• Dokazi o ilirskim predcima stari 7 tisućljeća!
    Štovatelj i istražitelj ilirske kulturno-povijesne baštine Tonči Milisić dostavio je 12. i 13. svibnja 2024. godine uredništvu portala za slobodna povijesna i zemljopisna istraživanja Budni Div zanimljive fotografije s arheološkog nalazišta u podmorju otoka Korčule, koje između ostaloga svjedoče da kulturno nasljeđe današnjih stanovnika istočne obale Jadranskoga mora vuče izravno podrijetlo od žitelja koji su na istome području obitavali prije gotovo 7 tisuća godina.
  • Budni Divovi: Duhovni uvidi Jelene Vasiljević o vremenu kada smo živjeli u tijelima divova
    Među dušama koje danas već izgrađuju bolji svijet za sva bića planete Zemlje su i utjelovljene duše divova, kakav je bio i Jo. Jedna takva draga, nesebična duša darovala nam je svima malu, ali prelijepu i prosvjetiteljsku knjigu ”Jo - život jednog diva”. Pri kraju priče, koju nam je prenijela je i najljepša poruka koju nam valja njegovati u dušama koje dolaze. Jo - Jelena, od srca hvala!
  • Istarske toplice - u znaku divova i svetoga Stjepana
    Drevni divovi sagradili su, prema narodnim predajama Istrana, više slikovitih gradova na istarskim brežuljcima, ali i neke od znamenitih kamenih građevina toga poluotoka. Među istarskim crkvama koje su, shodno takvim pričama, gradili divovi je i crkva Sveti Stjepan na 85 metara visokoj previjesnoj stijeni iznad Istarskih toplica (* 1). Nedavno sam, nakon dugo vremena, ponovno posjetio to veličanstveno mjesto (* 2).
  • Ljuša u Janjskoj dolini: ”Pod svakijem mramorom nalaze se sve sami golijati”
    Suvremeni putopisac Zoran Gajić, koji putuje biciklom a ”piše” kamerom, objavio je 12. svibnja ove godine još jedan u nizu odličnih video-zapisa. Ovoga puta o slikovitome planinskom kraju smještenom po prilici na pola puta između gradića Šipovo i Kupres, u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini. U tome videu, pod naslovom ”Janjska dolina - 1. dio | Zemljom Dembelijom”, predstavio je još jedno mjesto na kojem su pronalažene kosti ljudi divovskoga rasta (* 1).
  • Stećci
    Na području današnje Bosne i Hercegovine i dijelovima okolnih država Hrvatske, Crne Gore i Srbije u prapovijesti bio je organiziran zgošćanski park. Nakon izgradnje dvije piramide kod današnjih Visokog i Zgošće i turisti su nahrupili. Danas je na tom području više parkova.
  • O snažnim ljudima u Poljicama u Dalmaciji: ”Ponija je na plećin skriňu tešku oko 500 kilograma”
    Svećenik, etnograf, narodni prosvjetitelj i dobrotvor Frano (Frane) Ivanišević (1863-1947.), rodom iz Jesenice smještene uz Jadransko more između Splita i Omiša, o svojem zavičaju ostavio je izuzetno vrijedan napis ”Polica - Narodni život i običaji”. U tome radu, objavljenome prvi puta u glasilu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba ”Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena”, u nastavcima od 1903. do 1905. godine, zabilježio je, između ostaloga, i svjedočanstva Poljičana o svojim izuzetno snažnim predcima, kao i o pronalascima koštanih ostataka drevnih divova.
  • U slavonskim Lipovljanima otkopana cjevanica divovskoga čovjeka
    Da je i u Zapadnoj Slavoniji zabilježen slučaj pronalaska izuzetno velike ljudske kosti, koja odgovara čovjeku divovskoga rasta, svjedoči zapis svećenika Blaža Modrošića iz 1863. godine. Zapis je objavljen u glasilu ”Arkiv za povjestnicu jugoslavensku”, u svoje doba jednom od najvažnijih časopisa za povijesna, arheološka, etnološka i umjetnička istraživanja u Hrvatskoj i susjednim zemljama.
  • Istraživanja arheologa Igora Hrstića u prilog naprednoj megalitskoj kulturi, prapovijesnom podrijetlu stećaka i izvornosti stanovništva današnjega Balkana
    Je li ”službena” povijest prostora u kojemu obitavamo, u svojim najvažnijim odrednicama - lažna? Možda smo svjesni, barem nekih, suvremenih i novovijekih povijesnih podvala, no je li nam teško pojmiti da ima i krivotvorina koje sežu sve do u drevnu prošlost?
  • Svjedočanstvo o iskapanju kostiju diva iz Glavine kod Imotskog
    ”Osmotrih i vidjeh: Zdanja ljudskoga djelanja kako sjede kao divovi krilima sna natkriljeni.” (Halil Džubran, * 1)
  • Skida li veo tajni ”najviša gradina u Hrvatskoj”?
    Na vršnim padinama gore Baćinovac, koja s istočne strane nadvisuje Turjansko polje u Lici, sačuvani su kameni ostaci prostrane prapovijesne gradine. Ta drevna lička gradina jedna je od gradina smještenih na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj (* 1). Učinjeni su tek skromni uvidi u njezinu ostavštinu, koji ukazuju da se radi o neobičnoj građevini, no pomnije istraživanje ove gradine nije provedeno. U ovome napisu predstavit ću neke nove, iako skromne, spoznaje o toj gradini, do kojih sam došao pri nedavnom obilasku Baćinovca.
