
(Foto: Tomislav Beronić)
Još jednom nažalost, na Šolti do sada nisu provedena nikakva arheološka istraživanja prapovijesnih lokaliteta, mada su poznata još od doba don Frane Bulića. Tako osim ove Gradine, imamo još jednu Gradinu zapadno od Donjeg Sela, a obje su vidljive i na Google Maps sa svojim karakterističnim širokim obrambenim elipsastim suhozidima.
Prije dvije godine, naša mala istraživačka skupina obišla je Gradinu kod Donjeg Sela i o njoj ostavila zabilješku i gomilu fotografija. Isto smo učinili i za lokaciju Gradac kod uvale Senjska među lokalcima poznatiju kao ”Teutin dvor”. Ova potonja nije, naravno, nikakav dvor čuvene ilirske kraljice, već bizantska utvrda iz doba ranog kršćanstva, a prema riječima dr. Kreše Regana ostaci prostorije koju smo tamo poslikali vjerojatno su pripadali zgradi crkve. Sasvim je izvjesno da je ta lokacija prije bizantskog doba bila ilirska gradina na što nas navodi i karakteristični suhozidi na južnoj strani lokaliteta.
Četvrta i posljednja gradina nalazila se na lokalitetu Vela Straža kod Gornjeg Sela, no od nje nije ostalo gotovo ništa. Do nje je najlakše doći prateći križni put od crkve sv. Marije u Bori jer je na kraju puta, na najvišoj koti otoka Šolte podignut veliki križ.
Vratimo se Gradini kod Rogača koju smo danas obišli Biba i ja. Njoj je moguće dosta blizu prići autom iz smjera Srednjeg Sela. Cesta vodi kroz maslinike i većim je dijelom asfaltirana, a na dva mjesta se vozi po makadamu. Mi smo auto ostavili na odvojku lijevo prema zadnjoj kući i širokom označenom biciklističkom stazom krenuli lagano nizbrdo nekih stotinjak metara. Tu smo skrenuli lijevo širom stazom uzbrdo, uža vodi strmo dolje desno u uvalu, i nakon nekih 30-40 metara naišli na zeleni travnati put - gotovo nestvarnog izgleda u šoltanskom kamenjaru. Tim putem došli smo do suhozida koji su možda i noviji, no svakako zanimljivo za vidjeti. Držali smo se lijevo i po gomili došli do velikog gradinskog nasipa. Na dva mjesta smo uočili da je gomila razgrnuta, a pretpostavljam da se radilo o nekom amaterskom pokušaju otkopavanja prapovijesnih grobišta.
Pažljivim promatranjem terena uočili smo ne baš uvijek jasno vidljivu stazu kojom smo se pomalo popeli do vrha i zastave kojoj je došlo vrijeme da se zamijeni novom.
Pregledavajući teren uočili smo na nekoliko mjesta klesane kamene blokove, ljudskom rukom kamenom nasute zaravni, vjerojatno za potrebe stanovanja odnosno boravka. Najbolje je što u ovo doba godine ima dosta zrele planike ili kako Šoltani kažu - maginja - kojih smo se do sita najeli. U povratku smo vidjeli da je poneka maslina neobrana.
Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 25. listopada 2024.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)

(Foto: Tomislav Beronić)