Tko je "ukinuo" glagoljicu?

Ljudevit Gaj je, primjerice, reformirajući hrvatski jezik i pismo potpuno zanemario glagoljsku izvornost te se toliko približio Vuku Karadžiću da se čak i naziv našeg jezika mijenjao u "hrvatsko-srpski" ili "srpsko-hrvatski", a u tom smjeru je išlo i davanje prioriteta štokavštini, uvođenju znaka "jot" te potpunog zanemarivanja glagoljskih "jat" i "ju". Njegovo djelo - prilagođena latinica - prihvaćena je ne samo u Hrvata već i Slovenaca, Srba, Crnogoraca, a njime se služi i narod koji se sada zove Bošnjacima. Iako je prihvaćao Ilire kao preteče i današnjih Hrvata i drugih susjednih naroda, Gaj je potpuno zanemario izvorno ilirsko pismo - glagoljicu.

Franjo Rački i Josip Juraj Strossmayer, iako pripadnici visokog klera, potpuno su odbacili rimokatoličku tradiciju koja tvorcem i zaštitnikom ilirskog pisma jerolimice ili bukvice ili glagoljice drži sv. Jeronima Dalmatinca te prihvatili panslavensku ideju štovanja istočnih svetaca Ćirila i Metoda do tada potpuno nebitnih u hrvatskoj vjeri, kulturi i tradiciji, i bez ikakvih racionalnih osnova nazivali ih izumiteljima glagoljice.

Ono što je zajedničko tom trojcu uglednih Hrvata XIX. stoljeća jest da su bili - političari. Svaki od njih je za svoj politički cilj žrtvovao nešto što je držao nevažnim, a upravo glagoljica je bila njihova zajednička žrtva. Posljedice takvog političkog odbacivanja važnih sastavnica nacionalnog identiteta, a hrvatski jezik i glagoljica su svakako među njima, zbog "viših" političkih ciljeva ujedinjenja svih Slavena u jednu državnu zajednicu, ili mini verzije tog cilja - stvaranja saveza Južnih Slavena osjetile su se u dva svjetska rata, komunističkim diktaturama i krvavom raspadu SFRJ. Neka nam to bude pouka da ono što je uistinu važno - ne prepuštamo na volju - političarima.

*

Više o ovoj temi pročitajte u knjizi "Glagoljica prije Ćirila i Metoda": https://www.kvaka.club/Javno/Prodaja_KVAKA?UgovorID=10066