  • Div iz bosanskoga Dabra: ”Vidiš li ti koliki je ovaj čovjek bio”
    Nedaleko izvorišta rječice Dabar, lijeve pritoke rijeke Sane, smještenog oko dva kilometra južno od istoimenoga sela i oko šest kilometara jugozapadno od gradića Sanski Most u Podgrmeču u Bosanskoj Krajini, svojevremeno su pri građevinskim radovima otkopani koštani ostaci divovskog čovjeka. I danas su živi svjedoci koji potvrđuju pronalazak kostiju tamošnjeg drevnog ljudine.
  • Bribirska glavica - Srednjovjekovno sjedište hrvatskih knezova Šubića
    Kada se sljedeći puta budete vozili autocestom od Zadra prema Šibenika (ili obrnuto) odvojite malo vremena (jedan sat će biti sasvim dovoljan) i skrenite na izlazu Pirovac. Odmah iza naplatnih kućica uhvatite se smjera prema Kninu i vozite se nekih desetak kilometara, otprilike isto desetak minuta. Ne uzdajte se previše u navigaciju prema Bribirskoj glavici jer će vas, baš kao i nas, baciti na sporedni kameni put.
  • Posljednji hrvatski ban Ivan Šubašić nije zaboravljen
    Članovi Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine ”Zora - Prilišće 1925” (koja djeluje na području župe Prilišće, a tu spada i Vukova Gorica), pripremili su dvojezičnu povijesnu obavijesnu ploču o djelovanju dr. Ivana Šubašića, posljednjeg nositelja časti i dužnosti bana. Ploča je postavljena na njegovo porušeno imanje u Vukovoj Gorici, uz povijesnu cestu Lujzijanu.
  • Poklopac starovijekovne kamene žare u Jankovom Selištu
    U selu Jankovo Selište u općini Generalski Stol, smještenom nedaleko desne obale Mrežnice, oko 4 kilometra sjeveroistočno od općinskog središta, ispred jedne od kuća nalazi se poklopac kamene žare koji najvjerojatnije potječe iz 2. ili 3. stoljeća. Cjelovit poklopac, s dvoslivnim krovištem i 4 ugaone akroterije, preokrenut i sljemenom utisnut u zemlju, služio je kao početna stepenica na ulazu u obiteljsku kuću Josipa (Jose) Banjavčića.
  • Megalitska građevina Pešunova vaga je ljudskih ruku djelo?
    Ovaj napis nastavak je priče o zadivljujućoj megalitskoj gradnji, Pešunovoj vagi u naselju Prozor nedaleko Otočca u Lici. U prvome napisu, ”Pešunova vaga - zadivljujuća megalitska gradnja u Prozoru kod Otočca”, posvećenom toj zagonetnoj i velebnoj građevini odmah na početku istaknuo sam:
  • Zimić i Mrsinj kod Grabovca Krnjačkog
    Dva smo pohoda, mogu čak reći dosta zahtjevna, odradili u jednom danu - 29. travnja 2023. godine.
  • Pešunova vaga - zadivljujuća megalitska gradnja u Prozoru kod Otočca
    U ličkom naselju Prozor, smještenom oko 5 kilometara jugoistočno od grada Otočca, sakrivena u jednom šumarku i okružena vapnenačkim stijenama, nalazi se zadivljujuća i zagonetna megalitska građevina. Tvorevina prirode? Djelo ljudskih ruku? Moguće je da je riječ - i o jednome i o drugome.
  • Sjećanje na ”šume pune džinovskih kostiju predaka”
    I uz grad Karlovac vezan je jedan spomen kostiju divova. No, nije riječ o zapisu o njihovom pronalasku, niti o predaji o opstojnosti ljudi divovskog rasta na današnjem karlovačkom području. Zapravo, da budem posve točan, taj - književni - spomen vezan je uz jednog Karlovčanina iz 17. stoljeća, a tek posredno uz grad u kojem je kao svećenik služio vjerojatno i više od dva desetljeća.
  • Uz ruševine Steničnjaka izorali ”golijenu kost dugačku jedan metar”
    Ruševni ostaci srednjovjekovnoga utvrđenog grada Steničnjaka (* 1) nalaze se oko 12 kilometara jugoistočno od grada Karlovca. Na suvremenim zemljovidima istaknuti su pod nazivom Roknića Gradina, koje su dobili po imenu obližnjeg zaselka, Roknića (Sela). Na livadama između zaselka Roknići i ruševina Steničnjaka pronalaženi su ostaci kostura ljudi divovskoga rasta.
  • Nije li u Štrepcima doista bio kamenolom za stećke?
    Već se podosta pisalo o kiklopskim zidinama u Štrepcima i svaka priča i tumačenje izaziva znatiželju.
  • Kiklopske stijene u Štrepcima prapovijesni su arheloški lokalitet star preko 2000 godina!
    Nakon što sam u dva prethodna teksta objavio, a na osnovu povijesnih činjenica te tragova na terenu dokazao, da postoje velike indicije da su Kiklopske stijene u Štrepcima (Brčko distrikt) prapovijesni lokalitet Ilira star preko 2000 godina, mnogi su s rezervom primili ovu informaciju.
  • Legenda o Kiklopskim stijenama i "Gradu Breuka" u Štrepcima
    Da, bilo bi zaista čudo da se uz Kiklopske stijene u Štrepcima ne veže neka od legendi prenošena stoljećima s koljeno na koljeno. Ipak, legenda postoji, a mislim da ni mnogi Zovičani ne znaju za ovu legendu. Ustvari ima i druga, ali ovom prigodom ispričat ćemo samo jednu.
  • Nalazi divova i narodne predaje o divovima iz Imotske krajine
    Namjera ovog članka je ukazati na učestalo spominjanje nalaza kostiju divova u važnim publikacijama iz Imotske krajine, kao i da nešto iz njih naučimo.
