisao sam to kao podsjetnik u dnevnik koji vodim o istraživanjima, na stranici posvećenoj nekadašnjoj nekropoli stećaka u malom podvelebitskom naselju Rovanjska, nedaleko gradića Starigrad - Paklenica. Prošla je gotovo godina dana, kada sam uspio ispuniti zadaću koju sam si zadao tim ”nalogom”. U Rovanjskoj sam pronašao nekoliko ulomaka drevnih kamenih nadgrobnih ploča, kao posljednji spomen na jednu od najzapadnijih nekropola stećeka na čitavom njihovom području prostiranja od Like u Hrvatskoj pa do jugozapadne Srbije.
  • Pavlinski samostan Svetice - Posljednje počivalište knezova Frankopana Ozaljskih
    Pročitavši na web stranici pavlinskog samostana Svetice (www.svetice.com) da su arheolozi istraživali kripte i zidove izvorne gradnje samostana, zamolio sam patera Marka Glogovića da Goranu Majetiću, uredniku portala Budni div i meni dopusti istraživački obilazak crkve i ulazak u kripte.
  • Potraga za "preživjelim” stećcima u Čanku nastavlja se ...
    Čanak je selo smješteno usred Like, u maloj dolini Ličkog sredogorja koja oblikom sliči ovalnoj posudi. Ime sela potječe upravo od tuskog naziva za zemljanu zdjelu, iz vremena kada je Lika, od 1527. do 1689. godine, bila pod turskom vlašću. Uistinu postoje, međutim, dvije doline toga imena, Veliki i Mali Čanak, odijeljenje brijegom Srdelj, pa bi ispravan naziv za čitav kraj bio Čanci ili Čanke. Tamošnje starohrvatsko naselje (ili zbir zaselaka) prije turskog zauzimanja Like zvalo se Kovačići (* 1).
  • Je li ”donedavno brojnija” nekropola stećaka u Čanku posve uništena?
    Prvi do sada poznat pisani trag o stećcima u Čanku u Lici potječe od učitelja Bože Ratkovića (* 1) iz 1900. godine. Nalazi se u pismu koje je poslao tadašnjem uredniku glasila ”Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva” Josipu Brunšmidu (* 2). Urednik Josip Brunšmid pismo, ili pak ulomke iz njega, nije objavio u glasilu. Inače je slične dopise predstavljao u rubrici ”Izvještaji muzejskih povjerenika”, no pismo Bože Ratkovića iz nepoznatih razloga tamo nije uvrstio (* 3).
  • Veliki Tabor
    Da je mjesto radnje legende o tragičnoj ljubavi Veronike Desinić i Fridrika Celjskog upravo Veliki Tabor - jedna od najbolje obnovljenih i uređenih hrvatskih utvrda, opće je poznato. O tome su pisala velika imena hrvatske književnosti i umjetnosti uopće. Meni, skromnom pisaru frankopanskih “kronika“, Veliki Tabor bio je zanimljiv i sve do nekidan - neposjećen.
  • Zagonetka drevne grobnice na vrhu Martinšćaka
    ”Kao djevojčica čula sam da se na vrhu brijega Martinšćak, uz crkvu Sveti Martin, nekoć nalazila veća kamena nadgrobna ploča. Stariji mještani govorili su da je pod njom bio pokopan neki istaknuti pojedinac.”. Priopćila mi je to Vera Matešić, djevojačkog prezimena Vuglešić, iz Petrunića nedaleko Generalskog Stola, podrijetlom iz sela Ladvenjak podno Martinšćaka, 27. travnja 2022. godine, kada je čula da istražujem povijest njezinog rodnog kraja. Čuvši djelić predaje o drevnoj grobnici na vrhu Martinšćaka, nametnulo mi se pitanje: Kakva je sudbina te nadgrobnice?
  • Templarska utvrda Vrana
    Kada se s dalmatinske autoceste skinete na izlazu Benkovac - skrenite lijevo i slijedite putokaze za Pakoštane. Jako dobar razlog za to je posjet ostacima nekada veličanstvene utvrde Vrana, a ništa manji obilazak Maškovića Hana, sada vrhunski uređenog hotela. No, krenimo redom.
