Kameni zdenac uz Jadovu u Mogoriću - izuzetno graditeljsko ostvarenje iz 11. stoljeća?

Istraživanje su 23. kolovoza 2025., u okviru jednoga u nizu obilazaka doline rijeke Jadove u posljednje četiri godine, zajednički poduzeli Nikola Cetina, Faruk Islamović, Martina Majetić i pisac ovoga napisa. Spomenutu čatrnju u Mogoriću posjetili smo po dojavi Davorke Radaković Berber (* 1) iz Novog Sada, inače podrijetlom iz Mogorića. Ona je tu čatrnju razgledala i fotografirala još u ljeto 2012., u sklopu priprema monografije ”Mogorić - Lika”, koja je u izdanju Gradske biblioteke Novi Sad objavljena naredne godine, ali samo u digitalnom izdanju. Rečenu monografiju objavila je u suradnji sa Zoricom (Zorkom) Koricom Aćimović iz Novog Sada, također rođenom u Mogoriću (* 2). U pripremi fotografija za monografiju pomogao je i Nebojša Milojević (* 3).

U prepisci s Farukom Islamovićem, Davorka Radaković Berber je uoči našeg odlaska u Liku, između ostaloga o čatrnji istaknula: ”Vrelo čatrnja kod Brdarskog mosta, uzvodno na nekih 150 metara s ljeve strane, ima 4 kamene ploče, ... istočna ploča ima usječenu godinu, koja se i dalje potpuno uočava, ...”. Također je napomenula da te kamene ploče, kojima je ograđeno grlo zdenca, najviše sliče stećcima s groblja iz obližnjeg mogorićkog zaselka Popovići. Riječ je o četiri vapnenačke nadgrobne ploče - stećka, koji su još sačuvani na crkvini (na kojoj više nema tragova crkve) koja se nalazi jugozapadno od zaselka Popovići i sjeverozapadno od brijega Gradina, blizu utoka rječice Kovačice u rijeku Jadovu.

O tim preostalim mogorićkim stećcima izvijestio sam prije tri godine na portalu Budni Div, u napisu ””Nepostojeći” stećci u Mogoriću (opet) su postali stvarni” (* 4). U posljednjem odlomku napisa ujedno sam ustvrdio: ”Na groblju podno Popovića gradine bili smo svjedoci opstajanja četiri stećka.  Ne znamo je li nekoć tamo bilo više takvih spomenika. Bi li šetnja kroz obližnje zaselke, na žalost opustjele, dovela do otkrića još ponekog stećka? Bismo li ih uočili umetnute u neku od suhozidnih kamenih ograda imanja, ili možda ugrađene u neku gospodarsku zgradu? Iznenađenja su moguća, u istoj onoj mjeri u kojoj su davno uočeni mogorićki stećci postali nepostojeći, a potom opet - kao što ovdje pokazujemo - stvarni.”.

Pozivajući se na spomenuto promišljanje iz toga napisa, Davorka Radaković Berber s pravom ukazuje na mogućnost da kamene ploče koje opasuju grlo čatrnje uz Jadovu potječu upravo s groblja iz nedalekog zaselka Popovići. U napisu ””Nepostojeći” stećci u Mogoriću (opet) su postali stvarni” istaknuo sam mjere tih četiriju stećaka - sanduka, koje se kreću u sljedećem rasponu: dužina od 170 do 208, širina od 70 do 90, a debljina od 25 do 40 centimetara. Dva od četiri tamošnja stećka sačuvana su na način da su uspravljena tako da se o tlo oslanjaju najužom stranicom. Na isti način postavljene su i sve četiri ploče grla čatrnje, čije se širine i debljine također kreću u okvirima onih kod stećaka s obližnjeg groblja.

Ploče koje tvore grlo čatrnje, bar što se veličine tiče, razliku se od tih stećaka jedino po pogledu dužine. Ploče s oboda zdenca duge su, naime, od 115 do 165 centimetara. No, pri tome valja napomenuti da im je dužina prilagođena pravokutnom tlocrtu grla, pa ukoliko su te ploče podrijetlom stećci moguće je da su u manjoj mjeri skraćeni kako bi se uklopili u grleni pravokutnik čatrnje. Ploče s čatrnje i one s groblja slične su i s obzirom na neujednačenost debljine, grubost obrade stranica, ali i stupanj trošnosti površine. Sve to naizgled ukazuje da su ploče s čatrnje uistinu prvobitno imale namjenu nadgrobnica. Ako je uistinu bilo tako, tada su na mlađu gradnju zdenca gotovo sigurno prevezene s najbližeg groblja sa stećcima, a to je bilo upravo ono u Popovićima udaljeno svega oko 500 metara.