  • Da li smo na korak od rješenja misterije Kiklopskih stijena?!
    Da li smo na korak od rješenja misterije Kiklopskih stijena?! Da, mislim da smo počeli slagati kockice koje će odgonetnuti misteriju Kiklopskih stijena u Štrepcima.
  • Kiklopske stijene u Štrepcima kod Brčkog bile su kamenolom
    Svatko tko je ikad vidio vađenje kamenih blokova na stariji način, ili tko radi s kamenom, zna da su pravokutna užljebljenja, to jest rupe četvrtastog istovjetnog oblika, čak i razmaka, koje se vide na fotografiji broj 1 snimljenoj na Kiklopskim stijenama ili zidinama, kod sela Štrpci u Bosanskoj Posavini, utori za klinove ili poluge za vađenje i cijepanje kamena, odnosno kamenih blokova.
  • Na lubanji diva u Lovreću ”biahu dva roga”
    U glasilu ”Arkiv za povjestnicu jugoslavensku”, kojega je izdavalo Družtvo za jugoslavensku povjestnicu i starine iz Zagreba, u broju 1 iz 1859. godine objavljen je napis ”Kratko opisanje Lovreća u Dalmaciji s narodnimi običaji”. Napisao ga je, kako je istaknuto na prvoj stranici rada, Simeon Milinović (* 1). U napisu je, između ostaloga, zabilježio i vrijedno svjedočanstvo o pronalasku kostiju diva u Lovreću.
  • Geolog Goran Glamuzina o Kiklopskim stijenama: "Radi se o sprezi geologije i rada ljudskih ruku"
    Zaljubljenik u povijesnu baštinu svojega zavičaja, Josip Lelić još je 2020. godine u facebook grupi Ravne Brčko 24 iznio pretpostavku, temeljenu na istraživanju povijesti svojeg zavičaja, da su Kiklopske stijene nedaleko sela Štrepci, u distriktu Brčko u Bosni i Hercegovini, ustvari ostaci drevnoga grada ilirskoga plemena Breuka.
  • Div iz Borča
    Na Orlovačkom jezeru u Bosni i Hercegovini 19. jula 2022. godine upoznah Uzeira Sponu, nastanjenog u Lukavcu u blizini Tuzle, a rodom iz područja Borča na gornjem toku Neretve. Po zanimanju je magistar fizike i inžinjer strojarstva s bogatim iskustvom iz industrije i prosvjete.
  • Narodne predaje o divovima na Pelješcu: "Rađali se s rogovima"
    Rukopis pod nazivom ”Folklorna građa Pelješca i Neretve” iz 1956. godine čuva zapise o narodnim predajama o divovima koje potječu od stanovnika s krajnjeg juga doline Neretve i s poluotoka Pelješca. Predaje s Pelješca posebno su zanimljive, stoga što progovaraju i o divovima, ili možda tek jačim ljudima ili ljudima sličnim bićima, čije su glave bile - rogate!
  • Narodna predaja o divovima u Poljicama: ”Ruka bila jin debela ka najjačem čoviku noga u bedri”
    Poljica su kraj u Dalmaciji koji se prostire između Jadranskog mora i desne obale rijeke Cetine te jugoistočno do crte koja spaja ušće rječice Žrnovnice u more s naseljem Gardun na Cetini. Najveći i središnji dio Poljica zauzima planina Mosor (1339 m.n.v.), po čijim je malim poljima kraj dobio ime. Niti Poljica, kraj koji inače obiluje (pra)starim megalitskim gradnjama (* 1), nisu mimoišle narodne predaje o drevnim divovima.
  • Kostur diva u Bukovici: ”Glavina lucka ka najviši lonac od varćaka”
    U Dalmatinskoj Bukovici, krševitoj vapnenačkoj zaravni, prošaranoj manjim uzvišenjima, koja se prostire po prilici južno od rijeke Zrmanje, istočno od Karinskoga mora, sjeverozapadno od rijeke Krke te sjeverno od dijela željezničke pruge Zadar - Knin, sačuvala se narodna predaja o pradavnim ljudima, koji su bili - divovi.
  • Ogromna lubanja iz grobnice u istarskom gradiću Završje
    Giacomo Filippo Tomasini (1595-1655.) tijekom obnašanja dužnosti biskupa u Novigradu Istarskom od 1642. do 1654. godine sastavio je obiman rukopis ”Istoria d’Istria”, koji je ostao nedovršen. U njemu je ostavio zapis o pronalasku kostura diva u selu Brkač nedaleko Motovuna oko 1650. godine, koji se nedugo nakon iskapanja raspao u prah. No, u istome rukopisu biskup je ostavio svjedočanstva, javnosti potpuno nepoznata, o još nekim nalazima koštanih ostataka divova iz Istre.
  • Svjedočanstvo očevidaca: ”Golemi kosturi u unutrašnjosti Istre”
    Istarski pravnik, političar i povjesničar Carlo De Franceschi (1809-1893.), podrijetlom iz sela Gologorica kraj Pazina (* 1), u napisu ”Pregiatissimo Signor Dottore!” (”Veleuvaženi gospodine doktore”), objavljenom u tjedniku ”L Istria” (* 2), godina VII broj 35 od 28. kolovoza 1852. godine, čitav jedan odlomak, koji je k tome tiskan na naslovnici tih novina, posvetio je divovima iz Istre. U odlomku ističe da svjedoci potvrđuju otkrića kostura divova širom toga poluotoka.