  • Martinšćak - pradavno svetište i središte Gorice
    Brijeg Martinšćak (345 m.n.v.), koji se uzdiže oko 10 kilometara južno od grada Karlovca, okružen sa sjevera, istoka i juga rijekom Koranom, plijeni pozornost s koje god strane mu prilazili. Lako je uočljiv je jer se izdiže iznad okolnog pobrđa, a osobit i stoga jer je najviši dio brijega nalik stošcu. Takvim položajem i oblikom, brijeg je zacijelo od davnina imao važnu ulogu u životu ljudske zajednice koja je obitavala u njegovom okruženju.
  • Crikvena - sjećanje na ”gromovitu” velebitsku crkvu?
    Rožanski kukovi su skupina od 50-ak ”djevičanskih” stjenovitih vrhova viših od 1600 metara. Ovo planinsko područje pod ”strogom zaštitom” smješteno je u okviru Narodnog parka ”Sjeverni Velebit”. Stara narodna imena većine tih vrhova - kukova ili tornjeva - nisu sačuvana uslijed iseljavanja i izumiranja velebitskog stanovništva. Među nekolicinom vrhova kojima su predaje spasile izvorni naziv ističe se Crikvena, vrhunac uz koji je vezano sjećanje na prastaru crkvu.
  • Pećane ili Jošane - u kojem selu je bilo groblje sa stećcima?
    Pećane ili Jošane - u jednom od ta dva sela na Krbavi, a možda i u oba, bez sumnje nalazila se nekropola stećaka. No, zbog nedovoljno točnih, a dijelom i proturječnih, podataka o položaju crkvine na kojoj je to groblje bilo, dvojbeno je gdje se ono uistinu nalazilo. Pri tome valja istaknuti da današnje stručnjake, povjesničare i konzervatore ta nedoumica ne dira. Ne stoga što svi redom znaju, ili pak ne znaju, gdje se spomenuta nekropola nalazila, već zato što ih njezino postojanje - ne zanima.
  • Kratka posjeta Brlogu na Kupi
    U katastarskim granicama današnjeg općinskog središta Kamanja nalazilo se nekada frankopansko vlastelinstvo Brlog. Danas od njega nije ostalo mnogo, ali me je jako obradovalo što sam ga imao prilike vidjeti i obići.
  • Krbava i Frankopani
    Lokacija Gradina, nedaleko od Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, u stvari je stolno mjesto srednjovjekovne župe Krbava. Povijesno gledano, pripadala je Gusićima, jednom od dvanaest starih hrvatskih plemena, odnosno njihovoj grani Kurjakovića koji su obiteljsko ime dobili po Kurjaku Gusiću.
  • Tužević: Najzapadnija poznata nekropola sa stećcima
    Prvi do sada poznati podatak o postojanju stećaka u selu Tužević, smještenom u gorskoj udolini oko 10 kilometara sjeverozapadno od Brinja, potječe od odvjetnika i političara Đure Kumičića (1886-1975.) iz Zagreba. Nije poznato kako je saznao za tamošnje stećke, no spoznaje o njima proslijedio je sugrađanki, povjesničarki umjetnosti i konzervatorici Anđeli Horvat (1911-1985.). Tragom tih podataka, jedina je od stručnjaka obišla crkvinu u Tuževiću u potrazi za preostalim stećcima.
  • U Debelom Brdu više nema stećaka, ali niti sjećanja na njih?
    Povjesničar, konzervator i muzeolog Većeslav Henneberg (1889-1937.) iz Zagreba ostavio nam je jedinu poznatu fotografiju stećka iz Debelog Brda. Naselje Debelo Brdo smješteno je uz sjeveroistočni rub Krbavskog polja. Nalazi se oko 15 kilometara sjeverozapadno od Udbine. Većeslav Henneberg stećak iz Debelog Brda snimio je tijekom obilaska Like 1923. godine (* 1).