No, bez stvarnog dokaza, takva moguća tvrdnja ostaje za sada tek osnovana pretpostavka. Druga mogućnost je, dakako, da su ploče zdenca oklesane i postavljene u vrijeme njegove gradnje. Drugim riječima, njihov postanak mogao bi biti isključivo vezan uz čatrnju te stoga ranije i nisu mogle biti korištene za drugu(e) namjenu. Napadnim sličnostima veličine, izgleda i prostornog položaja kamenih ploča s čatrnje uz Jadovu i groblja u Popovićima ne iscrpljuju se zanimljivosti vezane uz taj nesvakidašnji zdenac u ličkom vapnenačkom kršu. Dapače, u ovoj priči o toj čatrnji tek slijede prava iznenađenja.

Grlo čatrnje nalazi se svega nekoliko metara iznad razine suhoga korita Jadove, kakvo u pravilu običava biti tijekom ljetnih sušnih mjeseci, a takvog smo ga sami zatekli pri istraživanju. Današnji zdenac zamijenio je izvorni prirodni ljevkasti otvor špilje, točnije jame na čijem dnu se nalazi voda. Dubina jame od grlenog nadzemnog vijenca zdenca do dna s vodom, na dan kada smo posjetili čatrnju, iznosila je oko 7 metara. Tu dubinu procijenili smo spuštajući u jamu okomito metar na razvlačenje dužine 3 metra. Tlo oko grla zdenca, posebice s jugozapadne strane, popločeno je kamenjem kojim je, zapravo, zapunjen prirodni otvor vrela, koji je bio oblika nepravilnog lijevka. Po navedenim obilježjima špilja (jama) s izvorom uz Jadovu u blizini Mogorića uvelike sliči Vodenoj špilji (pećini) uz istu rijeku nedaleko Pavlovca Vrebačkog (* 5). Obje jame nalaze se tik uz desnu obalu Jadove.

Pri istraživanju spomenute čatrnje (zdenca) u Mogoriću, koja se nalazi oko 150 metara uzvodno od Brdarskog mosta preko Jadove, sačinili smo niz fotografija i izmjera te vrijedne kamene građevine. Ponajprije smo ustanovili da veličina pravokutnog grla zdenca iznosi 150 sa 120 centimetara. Duža os  pravokutnog grla zdenca pruža se približno u smjeru sjever - jug, točnije zakrenuta je nešto manje od 15 stupnjeva prema sjeverozapadu - jugoistoku. Grlo zdenca ograđeno je s 4 velike kamene ploče, uspravljene na brid duže stranice, tako da im se čela tek neznatno dotiču. Kod sjeverne i zapadne ploče izostaje taj spoj, no moguće je da je prvobitno postojao ali su se ploče s vremenom malo razmaknule zbog slijeganja u tlo.

Četiri nadzemne ploče koje omeđuju grlo zdenca neodoljivo sliče, a i veličinom podsjećaju, na stećke - sanduke. Kao što sam već ranije naglasio, ili su namjenski izrađene baš za potrebe ograđivanja grla čatrnje (zdenca) ili je uistinu riječ o stećcima izmještenim s nekog obližnjeg groblja. U drugome slučaju to bi značilo da je čatrnja znatno mlađa od stećaka, odnosno da je napravljena bar stoljeće - dva nakon što je groblje s kojega su ploče mogle potjecati napušteno. Sjeverna ploča ima sljedeće mjere: dužina 115, širina (visina) 65 i debljina 33 centimetra. Ona je najmanja jer je smještena s gornje strane blage padine na kojoj se nalazi čatrnja. Veličina nasuprotne južne ploče je: dužina 130, širina (visina) 75 i debljina 33 centimetra. Na unutarnjem gornjem  i donjem rubu te ploče vidljivi su usječeni utori (brazde), nastali dugotrajnim trenjem užeta kojima se povlačilo vjedro s vodom.

Zapadna ploča ima ove mjere: dužina 165, širina (visina) 70 i debljina 40 centimetara. Naposljetku, istočna ploča iste je dužine kao i zapadna, široka (visoka) je 75 i debela 35 centimetara. Istočna ploča osobita je po tome što je po sredini njezine vanjske vidljive stranice uklesana arapskim, točnije arapsko - indijskim (* 6), znamenkama godina: 1094. Uklesana je na način da su znamenke 1, 9 i 4 jednake veličine, dok je ništica upola manja te je poravnata sa zamišljenom crtom koja spaja vrhove znamenki. Ako bismo prihvatili uklesanu godinu kao vrijeme nastanka čatrnje u njezinom današnjem obliku, tada bi podrijetlo ovoga zdenca s Jadove sezalo u 11. stoljeće. Tolika starost zdenca nimalo nije nemoguća.

