Budni Divovi: Duhovni uvidi Jelene Vasiljević o vremenu kada smo živjeli u tijelima divova

*

Istraživanje o postojanju ljudi divovskoga rasta u daljnjoj prošlosti (i) na području Hrvatske i susjednih zemalja, zasnivam najvećim dijelom na povijesnim izvorima i zapisima povjesničara, arheologa, učitelja, inženjera, svećenika, ... koji ih spominju, na narodnim predajama i pričama koje prenose spoznaje o divovima iz davnina, kao i na svjedočanstvima ljudi koji su pronalazili koštane ostatke divova, kao i tragove i predmete koji na njih upućuju. Na predmetno istraživanje potaknula su me i saznanja o divovima koji su, prema pokazateljima stranih istraživača, obitavali i u drugim dijelovima svijeta, ali i pojedina iskustva koja sam doživio, a koja ću imenovati jednostavno ”duhovnim doživljajima”.

Takvi doživljaji uvode nas u stvarnost onkraj poznatih tjelesnih čula, kao i mimo prihvaćenih zakonitosti znanstvenog pristupa i na njima temeljenim trenutnim dosezima naučnih istraživanja. Tko nije iskusio ”duhovni doživljaj”, ili ga možda tek nije osvijestio, u takav izvor znanja može vjerovati ili nevjerovati. No, onaj tko je otškrinuo vrata duhovnoga uvida, bez zadrške - spoznaje. Zna - da postoji beskrajan ocean znanja čije ”tajne” (ipak) možemo otkriti. Svjestan je da je zakoračio u ”sobu znanja”, pristupio ”unutarnjoj knjizi” koju valja iščitavati duhom, uz blagoslov nekoga / nečega što možemo zvati Vrhovnim Učiteljem. Tada (ne)vjerovanje učenika u ”onostrano” posve gubi na značaju, jer je obzor spoznaje proširio i produbio neposrednim duhovnim uvidom.

U takve ”duhovne doživljaje”, odnosno iskustva ”duhovne znanosti” spadaju i - prisjećanja prošlih života. U nekome od tih života mogli smo, između ostalih, biti i divovi. Naše duše obitavale su tada u tijelima ljudi, koja su u odnosu na naša bila krupnija i jača. Upravo o takvim sjećanjima govori nam Jelena Vasiljević u nevelikoj, ali upečatljivoj knjizi pod naslovom ”Jo - život jednog diva”, koju je objavila u Beogradu 2021. godine. Knjigu mi je njezina spisateljica poklonila nakon što je 19. veljače ove godine na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Na rubu znanosti, prikazan prilog ”Nemri - divovska rasa iz prošlosti”, odnosno razgovor o drevnim divovima s Balkana koji je sa mnom upriličio voditelj emisije Krešimir Mišak.

Sadržaj te knjižice uvelike je obogatio spoznaje o našim divovskim predcima, koje sam prikupio posredstvom ljudi koji su ih prenosili usmenim putem ili su, pak, pisali o tim predanjima i svjedočanstvima. Navodi iz knjižice ujedno su osnažili moja skromna duhovna iskustva, jer su neka od sjećanja koja je u njoj iznijela Jelena Vasiljević istovjetna s pojedinim ”doživljajima” života divova u dinarskim krajevima, koja sam osvijestio prije 15-ak godina (i koja sam podijelio tek s nekolicinom bližnjih). Spisateljici valja iskreno zahvaliti na odlučnosti da javno obznani sjećanja na jedan, a zapravo više, od svojih ranijih života, kada je dušom bivala u tijelu diva pod imenom Jo. Njezina sjećanja predstavljaju, ustvari, ponajprije dragocjenu Joovu ispovijest o događajima koji su se zbili tijekom njegovog ovozemaljskog života, a koji su bili od presudnoga značaja za budućnost čovječanstva, ali i svekolikog života, na planeti Zemlji.

Jo je živio u nevelikoj zajednici divova koja je obitavala u srcu Balkana, u predjelu Bosne i Hercegovine koji se danas naziva Gvozno polje. Ovo krško polje smješteno je podno planine Treskavice (2088 m.n.v.), oko 11 kilometara sjeverozapadno od naselja Kalinovik. U južnome dijelu polja, ispod uzvišenja Gradac, nalazi se nekropola stećaka koja je proglašena narodnim spomenikom Bosne i Hercegovine i Svjetskom baštinom UNESCO-a. Sastoji se od ukupno 87 stećaka, od čega 4 sljemenjaka, 54 sanduka, 27 ploča i 2 spomenika u obliku križa. Tamošnji divovi bili su, piše Jelena Viseljević, ”... bića neverovatne snage i, za nas ovovremene, fantastičnih moći koje su izvirale iz njihove dobrodušnosti i povezanosti sa energijama neba i zemlje. Govorili su da su oni Deca Sunca. Živeli su u malim zajednicama njegujući sklad između svih živih bića - biljaka, životinja i Majke Geje, kako su zvali ovu planetu. Noću su im pogledi bili uprti u iskričavu svetlost na nebu, njihovu pradomovinu. Slavili su bogove, svoje pretke, i sa najvećom radošću dočekivali Visoke Nebeske Sile, nama znane kao anđeli. Živeli su vedrog duha, u ljubavi i slobodi.”.