  • Uništene nadgrobnice - stećci u Rovanjskoj: ”Na svakoj bija isklesan poniki bilig”
    Rovanjska (* 1) je primorsko naselje smješteno u maloj uvali na istočnom kraju Podvelebitskog prolaza (kanala) i sa sjeverne strane Masleničkog ždrila. Na mjesnom groblju, uz samu morsku obalu (danas Obala Ante Mateka), nalazi se crkva Sveti Juraj. Crkva predromaničke građevinsko-arhitektonske osnove, za koju povjesničari pretpostavljaju da potječe možda još iz 9. stoljeća (* 2), pravi je biser starohrvatske sakralne arhitekture. I samo seosko groblje uz crkvu vrlo je staro, o čemu su sve do novijeg vremena svjedočile i velike kamene nadgrobnice - stećci.
  • Po(r)uka stećaka iz Grabušića: ”Počivali u miru Božjem”
    Prema zapisanoj predaji žitelja sela Grabušić, smještenog oko 8 kilometara jugoistočno od Korenice i u blizini državne ceste koja vodi prema Udbini, na tamošnjoj Crkvini (* 1) još otprilike sredinom 19. stoljeća bilo je čak 50 stećaka. Danas, oko 170 godina kasnije, tamo više nema niti jedne kamene nadgrobnice - stećka. Posljednji primjerci, kojih je možda i manje nego pristiju na ruci, s Crkvine su odavno izmješteni i ugrađeni u suhozidnu ogradu koja se pruža uz mjesni put. Kako je došlo do razgradnje i uništenja toga grobišta (nekropole) sa stećcima, sudeći po njihovom broju jednog od najvećih i najznačajnijih u staroj Lici?
  • U posjetu frankopanskom Tržanu, Oštarijama i Ogulinu
    Povijesno-putopisna družina portala Budni Div u nedjelju, 27. ožujka 2022. godine, pohodila je Modruš, sjedište srednjovjekovne županije Modruške. Ekipa u sastavu Cvetka Klajnšek i njezin (i naš) cucak Dante, Andrea Radojčić, Valentina Vuković, Biserka Beronić Biba, Martina Majetić te Goran i Tata Tomy okupila se u Karlovcu i uputila starom cestom preko Duga Rese i Generalskog Stola.
  • ”Uskrsnuće” stećka u Gradini Koreničkoj
    Imao sam zadovoljstvo pružiti doprinos pronalasku spomenika nepoznatog povijesnoj struci, koji je više od pola stoljeća ležao odbačen i zaboravjen nedaleko mjesta s kojega izvorno potječe. Riječ je o stećku, jednom od rijetkih ”preživjelih” nadgrobnih spomenika u Lici, najzapadnijem kraju u kojem su stećci izrađivani i postavljani, koji se nekoć nalazio na već odavno nepostojećem groblju uz crkvu u današnjoj Gradini Koreničkoj (* 1). Niti spomenutoj crkvi, stradaloj vjerojatno s početkom turskih provala u 15. stoljeću, također više nema traga.
  • U potrazi za utvrdom Stojmerić
    Na karti Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine istočno od Blagaja, točnije Vlaškog Blagaja (Wallach Blagay), u blizini granice tadašnje Vojne Krajine i Turske Hrvatske (Turkish Croatien) ucrtan je toponim Rudera B. Stoinerich. ”Rudera” je stara njemačka riječ za ruševine, koju možete naći samo u starim kartama i knjigama, a u suvremenom njemačkom jeziku upotrebaljava se riječ “Ruine”.