  • Kostur diva pronađen nedaleko Motovuna u Istri
    ”U vili Branenzio, nedaleko od Motovuna, prije nekoliko godina pronađen je ukop u kojem se nalazilo tijelo goleme veličine koje se raspalo u prah. Govorilo se da je riječ o divu sličnom onom koji je pronađen u Pijemontu.”, zapisao je biskup iz Novigrada Istarskog, Giacomo Filippo Tomasini (1595-1655.; prezime se pravilno piše s jednim slovom ”m”, kako ga je pisao i sam Tomasini, nap. pis.), svećenik, pisac i povjesničar podrijetlom iz Padove u Italiji (* 1).
  • Tajna Siničić špilje: Neodgonetnuto pismo staro oko 12 tisuća godina*
    S izleta do Kutereva, Krasnog i vrila Gacke u Lici, poduzetog s prijateljima 12. kolovoza 2007. godine, donio sam kući gomilicu turističkih karata i vodiča, a posebnu pozornost privukla mi je mala fotomonografija - turistički vodič "Gacka", u izdanju Turističke naklade iz Zagreba. U toj knjižici objavljenoj 1999. godine, u poglavlju ”Povijest pokrajine Gacke” nalazi se snimka naslovljena "Leptolitički urezi na stijeni u Siničić špilji, 9500. g. pr. K.".
  • Junaci, divovi i patuljci Gorskoga kotara*
    Za razliku od dugogodišnjih istraživanja nadnaravnih bića obližnje Istre i Hrvatskog primorja, područje Gorskoga kotara ostalo je na marginama folklorističkih istraživanja.
  • Vinko Klarić: ”Mi smo jedan narod”
    Prenosimo zabranjeni intervju (* ) otprije 5 godina, koji je književnik Boris Nad (**) vodio s Vinkom Klarićem, urednikom facebook stranice Iliri su Slaveni / Illyrians are Slavs. Ovaj zabranjeni razgovor pokazuje kakve su nam novinske kuće i koga sustav ne želi, a koga promiče ... Ali prava istina ionako polako prodire ...
  • ”Ogrlica” od kamenja kao da ocrtava na tlu ležeće tijelo diva s Vučjaka
    U prethodna tri napisa posvećena otuđenju kostura diva s planinske visoravni Vučjak u jugoistočnom Velebitu (* 1), predstavio sam većinu spoznaja do kojih sam došao istražujući događanja vezana uz tu krađu divovskih kostiju. Ta zbivanja široj javnosti nikada nisu predstavljena, a za njih ne znaju niti arheolozi, antropolozi i povjesničari. Jedini pisci koji su se dotaknuli tih događanja bili su pojedini planinari koji su boravili u tome dijelu Velebita. Ali i oni su ih predstavili poprilično suzdržano, tek kao slutnju istinskih zbivanja, nigdje u napisima izričito ne spominjući našašće kostiju velebitskog diva.
  • Vilovske grede - divovsko zdanje drevnog žrtvenika?
    Na području naselja Pavlovac Vrebački, smještenom oko 15 kilometara jugoistočno od Gospića i tek par stotina metara zapadno od rječice Jadove, desne pritoke Like, nalazi se jedinstvena prapovijesna građevina. Četiri ogromna kamena, poredana jedan uz drugi na stjenovitoj polici koja se izdiže oko četiri metra iznad kr(a)ške zaravni! Je li ta divovska kamena tvorba bila posvećeno mjesto drevnih stanovnika toga dijela središnje Like?
  • Stražbenica
    Zanimljivosti oko ličke rijeke Jadove, koje sam kroz objave na Facebook-u do sada obradio, mahom su nepoznate široj javnosti. Ipak, jedan lokalitet, također nepoznat široj javnosti, u stručnim krugovima je itekako poznat i obrađen.
  • Vodena špilja
    Nastavljamo šetnju oko ličke rijeke Jadove. U srednjem toku, nekoliko metara od korita Jadove, nalazi se neobična Vodena špilja.
  • Istine i laži o pronalasku divovskog kostura u istarskom gradu Labinu
    U Labinu u istočnoj Istri pronađen je na razmeđu 17. i 18. stoljeća kostur diva ”čija je lubanja bila tri puta veća od uobičajene”. Zapis o tome sačuvao je u rukopisnoj povijesti Labinštine ugledni labinski građanin, možda čak i suvremenik toga izuzetnog događaja u novijoj povijesti Labina. Podatak o tome vrijednom nalazu probio se u javnost, međutim, tek nakon 1847. godine, kada je spomenuti rukopis prvi puta objavljen, u tjedniku ”L Istria”. Zanimanje za pronalazak, i to ne samo među povjesničarima i sakupljačima starina u Istri, već i kod arheologa i antropologa širom Europe, dodatno je 1875. godine ”podgrijala” objava znanstvenog rada jednog tada cijenjenog člana Antropološkog društva iz Londona.
  • Kamenu Babu s Grobnika je ”moral bušnut saki ki je po prvi put šal zgoru va Grad”
    ”Naša domaćica Julijana Hlača nan je povedala o isturenon kamiku na zidu kuće ka stoji pul ceste za va stari Grad kega j narod vavik zval Baba. A kamik zaspraven zgjeda kod ženski lik (z oblinami kadi njin je i mesto) i pretpostavja se da je z vrimena Liburnih ki su ju - Veliku majku - štovali kod božanstvo.”, napisao je na čakavštini planinar i administrator facebook stranice PD Tuhobić 26. kolovoza 2022. godine, nakon izleta do starog grada (kaštela) Grobnik (* 1) nedaleko Rijeke.
  • Izvor rijeke Jadove
    Nakon dugog perioda lošeg vremena, prošli vikend konačno sunce i naravno jurnuh u prirodu. Ovaj put je palo istraživanje rijeke Jadove u Lici.