No, došao je dan kada je Zemlja bila napadnuta i opustošena, prenio nam je Jo preko Jelene, od rase iz svemira koju osvješteni pojedinci danas nazivaju reptilima. Sinovi Tame, kakvo im je pravo ime koje odgovara njihovoj naravi, uz to su pomračili ljudske umove: ”Ko je ostao živ, izgubio je svoju slobodu i znanje.”. Do napada na njihovu zajednicu, ljudi - divovi živjeli su u duhovnom suglasju s cjelokupnom prirodom, pa tako i sa zmajevima, svojim najvjernijim prijateljima. Pokušavajući da zaštite ljude od plazmatičnog oružja kojim su ih neprijateljski stranci gađali iz lebdećih letjelica, zmajevi su izginuli. Stradalo je i mnoštvo ljudi, a preostali su se spasili bijegom u okolne gore i planine. Prvo u jednu nedaleku pećinu, a potom u vrletnu šumu tada se sklonio i Jo koji je, isprva u osami kao i većina malobrojne preostale zajednice divova, nastavio živjeti u kamenoj kući. U planini je počeo kovati mačeve. Jelena Vasiljević o tome nam, na osnovu regresivnog uvida, kazuje: ”... pokušavala sam da napravim savršen mač. Videla sam tada sebe u dalekom budućem životu kako zajedno sa drugim ljudima pomoću njega vraćam naš divni svet. ... Konačno sam taj život završila u dubokoj starosti samo snagom svoje volje, ležeći u postelji sa velikim sjajnim mačem na grudima.”.

Jelenino čudesno druženje s njezinom dušom iz prošlosti počelo je 2017. godine na seminaru ”Aktivacija životne energije”, kojega je tada u Beogradu vodila licencirana regresoterapeutkinja Danijela Gajić: ”Malo je reći da sam bila zatečena onim što sam doživela, ne samo zato što je to bilo neprijatno iskustvo već i zbog toga što nije nikako moglo da se uklopi ni u jedno poznato vreme, niti istorijski događaj. Pokušala sam sebi da objasnim da je sve to bila fantazija mog uma i verovatno bi se to moje spasonosno uverenje održalo da ubrzo nije usledio niz snihroniciteta koji su neumoljivo dokazivali da je sve što sam videla u tom životu bilo stvarno.”. U prilog istinitosti događanja koja je spoznavala na satovima regresoterapije svjedočila su i najnovija znanstvena istraživanja, od kojih neka i navodi u knjižici ”Jo - život jednog diva”. Na radionicama koje su se nastavile i narednih godina, a kasnije i uz podršku Maje Milosavljević, Jelena je gotovo do u detalje upoznala - sebe u tom davnom prethodnom životu, dok je bila div Jo, visok gotovo dva i pol metra. S tolikom visinom spadao je, zapravo, u osrednje velike divove Balkana.

Jelena Vailjević naglašava ono što većina današnjih ljudi, posebice u našim dinarskim krajevima, još nije osvijestila kada je u pitanju važnost (s)poznavanja duhovne biti zajednice divova koja je tu opstajala: ”Mi smo potomci tih ljudi koji su ovde živeli. Mi smo njihova deca. Ako ih se setimo, oni će nama pomoći da se setimo ko smo. Oni su svuda ostavili svoje tragove, građevine od kamena, iscrtane i ispisane stene, stećke. ... Oni su bili moćni, mogli su ono što mi sada ne možemo, da govore na daljinu, da tope kamen, da imaju sve što im treba, da žive u miru. ... Ljudi ... živeli su po nekoliko stotina godina. Bolesti i slabosti su im bile nepoznate i ovaj svet su napuštali svojom voljom. Imali su izuzetnu snagu u odnosu na svoje proporcije. Žene su bile veoma poštovane. Oko vrata su nosile ogrlice čiji je broj označavao stepen znanja koje su posedovale. Joova žena se zvala Sim. Ona je bila starešina njihovog sela. Njih dvoje su se znali iz detinjstva i bili su predodređeni da budu muž i žena. Imali su dvoje dece. Dečak je stradao u napadu. Sim je uspela da spasi sebe i devojčicu tako što se vratila u Agartu, mesto odakle su poticali njihovi preci.”.