  • Tko skrnavi Grob, sustiže ga kazna
    Arheološka istraživanja u i oko crkve Sveti Marko Grob u Podudbini učvrstila su pretpostavku da je na tome mjestu pokopan barem dio hrvatskih ratnika poginulih u bitci protiv turske vojske na Krbavskom polju 1493. godine. U propovijedi koju je održao na svečanosti u povodu izgradnje nove crkve Sveti Marko Grob 2002. godine (* 1), tadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović između ostaloga naglasio je, na osnovu uvida u pokazatelje arheoloških istraživanja, da su:
  • Istražujući crkvinu u Podudbini otkrili nove nadgrobnice - stećke
    Udbina s Podudbinom i okolnim zaselcima prostire se uz rub jugoistočnog dijela prostrane ličke krške zaravni Krbavskog polja (* 1). U Podudbini, zaselku smještenom - kako mu ime govori - podno sjevernih obronaka brijega na kojem se uzdiže naselje Udbina, nalazi se crkva Sveti Marko Grob. Crkva znakovitog naziva izgrađena je sjeverno od rječice Krbave (Krbavice), nedaleko njezine desne obale, na rubu doline koja se prostire prema planini Ličkoj Plješivici. Kroz povijest su, međutim, na tome položaju izgrađene čak tri crkve. Crkvina dvaju starijih crkava istražena je od 1996. do 2000. godine. Provedena iskapanja dala su niz zanimljivih otkrića, među kojima i pronalazak kamenih ploča, koje predstavljaju osobit vid stećaka.
  • Klokoč - na braniku domovine
    Za doći do utvrde Klokoč spremite se za gaženje po niskom raslinju, naročito kupinama, posebno ako se za takav izlet odlučite u doba jače vegetacije.
  • ”Nepostojeći” stećci u Mogoriću (opet) su postali stvarni
    U napisu ”Zašto Ante Škobalj nije pronašao stećke u Mogoriću?” ukazao sam na razloge bezuspješne potrage za tim drevnim spomenicima, koju je davne 1966. godine proveo pisac jednog od najvrijednijih djela posvećenih stećcima, knjige ”Obredne gomile - Na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka rasprava o religiji i magiji”. Ovim napisom, pak, po prvi puta se javnosti prikazuje točan položaj, izgled, veličina te broj i stanje očuvanih mogorićkih stećaka (* 1), upravo ono što je pred više od pola stoljeća želio učiniti svećenik Ante Škobalj.
  • Zašto Ante Škobalj nije pronašao stećke u Mogoriću?
    Mogorić je naselje s više zaselaka smješteno u jugoistočnom dijelu Ličkoga polja, 19 kilometara jugoistočno od Gospića (* 1). Istraživanje stećaka u Lici provedeno je u skromnom obimu, i to gotovo isključivo u 19. stoljeću i u prvoj polovici 20. stoljeća. Mogorić je pri tome značajan kao jedno od rijetkih ličkih naselja u kojima je, za spomenutih istraživanja, zabilježeno postojanje tih kamenih spomenika (* 2). Zanimljivo je da jedan od najboljih poznavatelja baštine stećaka, posebice u Dalmaciji, svećenik Ante Škobalj (1914-2000.) nije uspio pronaći mogorićke stećke tijekom potrage koju je poduzeo 1966. godine.
  • Furjan - Izvorno frankopanski
    Utvrda Furjan spominje se kao frankopanski posjed u srednjovjekovnoj Drežničkoj županiji koji pripada desetak kilometara udaljenom kaštelu Tržac na desnoj strani rijeke Korane. Po kaštelu Tržac zove se i najdugovječnija grana porodice kojoj je pripadao i posljednji Fran Krsto.
  • Kremen - dva puta u vlasništvu Frankopana
    Utvrda Kremen, smještena na glavici iznad Korane i ravnice nazvane Logorište, jer su u ona davna viteška vremena vojske tamo podizale svoje šatore dok su se okupljale i pripremale za bitke, dva puta je bila u vlasništvu knezova Frankopana.
  • Stazama Budnog diva: Tounj
    Naša mala povijesno-putopisna družina okupila se, nakon pauze na koju nas je potjeralo bujanje proljetne vegetacije, na prvi izlet ove jeseni. Pozivu su se odazvale Biba, Dora, Martina i Cvetka, s njom je naravno i naš cucak Dante, te Goran, Zdravko i naravno Tata Tomy. Lily je otišla na Hvar i neće je biti s nama cijele jeseni, a Andrea je dan prije bila vrijedna u Ribniku.