No, ipak, nameće se pitanje je li moguće da je u to doba srednjega vijeka na tlu Hrvatske korišten arapsko - indijski način zapisivanja brojeva. Odgovor je - potvrdan. Urednik portala ideje.hr, doktor filozofije Željko Ivanković, u napisu ”Zašto je arapskim  brojevima trebalo vise od pola milenija da zamijene rimske?”, objavljenom na tim mrežnim stranicama 18. rujna 2024. godine, u bilješci I ističe: ”Arapsku su numeraciju u današnju Europu donijeli Mauri invazijom Iberskog poluotoka u prvoj polovici 8. stoljeća, ali je tek Gerbert, koji je na samom kraju 10. stoljeća postao papa Silvester II, najraniji učenjak za kojeg je pouzdano ustanovljeno da se služio arapskim brojevima (Barbara E. Reynolds, 1993: The Algorists vs. the Abacists: An Ancient Controversy on the Use of Calculators, The College Mathematics Journal)”. Pri tome se pisac internetskog napisa oslanja na navod iz knjige ”Reckonings: Numerals, Cognition and History”, lingvističkog antropologa Stephena Chrisomalisa iz SAD-a, objavljene 2020. godine u nakladi američke akademske izdavačke kuće MIT Press.

U ranom srednjem vijeku s arapsko - indijskim brojevima mogli su se, međutim, sresti već i stanovnici Hrvatske. Danas se zna da su veze kršćana s muslimanima na tlu Hrvatske prisutne još od začetka islama kao nove vjere te da su bile brojne i prilično čvrste. Brojne primjere takve povezanosti ističu slobodni istraživači Domagoj Nikolić i Vinko Klarić u poglavljima ”O vezama arijanstva i islama” i ”Još o vezama arijanizma i islama” knjige ”Tamo gdje se skupljaju orlovi”, objavljenoj početkom ove godine u nakladi Telediska iz Zagreba. Neosporno je da je među žiteljima srednjovjekovne Hrvatske, ali i susjednih zemalja, bilo podosta utjecajnih i učenih ljudi koji su sa Saracenima, kako su tada nazivali Muslimane, održavali ne samo vjerske, već i vojne, trgovačke, kulturne, prosvjetne, ... veze i susrete.

U takvom okruženju istaknuti pojedinci iz naših krajeva, posebice iz Dalmacije, napose časnici, pomorci, trgovci i svećenici, ne samo da su mogli, već su vrlo vjerojatno zarana i spoznali arapsko - indijske brojeve, a neki se i počeli njima služiti za zapisivanje brojčanih vrijednosti umjesto do tada isključivih rimskih brojeva. U  svjetlu tih činjenica, nije nemoguće da je neki dobar poznavatelj novog brojčanog zapisa arapskim znamenkama dao na ploču s grla zdenca u Mogoriću uklesati godinu njegove gradnje, koja svjedoči da je do nje došlo krajem 11. stoljeća. Ne tvrdim da bilo tako, već samo da su postojali preduvjeti da se takva mogućnost tada i ostvari.

Grlo zdenca građevinski je izvedeno kao suhozid, od izuzetno velikog kamenja. Pojedini komadi teški su više stotina kilograma, a neki zacijelo i više od tone. Kamenje je vješto naslagano od dubine oko 3 metra do pravokutnog grla čatrnje. Uočava se ukupno 5 slojeva (katova) kamenja. S obzirom na izvedbu samog nadzemnog vijenca grla čatrnje, sastavljenog od 4 velike vapnenačke ploče koje zatvaraju pravilan pravokutnik, kao i na gradnju obzida jamskog grla čatrnje, ovaj zdenac iz Mogorića uistinu predstavlja posebno vrijedno graditeljsko ostvarenje. Ukoliko je, ujedno, čatrnja oblikovana krajem 11. stoljeća, prema godini koja upućuje na njezinu moguću starost, tada je njezina vrijednost još i značajnija. Ako uistinu potječe iz toga vremena, to bi moglo značiti da ploče koje tvore grleni vijenac zdenca, a koje neodoljivo podsjećaju na nadgrobnice - stećke, ukoliko su prenesene s obližnjeg mogorićkog groblja vuku podrijetlo najkasnije iz ranog srednjeg vijeka. Navedene pretpostavke, koliko god se u prvi mah mogu činiti nestvarnim, treba prihvatiti odgovorno kao dobrodošao poticaj za (daljnja) znanstvena istraživanja.

Novi, pak, istraživački obilazak djelića doline Jadove koji je poduzela naša znatiželjna četvorka potvrdio je da je taj zemaljski kutak ”bogom dan” za otkrivanje raznih neočekivanih povijesnih tajni. Da je tome uistinu tako, ovoga puta uvjerili smo se ne samo upoznajući osobitosti i vrijednosti ranije opisanog kamenog zdenca, na kojega nas je uputila istraživačica Davorka Radaković Berber podrijetlom iz Mogorića, već i pronalazeći druge kulturno - povijesne spomenike, koji kao takvi nisu do sada bili prepoznati, odnosno s kojima nije bila upoznata šira javnost, ali ni povijesno - arheološka struka. O njima ćemo, međutim, izvijestiti u nekom od narednih napisa koje pripremamo za portal Budni Div.