Jelena Vlasisavljević u svojim regresijama spoznala je i činjenicu od izuzetnog značaja, ne samo za njezin ovozemaljski život, već i za našu današnju balkansku ljudsku zajednicu, na koju joj je ukazao Jo, da je upravo ona njegova duša u budućnosti kroz koju će svjedočiti o uništenju ljudi -divova, ali i uzdizanju svijesti koja će, uz pomoć tih naših predaka, upravo u današnje vrijeme ponovno na planetu Zemlji (Majki Geji) omogućiti život prožet mirom, ljubavlju, poštovanjem, igrom, ... Div Jo, nekadašnja Jelenina inkarnacija, jasno i nedvosmisleno naglašava: ”Mi smo tada imali velike moći koje su ti sada nezamislive, ali to je tada bilo sasvim uobičajeno među divovima koji su bili bogovi na Zemlji. Oni su sa sobom doneli velika znanja. Mi smo pokušali da ih sačuvamo, ali su nas Sile Mraka u tome omele. Ipak, uspeli smo dosta toga da sačuvamo u našim sopstvenim genima. Oni će se jednog dana aktivirati i vi ćete imati moći kakve su nekada davno imali vaši preci na Planeti Geji. Ova istina probudiće ljude, oni će se setiti da smo nekada bili slobodni ljudi i divovi.”.

Zato, kada narednoga puta budte čitali napis o divovima, nemojte odmahnuti rukom i reći: ”Ne zanimaju me ti davni divljaci, ionako nemaju nikakve veze s nama.”. Sljednici istih onih koji su odgovorni za njihov genocid u prošlosti, činili su sve da u nama zatru sjećanje na te naše pretke i na svjetlost njihovog života, koja još uvijek tinja u nama. Pripisivali su im sve one loše osobine, koje su kao zlikovci sami posjedovali. A kako su se predaje u narodu nastavljale prenositi, naposljetku su počeli širiti laži, kroz obrazovni sustav i sredstva za priopćavanje, da divovi nikada nisu niti bivali na ovoj planeti. Željeli su nama i našim potomcima oduzeti znanje o podrijetlu i o slavi života, u kojoj bi se mogli ponovno vinuti u nebeske duhovne visine, samo kada bi osvijestili i spoznali božansku prirodu ljudi - divova, koja je i naše vlastito nasljeđe.

U nevelikoj knjizi ”Jo - život jednog diva”, Jelena Vasiljević u kratkim crtama predočuje nam cjelokupno podrijetlo naših (divovskih, u svakome pogledu) predaka i prije nego li su naselili površinu Zemlje. To drevno znanje prenijela joj je njezina duša - iz života i prije utjelovljenja diva imenom Jo. Njezina knjiga podsjetnik je da je došlo doba da svi progledamo i prisjetimo se tko smo i od kuda potječemo te koja je istinska svrha naših života. Jer Jo, koji je u svoje vrijeme bio među dobrovoljcima koji su se žrtvovali za spas duša koje streme životu u vrlini, poručuje nam preko Jelene: ”Svetlost se vratila među vas i više nema tajni.”.

Drevni život naših predaka uzbudljiva je, veličanstvena priča. Naglaske o toj iznova otkrivenoj povijesti, predstavljene na stranicama Joovih ispovijesti, valja prepustiti čitateljima otvorenoga duha, spremnih da ponovno prihvate - svoje sjećanje na tu pradavnu prošlost, koja će osvještena postati naša nova budućnost. Ta budućnost bliskija nam je nego što smo uopće spremni pomisliti. Jo nam po Jeleni poručuje: ”Biće uzbudljivo gledati kako se ljudi na Balkanu (i u čitavom svijetu, no Jo je poslanik za ove krajeve, nap. pis.) ponovo grle. Znaće kako im se desilo uništenje i ko ih sve do skora svađao i trovao mržnjom jednih prema drugima. Ali sada, kada se sećaju ko su i koliko su moćni kada su zajedno, više ih niko i ništa ne može sprečiti da žive u Istini, Pravdi i Ljubavi prema celom svetu i svemu što postoji u njemu.”.