  • Utvrda Budački i vrelo Mlakovac
    Oko dva i pol kilometra zapadno od ruševina utvrde Zimić postojao je grad Gorica, sjedište županije Goričke, kasnije preimenovan u Budački, prema prezimenu starog ličkog plemstva Budak koje se u 16. stoljeću nastanilo na ovom području. U nekim spisima još se spominje i kao Budačka Gorica.
  • Gvozdansko - slavna utvrda Zrinskih
    Danas nitko ne dvoji da bi branitelji Gvozdanskog odbili još jedan turski pokušaj zauzimanja utvrde da se nije umiješala priroda. A priča ide otprilike ovako.
  • Crkvište Kokirevo kod Vojnića: Analiza potrage i nestanka!?
    U mojim potragama za zaboravljenim kulturnim dobrima nalaze se i ovakve lokacije, koje nam svjedoče o životu na današnjem području Korduna prije provale Osmanlija.
  • Otmić - utvrda skrivena u dubokoj šumi
    Otmić je utvrda za koju je malo tko čuo, a još manje ju je posjetilo. Imaju zato jako dobri razlozi. Prvi je što je Otmić jako davno napušten, prije više od 400 godina. Drugi je što je duboko u šumi, postrani čak i šumskih puteva, a naći ćete ga ucrtanog tek u jednoj karti - “vojnoj specijalki” iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga je izlet na staru utvrdu prava avantura.
  • Vješto pero književnika Tomislava Beronića: Izvornim pričama oživljeni povijesni likovi i djela knezova Krčkih Frankopana
    Rijetke su knjige čija se prva naklada proda prije nego li su objavljene. Jedna od takvih iznimki je djelo Tomislava Beronića ”Frangere pane - Priče o Frankopanima”. U knjizi je kao godina objave naznačena 2022., no već uoči Božića koji joj prethodi, piscu je - nakon samo tjedan dana po izlasku iz tiska - preostala tek nekolicina primjeraka! Činjenica koja dovoljno govori da je zanimanje za spisateljev rad i sadržaj njegove nove knjige uistinu izuzetno. No, zašto je tome tako?
  • Pohod na Skrad
    U pohod na ostatke frankopanskog grada Skrada na Korani krenulo nas je osam - Biba, Lily, Andrea, Cvetka, Goran, Zdravko, cucak Dante i moja malenkost. Iz Krnjaka smo krenuli prema planu točno u 13 sati državnom cestom D-1 prema Zagorju, pa desno kroz Čatrnju i Donji Skrad do zaselka Vujaškovići.
  • Frankopansko Bosiljevo
    Koliko je kaštel Bosiljevo bio značajan u svoje doba govori i činjenica da trasa čuvene ceste Karoline ide uz njegove zidine. U doba gradnje Karoline (počela se graditi 1725. godine) posjed je bio u vlasništvu grofovske porodice Erdödy, odnosno još preciznije mlade kontese Ane Barbare kćeri jedinice hrvatskog bana Nikole Erdödyja. Ona ga je udajom za Dizma Andriju Auersperga donijela u miraz muževoj porodici kod koje je ostao, uz neko kraće razdoblje vlasničkih previranja, sve do 1820. godine.
  • Pohod na Blagaj na Korani
    Do Blagaja na Korani, ili Hrvatskog Blagaja kako ga danas zovu, lako je doći državnom cestom D-1 od Karlovca prema Slunju. Pet kilometara iza Veljuna, odmah nakon dugog ravnog uspona oštro je skretanje desno na lokalnu cestu za Blagaj i nakon nekih 300 metara doći ćete do crkve svetog Duha.
  • Gdje je nestao prvootkriveni - ”Gavranov” stećak iz Plaškog?
    Povijesno-arheološka struka uvriježeno smatra kako je u Plaškom, 1900. godine prigodom uređenja korita rječice Dretulje, pronađen samo jedan stećak. U napisu ”Plaški zaslužuje povratak jedinstvenog spomenika - kamenog stećka” (* 1) istaknuto je da taj spomenik, po mnogo čemu jedinstven i značajan, ”.... zaslužuje da se, iz Povijesnog muzeja Hrvatske, u čijoj zbirci kamenih spomenika se čuva, vrati u mjesto svojeg nalaska. Ako i ne kao izvorni spomenik, a onda svakako kao njegova vjerna ”preslika”.”. Ujedno je u napisu naglašeno: ”Uz ovu, vrijedilo bi ispuniti i drugu zadaću, pronaći nestali drugi plaščanski stećak, i ukoliko je očuvan, dodijeliti i njemu zasluženo mjesto u javnom životu Plaškog.”.
