Kaštel Gorica - rodni dom kneginje Ane Goričke majke kneza Nikole IV. Frankopana

Kneginja Ana Gorička bila je najstarija kći grofa Meinharda VI. Goričkog i štajerske grofice Katarine von Pffanberg koja je pak bila kćer Urlicha V. jednog od najviših austrijskih plemića iz vremena prije vladavine Habsburgovaca, maršala Vojvodstva Austrijskog i vrhovnog zapovjednika (Hauptmann) Kranjske. 

Grof Meinhard Gorički imao je velike posjede u Istri od kojih su neki udajom grofice Ane za kneza Ivana postali njezin miraz, poput kaštela Rašpor važnog za nadzor trgovine između Kranjske i unutrašnjosti s jedne strane te Istre i Rijeke s druge. Ostalo je zabilježeno u povijesti da je kneginja Ana u miraz donijela i vrlo vrijedno srebrno posuđe naslijeđeno od njezine majke čija je porodica gospodarila rudnicima srebra u Štajerskoj. To posuđe povremeno je zalagala u Veneciji kao jamstvo za najam galija, financiranje ratova ili kakvih drugih potreba svoga sina Nikole, kasnijeg hrvatskog bana. Upravo od novca dobivenog zalogom tog posuđa knez Nikola je dobio prvo na korištenje, a potom u trajno vlasništvo kaštel Ozalj.

Kneginja Ana imala je uz kneza Nikolu još jednu kćer kojoj naš veliki povjesničar Vjekoslav Klaić nije našao imena, već tek naznaku da je ”udana za jednog Poljaka”. Povijest je čak i kod visokog plemstva, nažalost, često bila nepravedna prema ženama i olako ih prepuštala zaboravu. Ipak, pomnim pretraživanjem rodoslovlja plemstva Svetog Rimskog Carstva pronašao sam da je grof Nikola Jakob von Landenberg oženio Luciju Frankopan tako da sam u rodoslovlju najveće hrvatske plemićke porodice popunio i tu prazninu.

Sjetio sam se te povijesne crtice dok sam obilazio kaštel Goricu (talijanski Gorizia). Ako vas put nanese u tom smjeru ne propustite ga obići i pogledati sami, a slike iz ove galerije neka vam budu poticaj u tome.