  • Drevni bunari Zakope u udolini Vučjak na jugoistočnom Velebitu
    U planinskoj udolini Vučjak na jugoistočnom Velebitu nalazi se skupina drevnih bunara, u široj javnosti poznata tek malobrojnom stanovništvu obližnjih ličkih i bukovičkih zaselaka, rijetkim planinarima i nekolicini putnika - pustolova. Zemljovidi su sačuvali ime bunara iz davnina: Zakope.
  • Kopajući grote u Loborici, Pustov sin pronašao je kosti dvaju istarskih divova
    U naselju Loborika (talijanski Lavarigo), smještenom oko 7 kilometara sjeveroistočno od Pule, etnolozi koji su nakon Drugoga svjetskog rata obilazili Istru kako bi zabilježili narodne predaje, priče i pjesme, od mještana su doznali i za pronalazak kostiju drevnih divova u tome kraju.
  • Stećci koji ruše službene dogme
    Evo stećaka koji ruše službene dogme te i dalje izazivaju šutnju: ilirske kacige s perjanicom, stupovi antičkoga hrama, divovi, mitski Siruš (Mušhuššu), slon, razne čudnovate životinje, ogromni megalitski stećci od 10 do 32 tone, ...
  • Tragom drevnih dalmatinskih divova - 3. dio
    I od zaleđa Trogira do Biokovlja nailazimo na ostatke i temelje kiklopskih kuća. Ssusrećemo se i s kontinuitetom suhozidne gradnje, ali sa znatno manjim kamenjem.
  • Dva posjeta Teutinom dvorcu
    Pučka predaja na otoku Šolti spominje dvorac legendarne ilirske kraljice Teute. Njezino ime u izvornom obliku na ilirskom jeziku bilo bi Teutana - što bi značilo “gospodarica ljudi“ odnosno “kraljica“, a pronašao sam i da bi proto-indo-europski korijen mogao ići u smjeru “vladarica naroda pod oružjem“, što opet asocira na kraljicu.
  • Pljačka ilirske baštine: U krađi kostiju drevnog diva s Velebita sudjelovali su i stranci!
    Kada sam temeljem dostupnih izvora pomislio da sam iscrpio ”knjiško” istraživanje moguće sudbine divovskih kostiju koje je na Vučjaku iskopao Ivan Gojtan 1925. godine iz samo njemu jasnih pobuda, i bez odgovora na pitanje je li to učinio ”na svoju ruku” ili je iza njegovog čina stajao još netko, naišao sam na još jedan izvanredan napis.
  • Čudnovate lubanje i povratak otpisanih
    Priče o divovima ili o biblijskom primordijalnom sukobu zvuče kao pseudoznanost, mistifikacija i ekscentričnost svima koji nisu nikada posvetili vrijeme sustavnijim istraživanjima ili makar ozbiljnijim razmišljanjima na tu temu. To je pak normalno, jer čovjek, zapleten u niti postojeće društvene svijesti, “zabavljen“ trkom za preživljavanje, jedva stiže izvršavati najosnovnije životne obaveze, a odakle još vremena i sredstava zamajavati se maglovitim i naoko nevažnim događajima, poput onih koji su se odigrali tisućama godina daleko u prošlosti?
  • Jesu li kosti drevnog diva s velebitskog Vučjaka završile u muzeju?
    Nastavljajući potragu za odgovorima vezanim uz pronalazak divovskih kostiju u grobu Ilije Smiljanića (* 1) na Velebitu, a posebice na pitanje o daljnjoj sudbini tih kostiju, za koje se pouzdano zna samo da su izvađene iz groba i nekamo odnesene, predstavljam još neke zanimljive, pa i iznenađujuće podatke o zagonetnom divu s jugoistočnog Velebita. Uistinu, što je gospićki odvjetnik, kulturni radnik i planinar Ivan Gojtan (1869-1939.) učinio s pronađenim kostima nakon što je oskvrnuo grob junaka u kr(a)škoj udolini podno vrha Tremzin(k)a?
  • Umjesto posmrtnih ostataka Ilije Smiljanića - otkrio kosti velebitskog diva
    ”Pronađene kosti Ilije Smiljanića. G. dr. Gojtan javio je brzojavom dne 23. X. da je pronašao na Velebitu kosti junaka Ilije Smiljanića.” Ovako glasi kratko priopćenje koje je u odjeljku ”Društvene vijesti” u časopisu ”Hrvatski planinar”, broj 9 iz 1925. godine, objavio urednik Josip Poljak. Tko je bio junak Ilija Smiljanić? Tko je tragao za njegovim posmrtnim ostacima? Je li ih uistinu pronašao? Ili je, naprotiv, otkrio kosti jednog od drevnih divova, o kojima su šaputala pokoljenja gorštaka s jugoistočnog Velebita?
  • DIVnim putevima DIVljine
    DIVnim putevima DIVljine: Putopisna video-reportaža slobodnog istraživača Domagoja Nikolića sa Zelengore* iz susjedne Bosne i Hercegovine. Planinarski obilazak i istraživanje gomila, stećaka i druge prapovijesne megalitske ostavštine proveo je u suradnji sa slobodnim istraživačem Vinkom Klarićem.
  • Tragom drevnih dalmatinskih divova - 2. dio
    Kraj sela Tugare u Poljicama u Dalmaciji, podno vrha Mošnice (Primorska kosa planine Mosor) nalazi se kiklopska mlinica s presušenim izvorom.
  • Megalitske kuće divova iz Kostanja
    Tragom drevnih dalmatinskih divova - 1. dio. Megalitske kuće drevnih dalmatinskih divova u Kostanjama (Poljice) ... s nadvratnicima od 3-3,5 tona!