  • Slobodni kraljevski grad Perna
    Perna je povijesno zanimljiva i zbog toga jer je prva u Hrvatskoj, godine 1225. dobila od kralja Bele IV. povlastice slobodnog kraljevskog grada, dakle 17 godina prije Gradeca, Gornjeg grada današnjeg Zagreba.
  • Krstinja
    Krstinja je uistinu dojmljiva i to u svakom pogledu. Prvi puta se spominje 1334. godine kao Cerstina u kojoj je bila župa Svih Svetih. Prvi poznati vlasnici bili su iz plemena Ladihovića od Kremena, a poimence vlastelin Juraj Sanković i njegovi sinovi Nikola i Ivan, koji su svoje imanje 1504. godine prodali knezu Grguru Frankopanu Cetinskom, kaločkom nadbiskupu. Imanjem potom vladaju kneginja Dora Blagajska, supruga Grgurovog brata kneza Ivana Frankopana koji je poginuo u krbavskoj bitci i njihov sin također Ivan.
  • Plaški zaslužuje povratak jedinstvenog spomenika - kamenog stećka
    O stećku iz Plaškog razmjerno je dosta toga napisano, još od 1900. godine kada je pronađen. Opisivali su ga i neki od najznačajnijih povjesničara, povjesničara umjetnosti i konzervatora u Hrvatskoj i šire. Svi su redom isticali njegovu spomeničku vrijednost, posebice za prostor Ogulinsko-plaščanske udoline. Kameni stećak iz Plaškog veličinom i uklesanim znamenjem ne može se mjeriti s najvećim i reljefno najbogatijim stećcima, kakvi se ponajviše nalaze u predjelima od Bosne preko Hercegovine do Dalmacije. No, plaščanski spomenik ipak je po mnogo čemu jedinstven i značajan te zaslužuje da se, iz Povijesnog muzeja Hrvatske, u čijoj zbirci kamenih spomenika se čuva, vrati u mjesto svojeg nalaska. Ako i ne kao izvorni spomenik, a onda svakako kao njegova vjerna ”preslika”.
  • Stazama Budnog Diva: Crkva sv. Lovre u Skradu na Korani
    Unutar zidova podgrađa frankopanskog kaštela Skrada na Korani, još u 14. stoljeću spominje se crkva Sveti Lovro koja opstaje kao glagoljaška župa sve do druge polovice 16. stoljeća (* 1).
  • Stazama Budnog Diva: Trupinjak
    Trupinjak je u vrijeme Vojne Krajine bio, možemo to slobodno reći, na svom vrhuncu. U tom je selu, naime, bilo zapovjedno mjesto satnika, odnosno kapetana u ondašnjoj vojsci. Na karti iz 1774-1175. godine jasno je ucrtan objekt i ograđeno dvorište, pretpostavljam visokom drvenom ogradom, uz kojega je oznaka “Hauptm. Quart.“ (njem. Hauptman - satnik, kapetan).
  • Stazama Budnog Diva: Krajačeva pećina
    Do Krajačeve pećine nije posebno teško doći, mada nije baš ni usput. S glavne ceste D-1 koja od Karlovca vodi prema Slunju odvojite se lijevo u selu Budačka Rijeka prema Trupinjaku i držite se ceste nekoliko kilometara sve do kamenoloma. Ne možete ga promašiti sve i da hoćete. Nastavite preko mosta desno u selo Mala Crkvina. Držite se i dalje asfaltirane ceste koja vijuga kroz dolinu. Ta cesta je nekada bila jako važna prometnica, ucrtana u sve karte Vojne Krajine. Razlog tome je staro zapovjedno mjesto Trupinjak (Hauptman. Quart.) koje do sada još uvijek nije podrobnije istraženo.