Joovo sjećanje na godine koje su uslijedile nakon uništenja zajednica divova na Balkanu od strane Sinova Tame, dirljiva je i bolna pripovijest. Ali spoznajući će, pomažemo pročistiti našu dušu od koprene koju su ti isti mračnjaci tisućljećima navlačili na nju, odvajajući nas od našega vrela -Božanskoga Svjetla. Njegove ispovijesti ne nude samo nadu u novi boljitak, već su ujedno iscjeljujuće. Kada se po prestanku prvih napada Jo, naime, spustio s planine na visoravan gdje je ranije boravio s obitelji i malom skupinom divova, zatekao je tamo druge preživjele članove njihove i susjednih zajednica. Jedna od njihovih prvih odluka bila je da dostojno sahrane svoju izginulu subraću: ”Složili smo se da je potrebno da ostatke osveštamo i spustimo u zemlju. Morali smo nekako da obeležimo to mesto stradanja.”. Kako su žene bile te koje su umijele prenositi stijene, pod vodstvom mlade Mo, koja je i sama u nasrtajima neprijatelja izgubila sve bližnje, pomogle su na Gvoznom polju podignuti zadivljujuće kamene spomenike, danas poznate kao stećke.

Jo (nam) svjedoči: ”Najpre su žene svojim glasovima isekle dovoljno velike komade stena i onda su uz pomoć svojih vretena napravile energetsku putanju po kojoj su stene klizile. Kada smo ih postavili na željeno mesto, krenuli smo sa klesanjem slika koje prikazuju nas, kao i ono što je bilo vezano za naš život. ... Mi muški, spremili smo alatke i ukrašavali smo stene slikama koje su govorile o nama i našem životu. To su bili znaci našeg roda: zvezda, spirala, krug ... Zvezda je ličila na cvet, jer znači svet i svetost. Zvezda je naš sveti svet. ... Mi smo odabrali simbole koji će reći našu suštinu i koji će istovremeno vama biti razumljivi. Ti simboli su Sunce, spirala, zvezda i cvet. ... Na njima smo ucrtali i slike Anđela, kako ih vi zovete. Oni su nam bili neophodni za komuniciranje sa Visokim Svetlosnim Bićima”.

Ipak, uništavanje svijeta ljudi - divova nastavilo se i Sinovi Tame nisu stali dok ih, u suradnji s izdajicama našega roda ”koji su bili poslušni i njima odani”, kao tjelesna bića nisu sve ”izbrisali” sa lica Zemlje. Silama Mraka to nije bilo dosta, već su do danas nastavili potčinjvati i sve druge ljudske zajednice, sada već poljuljane svijesti i oslabljene duhovne moći, koristeći svoje najdjelotvornije oružuje, o kojemu Jo slikovito kazuje: ”Uterali su svima strah u kosti.”. Koristili su i sve očitije slabosti ljudske prirode, svađajući i dijeleći ljude, koji su si potom međusobno nanosili bol i patnje. Jelena o tome ističe riječi koje joj je uputio Jo: ”Bilo je onih koji su želeli da budu bolji i moćniji od drugih. Počelo je takmičenje i nepoverenje. To je tako, čim ispustiš vlast nad samim sobom, potrebni su ti drugi da bi nadoknadili energiju života.”. Trudili su se ukloniti i njihovu tvarnu ostavštinu, tragove na njihov život, podrijetlo, vjerovanja i nadanja. Koliko god temeljito i ustrajno su rušili i zatirali, dio tragova naših predaka preživio je sva pustošenja i skrnavljenja. Među njima su i neke od najstarijih nekropola stećaka, baš poput one na Gvoznom polju, na kojemu su nekoć davno obitavali Jo i njegova braća i sestre divovi.

Jo je bio jedan od posljednih divova koji je opstao, baštineći izvornu snagu svoje svemirske i ovozemaljske subraće i prijatelja. Visoko u planini, gdje mu je bilo posljednje skrovište, u zaštiti nedaleke pećine težio je ispuniti svoje poslanje: ”Trebalo je da iskujem jedan poseban mač, kako su mi govorili moji prijatelji iz Agarte. To je bio mač od Božje svjetlosti koja će se osloboditi onoga dana kada dođe dan povratka našeg predivnog sveta. U njega je utkano sve svetlo ovoga sveta. Ja sam ti se javio i mač napravio. On je aktiviran i čisti svojom svetlošću. On je šalje na sve strane i topi sav mrak i crnilo koje se nakupilo među ljudima. On čisti njihove duše i razmiče zavese iluzija u koje su ljudi bili uvučeni. ... U tvoje vreme oni koji su nas porobili više neće biti na Planeti Geji, ali će biti potrebno neko vreme da se sve pročisti, pa da možete videti svitanje. Ja ću biti s tobom sve vreme.”. Jo se svojim predcima zavjetovao da će ostvariti predanu mu duhovnu zadaću. Za njega je dana riječ bila ”... ključ našeg nebeskog porekla. Zato dajemo svoju reč, ona je najdragocenije što imamo.”.