  • Kako se kalio koristan narativ
    Ovoga puta osvrnut ćemo se na zanimljiva istraživanja popa Petra Stanića objavljena u “Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva u Zagebu (Vol. 14. - No 1., 1892.) u dvodijelnom članku “Predpovjestni spomenici vrličke okolice u Dalmaciji“.
  • Ilirska magija - obelisk (totem) iz Gornjih Bakića
    Ilirska magija - obelisk (totem) Gornji Bakići kraj Olova, srednja Bosna, na istočnim padinama planine Zvijezde. Katoličko stanovništvo ovog kraja Bosne i Hercegovine čuva stare običaje na svetkovinu Velike Gospe (15. kolovoza) na marijanskom svetištu u Olovu.
  • O promašajima službene arheologije; tzv. “gradinska naselja“ koja to nisu
    Sardinijska brončanodobna gradina “Nuraghe Riu Mulinu Cabu Abbas“ iznad Olbije koju sam posjetio i istraživao nekoliko puta, primjer je gradine koja ruši sva maštanja arheologa i istraživača o tzv. “gradinskim naseljima ili obrambenim gradinama“ na našim prostorima (* 1).
  • Divovi u Bosanskoj Krajini: Nemri - ljudi gorostasni
    Kao i u Lici, i u susjednoj Bosanskoj Krajini u Bosni i Hercegovini zabilježene su predaje o drevnom narodu divova, Nemrima. Također su i među Krajišnicima prisutni zapisi o pronalasku divovskih kostiju. Jedan takav zapis, kratak ali vrijedan, ostavio nam je još 1887. godine svećenik (pop) Kosta Kovačević, rodom iz naselja (Bosanska) Pritoka, smještenog svega oko dva kilometra jugoistočno od Bihaća.
  • Svjedočanstvo povjesničara: Div uzidan u temelje grada Senja
    U temeljima obrambenog zida grada Senja otkriven je u 17. stoljeću divovski kostur. Kratki izvještaj o ovom nesvakidašnjem otkriću objavljen je, ni manje ni više nego u onovremenom prestižnom enciklopedijskom izdanju! S vremenom je ovaj izvanredni povijesni događaj zaboravljen, pa i od strane stanovnika ovog ponosnog hrvatskog i uskočkog grada. Priča o otkriću kostura senjskog diva istodobno je i veličanstvena i jeziva. Po prvi puta predstavljamo prijevod njezinog zapisa, izvorno objavljenog na njemačkom jeziku i pisanog goticom (* 1).
  • Novo izuzetno otkriće: Megalitski dolmen kod Neuma
    U zaleđu Nema u Bosni i Hercegovini, jedinstvenog megalitskog područja u okviru Dinarida, odličan poznavatelj tamošnje megalitske kulture, geolog iz Hercegovine dr. sc. Goran Glamuzina, nizu vrsnih otkrića zadivljujućih drevnih megalita nedavno je dodao otkriće još jednog veličanstvenog prapovijesnog megalitskog dolmena (* 1). Ovi monumentalni hercegovački spomenici jedinstveni su na dinarskom području po obliku, veličini, ali i starosti, koja seže u prošlost najmanje 4 tisuće godina (2000 ili više godina prije Krista).
  • Narodne predaje o divovima u velebitskom Podgorju: ”Grobovi junaka od one dobe svita”
    Od strane zapisivača narodnih predaja, južnovelebitsko Podgorje najbolje je (iako zapravo još uvijek nedovoljno) istražen kraj primorske, južne strane planine Velebit. Riječ je vrletnom kraju, ”divlje” prirode, s rijetkim krškim poljima u ”moru” stijenja, čije je malobrojno stanovništvo sačuvalo nekolicinu zanimljivih priča o pradavnim divovima. Uistinu, osim takvih predaja, postoje i zapisi o pronalasku vrlo velikih kostiju i lubanja na južnom Velebitu (* 1).
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Prvo su bili Nemri, pa ”Grci”, pa Turci
    Jedna od zapisanih narodnih predaja u kojoj se spominju divovi Nemri potječe iz okolice Lovinca u jugoistočnoj Lici. Zapisala ju je istraživačica usmene književnosti dr. sc. Maja Bošković - Stulli (1922-2012.), s početkom rada u Institutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku) u Zagrebu. Predaju nije objavlila, ali njezin rukopisni zapis čuva se u spomenutom Institutu (* 1).
  • Narodne predaje o divovima u Lici: ”Nisu bili ni živi ni mrtvi”
    Još jedan Ličanin, prirodoslovac Ivan Krmpotić (1875-1944.), zabilježio je narodnu predaju o tamošnjim divovima Nemrima. Ivan Krmpotić rođen je u selu Barlete nedaleko Gospića (* 1). U ”Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena” objavio je, od 1900. do 1929. godine, niz napisa o prirodnim obilježjima, povijesnoj baštini, osobinama ljudi, narodnim običajima, gospodarskim osobitostima, pučkim predanjima, ... tadašnje općine (Lički) Osik.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Na Bilaju nađen veliki Nemerov gnjat
    Prvi zapisivači narodnih predaja o divovima u Lici bili su domaći ljudi, podrijetlom iz Like. U prethodna dva napisa naslovljena ”Narodne predaje o divovima u Lici” predstavio sam dva lička zapisivača takvih predanja, Moju Medića i Aleksandra Budisavljevića. Mojo Medić potekao je i odrastao podno jedne od najviših ličkih planina, Ličke Plješivice, a Aleksandar Budisavljević djetinjstvo je proveo u ličkim naseljima Vrebac i Plaški. I naredni prenositelj izvornih pučkih ličkih predaja o divovima Nemrima, Mile Magdić, potječe iz kraja koji graniči s Likom, tom središnjom hrvatskom pokrajinom.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Nemri - drevni lički prastanovnici
    Etnolozi koji su u novije vrijeme prikupljali narodne predaje o starom narodu Like, Nemrima, u napisima u kojima su predstavili istraživanja spomenuli su kao izvore tih predaja pojedina naselja u blizini Gospića. Isto je učinila i nekolicina ranijih zapisivača takvih ličkih predaja. U ovom napisu predstavljam jedno takvo mjesto, Mušaluk, udaljeno od središnjeg grada Like tek 7 kilometara. No, isto tako prvi puta ukazujem i da se predaja o drevnim Nemrima prenosila i na krajnjem sjeverozapadnom rubu današnje Like, u Plaškom.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Kako je stari Nemer zadobio naklonost cara Varaona?