  • Stazama Budnog Diva: Kod sv. Vida u Velikoj Crkvini
    Crkvu sv. Vida pod gradom Skradom, na koju danas upućuje toponim Velika Crkvina, potražili smo na osnovu karte Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine i zapisa u knjizi Radoslava Lopašića “Karlovac - poviest i mjestopis grada i okolice“, objavljenoj 1879. godine.
  • Stazama Budnog Diva: U potrazi za crkvom Sveti Martin u Maloj Crkvini
    U svojoj knjizi “Poviest Karlovca” Radoslav Lopašić na stranici 107. navodi crkvu “sv. Martina na Gorici kod starog zavičaja plemića Oršića, valjda današnje mjesto Mala Crkvina kod Gornjeg Budačkog“ te u fusnoti dopisuje: “God. 1501. Martin župnik, Tomo kapelan; god. 1558. pop Bernardin od Tržca župnik, Matija Dianić kapelan; god 1574. župnik Nikola. Nakon utemeljenja župe slavetićke god. 1662. smjestiše Oršići u crkvu sv. Antuna dva zvona, donešena za provale turske od sv. Martina u Goričanih.“.
  • Steničnjak
    Ekipa u sastavu Biba, Andrea, Cvetka i naravno cucak Dante, te Goran, Zdravko i Tata Tomy hrabro se uputila put stare utvrde Steničnjak. Prije “odlaska na teren“, prema već ustaljenom običaju, proučio sam sve što se proučiti dalo. Tijekom prijepodneva dobio sam od Kreše Regana i crtež mogućeg izgleda grada Steničnjaka i tako sam mu se obradovao.
  • Petrovac Veliki i Mali - prijedlog za obiteljski istraživački izlet
    Za nas koji živimo u blizini odlazak u Petrovu Goru baš i nije neki “big deal“. Tu je - pod rukom - što se u narodu kaže, na petnaestak minuta mirne vožnje prekrasnim krajolikom prema Vojniću, a zatim od Vojnića prema Lovačkom domu i restoranu “Muljava“. Baš mi nije sretan naziv, posebno ne za restoran, nekako vuče na nešto muljavo, prljavo … No, nije tako. Restoran je sasvim u redu, kao i cijene, kvaliteta odgovara cijeni, a palačinke sa šumskim voćem su specijalitet kuće. Tek toliko da znate kad se već nađete tamo.
  • Starodrevna tajanstvena crkvina na velebitskim Jezerima (1.)
    Na planinskoj visoravni Jezera (ili Krasanska jezera), jednom od najljepših i najprostranijih visokogorskih travnjaka Sjevernog Velebita, nalaze se kameni zidovi starodrevne i po mnogo čemu zagonetne crkve. Danas Crkvine (ili Crikvine - kako je zovu Primorci, na čakavskom narječju), ostatka vjerskog zdanja za koje ne znamo kako je nekoć izgledalo, tek možemo pretpostaviti da je, za razliku od sadašnjeg svetišta ”pod otvorenim nebom”, bilo nadsvođeno krovom od drvenih greda, šiblja, suhih trava, ... Kameno zdanje s pravom možemo pisati velikom početnim slovom, Crkvina, jer je ime crkve, odnosno sveca kojem je bila posvećena, već poodavno zaboravljeno.
  • Tragom višestoljetnog zapisa o nalazu ”iznimno velikih ljudskih kostiju”
    Prosvjetni radnik i pisac Franjo Julije Fras (Franz Julius Fras, 1794-1868.) u knjizi ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze”, objavljenoj 1835. godine (cjeloviti prijevod na hrvatskom jeziku, ”Topografija Karlovačke Vojne krajine”, objavljen 1988.) ostavio je zanimljivu zabilješku o špilji nedaleko naselja Jesenica u Lici: ”Nadalje se tu u Pišteniku nalazi špilja 10 hvati dugačka a 5 široka. Tu su nađene iznimno velike ljudske kosti. Inače je suha i nema drugog izlaza.”.