Div iz Borča

Kolega Vinko Klarić i moja malenkost smo toga dana stigli u orlovački kamp koji se nalazi pod zelengorskim masivom Oruf s namjerom da pronađemo ”visinske” stećke. Prvo smo se uspeli do Starog Katuna i potom se vratili u kamp da bismo oko 15:30 sati otišli prema vrhu Videž pronaći nekropolu koja se nalazi na oko 1800 metara nadmorske visine.

Sišli smo natrag u kamp već u debeli sumrak, oko 20:00 sati. Uzeir i njegova supruga Zehra su nam rekli da su se već pomalo počeli brinuti, jer se uveliko smrkavalo, a na planini se nikad ne zna. U šali ih upitah:

Oni se nasmijaše, a naš novi prijatelj ponudio nas je domaćom jabukovačom što smo sa zadovoljstvom prihvatili. Uz čašicu me je pitao što sam bio toliko uporan da se popenjem na Videž i ja mu tada ispričah ukratko o svojim istraživanjima i o nekropoli stećaka na vrhu. Tada u čudu reče:

Rekao sam mu da iz svog terenskog i akribičkog istraživanja ne vjerujem ni malo u teorije o srednjovjekovnom porijeklu stećaka te da sam mnogo bliži vjerovanju da su to radili, kao što nam rekoše naši najstariji znanstvenici i kao što narod tvrdi u predajama, gorostasni ljudi ”nepoznate rase” to jest  divovi koji su bili vrlo snažni, jer je za takav graditeljski poduhvat bila potrebna herkulovska snaga i velika dugovječnost, a oni su, prema predajama, živjeli i po hiljadu godina.

Uostalom, kada se pokuša objektivno sagledati taj drevni kontekst, izgleda da je čitava ova zemlja bila napučena tim bićima s kojima smo se sukobili, pobili i pomiješali. Taj mi se scenario, rekoh, čini najrealniji. Na to mi moj novi prijatelj reče:

- Profesore, da vam nešto kažem. Ja sam tada bio dijete, svega dvije ili tri godine star, no dobro se sjećam tih priča, jer se o tome stalno pričalo. Neki čovjek je u našem selu orao njivu, tamo oko 1960. godine i onda ralom ”krhn o” neko kamenje pa se otvorio grob, ono, znate, čitavom stranom. Budući da se otvorila rupa, vidjelo se da se unutra nalazi kostur diva. Pozvali su učitelja biologije i onda su iz groba izvukli bedrenu kost. A znate kako je tamo, sve Hercegovci, gorštaci, veliki i kršni ljudi. I ta kost kad se stavi na zemlju dođe tim ljudima do kuka. Stoput su mi to pričali i pokazivali.

Ukoliko je u pitanju bila bedrena kost to jest femur, visina tog čovjeka bila barem 2 metra i 80 centimetara pod pretpostavkom da je muškarac i 10 centimetara viša pod predstavkom da se radi o ženi. A ako je slučajno bila riječ o grešci pa je u pitanju bila potkoljenična kost to jest tibia, taj gorostas je bio i dvadeset centimetara viši.

Ovo je samo jedno od bezbrojnih svjedočanstava koje kao istraživač nalazim na terenu posve slučajno, nasumično i spontano što me navodi da se zapitam koliko toga zapravo u našim krajevima ima, kako je moguće da se to nije davno rasvijetlilo i kome odgovara ovaj mrak.

Domagoj Nikolić, slobodni istraživač iz Splita, 26. srpnja 2022.