Div Jo je izgnaničke planinske godine svojega dugoga života proveo s dragom prijateljicom Mo, koja je kao što je naglasio, bila ”veoma lepa i moćna duša”. Prenoseći Jeleni svoje dojmove o Mo, Jo nam je u stvari predstavio svu duhovnu raskoš koja još uvijek prebiva zatomljena u brojnim dušama današnjih žena. Vrijedi iznova napomenuti da su Sinovi Tame posebice zazirali od mogućnosti obnove ženske duhovne snage te su na sve načine, od nasilnih do suptilnih, priječili vijekovima njezino uskrsnuće: Jer, Jo svjedoči: ”One su mogle svojim glasom da proizvedu visoke vibracije i da ih usmere pomoću štapića, koji vi zovete vreteno, ... Svaka je u ruci držala palicu, koju su inače koristile da predu niti za naše košulje. ... Mo je imala glas boginje. Ništa joj nije bilo nemoguće da izvede svojim pevanjem. To pevanje je bilo, zapravo, buđenje energije svega živog. Ona je mogla i da leči  svojim glasom uz pomoć vretena.”.

Naposljetku, Jo nam je kroz predivne retke koje je ispisala njegova voljena duša, Jelena, jasno dao do znanja de su Ljubav, Zajedništvo i Mudrost, snage koje su jedine u moći nadjačati Sinove Tame: ”Bića svetlosti su u mnogobrojnim sukobima sa tamnim silama i sama koristila silu i tako slabila svoju moć, ali i sjaj Univerzuma. Znali su da moraju to da promene. Došlo je vreme da urade nešto što nikada niko pre nije pokušao. ... Galaktički rodovi su se udružili i svako je sobom na planetu Zemlju doneo deo svoje civilizacije. Bujanjem života i kroz molitve onih kojima je postala novi dom, planeta Zemlja je rasla i njena svest se podizala. Plan je bio da jednoga dana ona toliko visoko zavibrira da može da pređe u više dimenzije i u njima zauvek ostane. Tako bi se tama preobrazila u svetlost. ... Jo mi se javio iz prošlosti da mi kaže da je taj trenutak sada došao.”.

Glavni lik Jelenine knjige, njezina ”stara” duša pod imenom Jo, točno nagoviješta bitne odrednice skorašnje preobrazbe na Zemlji: ”Kao što i sama znaš, prijelaz će se uskoro dogoditi. On neće biti prijatan svima. Oni koji su vezani za čvrsto, stabilno, grubo, oni iz materije neće moći da pređu u svetlost ... Zato je veoma važno da što pre počnete da svetlite, tj. da aktivirate svetlost koja u vama već postoji još od vašeg prapostanka u Izvoru. ... Zbog otkrivanja istine, svim ljudima će se naglo podići svest i svi vaši vladaoci će izgubiti vaše poverenje i, samim tim, moć nad vama i vašim životima. Razumevanje među ljudima će naglo ojačati. ... Vi ćete postati svesni svojih sopstvenih mogućnosti i uskoro ćete početi da ih primenjujete. Lečićete sebe, ali i samu prirodu od svega što joj je naudilo.”. Osim toga, Jo dodaje da će razmjerno brzo doći i do korijenitih promjena u ljudskoj prehrani, jer mnogi više neće željeti jesti kopnene životinje: ”U vašoj ishrani biće puno ribe, voća i povrća, kao i nekih žitarica. ... Osetiće ogromno olakšanje i volju da živite zdravo i slobodno na ovome svetu, ali i da Majci Geji pomognete da se i ona oporavi i ozdravi.”.

Među dušama koje danas već izgrađuju bolji svijet za sva bića planete Zemlje su i utjelovljene duše divova, kakav je bio i Jo. Jedna takva draga, nesebična duša darovala nam je svima malu, ali prelijepu i prosvjetiteljsku knjigu ”Jo - život jednog diva”. Pri kraju priče, koju nam je prenijela je i najljepša poruka koju nam valja njegovati u dušama koje dolaze: ”U vašoj deci su se sakupili svi preci iz davnina i ona će znati kako da prenesu njihovu mudrost i znanje ljudima širom sveta. To će biti način da se svi budite i oslobađate. To će biti vaš novi raj na zemlji. Ona će vam reći kako da postupate sa prirodom, kako da volite sebe, kako da se pretvorite u svetlost i postanete ponovno Divovsko pleme.”. Jo - Jelena, od srca hvala!