    Prema predajama naroda koji živi na području Velebita, Like i Bosanske Krajine, tu su u drevnoj prošlosti živjeli divovi Nemri. Prema tim predajama, Nemri su bili prastari ljudi, koji su u ovim krajevima obitavali već i prije ”Grka”. Nemri su po njima, dakle, bili prvi poznati starosjedioci tih prostora.
  • Ponikva sa suhozidom zagonetne namjene u Janja Gori
    Prostor Janja Gore kod istoimenog naselja blizu Plaškog gotovo je u potpunosti arheološki neistražen, a posjeduje uistinu zadivljujuće preostatke iz drevne prošlosti. Naravno, nema tu ni govora o nekom ”skrivenom blagu”. Nema niti ostataka velebnih građevina poput utvrda ili crkava. Ali zagonetnih gradnji, nepoznate namjene, itekako ima. Treba se potruditi i pronaći ih jer su ih obrasli šumski guštici.
  • Pet najvećih otkrića na bosanskim piramidama u 2021. godini
    Kompleks bosanskih piramida u Bosni i Hercegovini se sastoji od 6 piramida koje smo nazvali bosanskim piramidama Sunca, Mjeseca, Zmaja, Zemlje i Ljubavi, dok je šesta piramida zapravo kompleks tumulusa - vještačkih konusnih uzvišenja. Postoji i ogromna mreža podzemnih tunela, u koju smo pronašli šest ulaza: Ravne, Ravne 2, Ravne 3, Ravne 4, Ravne 5 i KTK.
  • Divovi su hodali Slavonijom ...
    I na području današnje Slavonije nekoć su obitavali ljudi divovskog rasta. Jedan od dokaza za ovu tvrdnju pružaju zapisi svećenika Antuna Bogetića, koje je objavio sada već davne 1872. godine. Posve zaboravljeni zapisi, tadašnjeg bogoslova u Đakovu, nude svjedočanstvo o divovskim kosturima pronalaženim nedaleko toga grada, u naselju Cerna u Slavonskoj Posavini.
  • Tko je pronašao i kome su smetale kosti divova s južnog Velebita?
    U napisu ”Jesu li na južnom Velebitu pronađene divovske lubanje?”, već sam spomenuo da je Ivan Krajač jedini koji je izvijestio o otkriću divovske lubanje s južnog Velebita. Tome je ostalo tako i nakon jedinog do sada provedenog arheološkog istraživanja prapovijesnog groblja na kojem je nađena, a koje je u skromnom obimu provedeno 1982. godine. O tome istraživanju izvijestio je Ante Glavičić (1931-2003.), povjesničar, arheolog i kustost Gradskog muzeja Senj u napisu ”Arheološki nalazi iz Senja i okolice (VI.)”, objavljenom u časopisu "Senjski zbornik”, broj 10-11 iz 1984. godine. Premda o poduzetim istraživačkim radnjama i nalazima piše dosta detaljno, na pune četiri stranice, niti riječju ne spominje pronalazak ikakvih većih kostiju. Ničim ne daje naslutiti niti da je upoznat s bilješkom Ivana Krajača od prije pola stoljeća.
  • Jesu li na južnom Velebitu pronađene divovske lubanje?
    Planinar, pisac, odvjetnik i političar Ivan Krajač (1877-?) (* 1), rodom iz grada Senja podno Velebita, bio je i odličan poznavatelj najduže i najljepše hrvatske planine. Predlagao je i poticao gradnju nekolicine prvih planinarskih kuća i skloništa na njoj. Zaslužan je i za izgradnju vrhunske planinarske staze kroz sjeverni i srednji Velebit, na najtežim dionicama izvedene kao suhozid, poznate pod imenom inženjera koji je vodio gradnju, Ante Premužića iz Senja, Premužićeva staza. U doba kada je obilazio Velebit i pisao o njemu i njegovim žiteljima, bio je jedan od malobrojnih koji se nije ustručavao napisati istinu, i to o jednom izuzetnom nalazu sa svete hrvatske planine.
  • Bunari Lazareti na Dinari
    Na planini Dinari podno vrha Badanj na oko 1000 metara nadmorske visine stoji skriven od očiju javnosti kulturno-povijesni biser i fenomen drevnog graditeljstva; 9 bunara s dvije lokve, i sve je to u lošem stanju osim jednog najvećeg megalitskog bunara.
  • Veliki prapovijesni humak u Točku Veljunskom
    Na rubu strme desne obale, oko 90 metara iznad rijeke Korane, nedaleko sela Točak Veljunski nalazi se u široj okolici Karlovca jedan od najvećih i najbolje očuvanih prapovijesnih brežuljaka - humaka koji je ljudskih ruku djelo. Na temelju slučajnih površinskih nalaza, a u iščekivanju (sustavnih) arheoloških istraživanja, pretpostavlja se da potječe od plemena Kolapijani iz starijeg željeznog doba (oko 700. do 300. godina prije Krista).
