Srijeda, 07.01.2026.
Nedaleko od mjesta Gornje Selo na otoku Šolti, vrlo blizu mjesnom groblju i marijanskom svetištu Gospe u Bori koje datira još u srednji vijek, nalazi se nedovoljno istražen kaštel Starine.
S područja današnje Karlovačke županije, potječu i dvije plemiće porodice od kojih su danas sačuvani tek toponimi MALJEVAC i VUKMANIĆ. Ove porodice imaju, barem u svojim grbovima nešto slično.
Porijeklo imena Krnjak, mjesta u kojemu živim, od porodičnog imena lokalnog plemstva, već mi je jednom bila tema u veljači 2024. godine. Tada sam se pozvao na crtež grba izrađenog prema pečatu Ivana Krnjaka na kosenzualnoj ispravi hrvatskih i mađarskih plemića sa zajedničkog sabora u Budimu iz 1492. godine.
Prekopavajući po starim grbovnicima naišao sam na pravo otkriće. Dakle, godine 1492. spominje se plemstvo KRNJAK (Kernyak) i opis plemićkog grba - polumjesec i mač, te ime IVAN KRNJAK (Johann Kernyak).
U datirnju glagoljskih spomenika polazište nisu egzaktni pokazatelji poput fizikalnih ili kemijskih analiza. Takve analize nikada nisu napravljene.
Krkavški menhir (* 1), poznat i pod nazivima Krkavški kamen ili Kamen Troglav je 2,5 metara visok grubo obrađen monolit (jednodjelni kamen) koji se nalazi blizu naselja Krkavče u dolini Dragonje u slovenskom dijelu Istre, nedaleko granice s Hrvatskom.
Poštovani pratitelji mrežnih stranica Budni div, pred Vama je uistinu tek djelić (pra)davnog graditeljskog umijeća s predajama ovjenčane planine Velebit. Priložene fotografije svjedoče o ostavštini suhozida i kamenih kuća zaselaka Ramići, Parići i Kneževići, u kojima danas veći dio godine više nema žive duše. Kneževići su već gotovo pola stoljeća pusti, zarasli u teško prohodnu šikaru i šumu. U Ramićima i Parićima tek ljeti oživi kuća, dvije, preuređene za prihvat izletnika. A oni gotovo bez iznimke žure osvojiti još pokoji velebitski vrh, nesvjesni da planina krije i veličanstveno građevinsko umijeće naših predaka.