Povijest Kloštra seže više od šest tisuća godina u prošlost
Iako se Kloštar danas ponajviše povezuje s marijanskim svetištem i franjevačkim samostanom, povijest ovoga prostora mnogo je starija od kršćanstva i srednjega vijeka. Područje Slavonskog Kobaša i Kloštra bilo je naseljeno još u prapovijesti, a brojni arheološki nalazi potvrđuju da su ljudi ovdje živjeli prije više od šest tisuća godina.
Kloštar se nalazi na blagoj prirodnoj uzvisini uz lijevu obalu rijeke Orljave, nedaleko njezina ušća u Savu. Upravo je taj položaj bio presudan za život ljudi kroz tisućljeća. Blizina rijeka omogućavala je ribolov, plovidbu i trgovinu, dok je plodno slavonsko tlo bilo idealno za poljoprivredu i stočarstvo. Zbog toga su se na ovom području vrlo rano počela razvijati naselja.
Najstariji tragovi života pronađeni su na lokalitetu Kremenice-Brežani zapadno od današnjega Kobaša, nedaleko samoga Kloštra. Arheolozi su ondje pronašli ostatke sopotske kulture koja potječe iz mlađega kamenog doba, odnosno iz razdoblja oko 4000 godina prije Krista.
Sopotska kultura dobila je naziv po nalazištu Sopot kraj Vinkovaca gdje su pronađeni najvažniji nalazi te civilizacije. Smatra se da je ta kultura bila jedna od najrazvijenijih prapovijesnih kultura na području današnje Slavonije i zapadnoga Srijema.
Stanovnici toga vremena gradili su velike drvene nastambe od hrastovih trupaca. Njihova naselja bila su zaštićena jarcima, zemljanim nasipima i drvenim ogradama, što pokazuje da su ljudi već tada razmišljali o obrani i sigurnosti. Pretpostavlja se da su pojedine nastambe mogle primiti i do stotinu ljudi.
Prilikom arheoloških istraživanja pronađeni su brojni ulomci keramike različitih oblika i ukrasa. Keramičke posude bile su debele i čvrste, a koristile su se za pripremu i čuvanje hrane. Uz keramiku pronađene su kamene sjekire, strugači, utezi za ribarske mreže te različiti alati za obradu drveta i zemlje.
Ti nalazi pokazuju kako su stanovnici ovoga područja bili vješti poljoprivrednici, ribari i obrtnici. Bavili su se uzgojem žitarica, lovom i ribolovom, a izrađivali su i tkanine, oružje te alat od kamena i kostiju.
Posebno je zanimljivo da su pronađene kamene jezgre na kojima se mogu vidjeti tragovi izrade kremenoga oružja i oruđa. To pokazuje kako su ljudi ovoga kraja još u prapovijesti poznavali napredne tehnike obrade materijala.
Na području Kobaša pronađeni su i nalazi iz brončanoga doba. Prilikom vađenja pijeska iz Save pronađen je dobro očuvan brončani bodež star oko tri tisuće godina. Pretpostavlja se da su tada ovim područjem prolazila ilirska i keltska plemena koja su živjela uz Savu i Orljavu.
Rimljani uz Savu i Orljavu
Zbog svojega položaja uz Savu i Orljavu ovo je područje imalo velik strateški značaj i u rimsko doba. Kroz Posavlje je prolazila važna rimska cesta koja je povezivala Sisciu, današnji Sisak, i Sirmium, današnju Srijemsku Mitrovicu.
Na području Kloštra pronađeni su rimski novčići, obrađeni kamen i nadgrobni spomenik rimskog legionara. Sve to potvrđuje kako su Rimljani na ovome području imali naselje ili vojnu postaju.
Hodočašće koje traje stoljećima
Stanovnici Slavonskog Kobaša i okolnih sela i danas čuvaju tradiciju hodočašća u Kloštar uoči blagdana Velike Gospe. Nekada su ljudi dolazili pješice, a mnogi čak i bosi, ispunjavajući zavjete Blaženoj Djevici Mariji.
Pripreme za blagdan počinju tri tjedna ranije kada vjernici svake nedjelje u procesiji kreću od župne crkve svetoga Ivana Krstitelja prema Kloštru. Uz pjesmu i molitvu prolaze put kojim su stoljećima prolazili njihovi preci.
Stariji mještani pamte vremena kada su tijekom proštenja oko svetišta bili podignuti šatori s hranom i pićem, a brojni hodočasnici noć su provodili na groblju pokraj crkve kako bi ujutro mogli sudjelovati na svetoj misi.
Legenda o slici koja se vratila iz Bosne
Uz Kloštar se veže i jedna od najpoznatijih legendi ovoga kraja. Prema narodnoj predaji, tijekom osmanskih osvajanja Turci su iz crkve odnijeli zavjetnu sliku Blažene Djevice Marije preko Save na bosansko brdo Motajicu.
No, prema vjerovanju naroda, slika se čudesno vratila u Kloštar. Govori se kako je putem kojim je prolazila ostao trag na kojem ništa ne raste. Stari ljudi pričali su i da je Gospi tijekom povratka u rijeku Orljavu palo zvonce koje se navodno i danas može čuti na Mladu nedjelju.
Vjernici su nekada grebali kamenje sa zidova crkve vjerujući da ima čudotvornu moć, a tragovi toga još uvijek su vidljivi na južnoj strani svetišta.
Franjevci i rušenje samostana
Franjevački samostan u Kloštru podignut je 1504. godine uz pomoć plemićke obitelji Gileti. Samostan je ubrzo postao važno duhovno i trgovačko središte povezano sa susjednim Bosanskim Brodom.
No dolaskom Osmanlija započinje teško razdoblje. Samostan je više puta razaran i spaljivan. Nakon jednog obnavljanja Osmanlije su ga ponovno uništile vraćajući se iz pohoda na Sisak.
Danas su od nekadašnjega velikog kompleksa ostali tek dijelovi kapelice i tragovi temelja koji svjedoče o njegovoj nekadašnjoj veličini i ljepoti.
Mjesto koje ne smije pasti u zaborav
Kloštar u Slavonskom Kobašu nije samo staro svetište nego i važan dio kulturne i povijesne baštine slavonskoga Posavlja. U njemu se isprepliću vjera, legende, povijest i identitet jednoga kraja.
Iako je danas tiho i skromno mjesto, Kloštar i dalje privlači hodočasnike i posjetitelje koji ondje traže mir, molitvu i povezanost s prošlošću.
U vremenu kada mnoga mala mjesta i njihove priče nestaju iz kolektivnog sjećanja, ovakva svetišta podsjećaju koliko je važno čuvati vlastitu povijest i tradiciju.
Đuro Vokić iz Slavonskog Kobaša, urednik youtube platforme 2. Pogled na povijest Hrvatske i svijeta (
https://www.youtube.com/channel/UCQZjAfPH5XtOJ5ze66etQPw)