  • Velebitski bunar Pištetak s pisanim kamenom
    Na Velebitu je puno većih, ljepših i značajnijih bunara, no bunar Pištetak ima ugrađen pisani kamen, ne toliko star, ali o njemu nema nijednog zapisa. Bunar se nalazi nedaleko nekadašnjeg zaselka Gornji Bileni (oko 720 m.n.v.), koji se smjestio zapadno od asfaltne ceste koja se s prijevoja Alan spušta do Jadranske magistrale te naselja i luke Jablanac na morskoj obali. Točnije, bunar Pištetak smješten je uz put koji s Gornjih Bilena silazi u velebitsko Podgorje.
  • Bunari u Mravnici kraj Šibenika
    Mravnica, selo južno od Perkovića u šibenskom kraju (i predgrađu!?), skriva kulturno povijesni biser i fenomen drevnog graditeljstva, deset bunara s lokvom.
  • Prapovijesna gradina Gredech - antiquum locum castri
    U počecima mog istraživanja Korduna, tražeći po nekim ključnim riječima na internetu (toponimi), ugledao sam dokument pod nazivom “Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske”, u izdanju Ministarstva kulture Republike Hrvatske, svezak 19 iz 2017. godine, s temom “Petrova gora - Pavlinski samostan Sv. Petra“, autorice Tajane Pleše i koautora Petra Sekulića, Andreja Janeša, Hrvoja Kalafatića i Kristine Jelinčić Vučković.
  • Zapostavljene megalitske zidine Nadina i Slivnice
    Kada čovjek dođe na važna i zapostavljena arheološka nalazišta u Nadinu i Slivnici, bude zaprepašten kakvo stanje zatekne. Budući da nema nikakvih putokaza, lokalitet je teško naći, a jednom kad tamo stigne, kretanje je otežano zbog korova i uopće žalosnog stanja u kome se lokalitet nalazi. Žalosno je također što nije promoviran u svijetu kao megalitsko mjesto s poligonalnim načinom gradnje i što su arheološka istraživanja nakon barem stotinu godina i dalje mizerna, ali su zato pljačke kontinuirane i velike. Mjesto je žalostan svjedok kako se odnosimo prema svojoj baštni i kako ne umijemo prepoznati vlastiti identitet.
  • Veličanstveno drevno naselje skriveno pod najvišim vrhovima Velebita (2.)
    Tko su bili ”Grci” kojima predaja pripisuje gradnju i opstanak drevnog i zagonetnog naselja na Stražbenici, nadomak zadivljujućih stijena jedne od najviših skupina vrhova na Velebitu, Rožanskih kukova? Kada su ga izgradili, koliko dugo su u njemu obitavali, kada su ga i zašto napustili? Kako i čime su ”zidali” kuće od teškog kamenja? Zašto su glavni put koji vodi kroz naselje ogradili suhozidima, mjestimice visokim i preko dva metra? Ova i još brojna druga pitanja ”opsjela” su me po obilasku toga veličanstvenog povijesnog zdanja.
  • Veličanstveno drevno naselje skriveno pod najvišim vrhovima Velebita (1.)
    Pod najvišim vrhovima Sjevernog Velebita nalazi se, javnosti posve nepoznato, veličanstveno starodrevno naselje ”grčkih stanova”. Udaljeno je od označenih planinarskih staza i skriveno u stoljetnoj bukovoj šumi. Za njega uistinu zna tek nekolicina starosjedilaca, potomaka nekadašnjih velebitskih stočara, koji već odavno tu ne borave niti koriste visokogorske livade za ljetnu ispašu. Područje na kojem su ostaci naselja smješteni nazivaju Stražbenica. Kuće (”stanovi”), terase, pa i čitave ulice, nasljeđe su nepoznatih majstora megalitske gradnje. Leže skriveni na čak oko 1450 metara nad morem, tek 200-njak metara niže od stjenovitih Rožanskih kukova.
  • Goleme kosti s Hajdovčaka kraj Samobora
    I na području današnjeg Samoborskoj gorja, sjeveroistočnog dijela Žumberačke gore, nekoć davno živjeli su divovi. O njihovom postojanju sačuvana je narodna predaja, koju je zapisao, i time je pomogao sačuvati od zaborava ali i proširiti, Milan Lang (1863-1953.), učitelj, pisac, prevoditelj i etnograf. Da su drevni ljudi divovskog rasta uistinu obitavali na šumovitim bregima nadomak današnjeg grada Samobora svjedočili su još u 19. stoljeću, ako je suditi po spomenutoj predaji, i pronalasci golemih kostiju.
  • Obredne gomile Dalmacije - drevno zapostavljeno blago
    Dalmacija i Hercegovina posjeduju izuzetno poseban i rijedak povijesno-arheološki fenomen u svijetu napravljen ljudskom rukom u davnoj prošlosti. To su obredne kamene gomile - vijenci na vrhuncima brda koje narod naziva gradinama.
  • Div djevojka s Dobre
    I u karlovačkom kraju sačuvane su narodne predaje o divovima. Koliko god se činile plodom mašte njihovih kazivača, u svojem sjemenu čuvaju sjećanje na neka davna neobična bića. Gorostasna - veličinom, snagom, umijećem, ...?
  • Krkavški kamen - dva i pol metra visoki drevni menhir u slovenskoj Istri
    Krkavški menhir (* 1), poznat i pod nazivima Krkavški kamen ili Kamen Troglav je 2,5 metara visok grubo obrađen monolit (jednodjelni kamen) koji se nalazi blizu naselja Krkavče u dolini Dragonje u slovenskom dijelu Istre, nedaleko granice s Hrvatskom.