Obilježja Ilira i Ilirika u starogrčkim i rimskim pisanim izvorima (1. dio) - 16. Jezik

16. Jezik - Rimski povjesničar, govornik i političar Publije Kornelije Tacit (oko 55. - 117. ili 120.) u djelu ”Germania” ili ”De origine, situ, moribus ac populis Germaniae” (”Germanija” ili ”O podrijetlu, položaju, običajima i narodima Germanije”) dotaknuo se kratko i jezika jednog plemena Panonaca:

Goran Majetić 16.11.2026. Pismo • Izvan Hrvatske


”Galski jezik Kotina i panonski jezik Osa dokazuju da nisu Germani, ...” (43, 13-14)

Ako je za vjerovati ovome povjesničaru, inače vrlo cijenjenome, Osi su u njegovo vrijeme, odnosno za rimskoga cara Trajana (53. - 117.), koji je vladao od 98. godine do smrti, bili ilirsko panonsko pleme. Nastanjivali su područje sjeverno od rijeke Dunav, na prostoru današnje sjeverne Mađarske i južne Slovačke. O Osima, kao i o njihovome jeziku, Publije Kornelije Tacit u istome djelu još navodi:

”Ali jesu li Eravisci preselili u Panoniju pred Osima ili su Osi preselili u Germaniju pred Eraviscima, ostaje nepoznanicom, budući da još uvijek upotrebljavaju isti jezik i običaje. Nekada su, naime, vladali isto siromaštvo i ista sloboda, iste prednosti i isti nedostaci s obje strane rijeke (Dunava, nap. pis.).” (28, 10-14)

Sudeći prema ova dva predstavljena navoda, Osi nisu govorili niti germanskim, a niti galskim (keltskim) jezikom, iako su u manjini vjerojatno bili i keltskog podrijetla. Jezik pripadnika plemena Osi bio je - panonski, dakle ilirski jezik ili, točnije, jedan od ilirskih jezika.

Crkveni učitelj, teolog, mislilac, pustinjak, ... kao i (su)tvorac ilirskoga pisma glagoljice Sveti Jeronim (Sveti Jerolim; oko 340. - 420.) u djelu  "De viris illustribus" (”O slavnim ljudima”) dotaknuo se, premda posredno, također panonskog jezika, koji je njemu podrijetlom iz susjedne rimske pokrajine Dalmacije, domaćem sinu koji je vjerojatno govorio sličnim (ilirskim) jezikom - delmatinskim ili dalmatinskim, zacijelo bio dobro poznat. Pri osvrtu na izlaganja biskupa Viktorina (oko 240. - 303.) iz grada Poetovia (današnji Ptuj u Sloveniji), rodom Panonca, Sveti Jeronim ustvrdio je da

”... nije vladao latinskim tako dobro kao grčkim. Stoga se njegova djela, premda velika po smislu, čine priprostijima s obzirom na način pisanja i sklad riječi.” (74)

Iz toga navoda Svetog Jeronima očito je da je spomenuti biskup govorio  domaćim, panonskim jezikom. Premda su povjesničari, uslijed nepostojanja sačuvanih napisa, izražavali različito mišljenje o postojanju i podrijetlu panonskog jezika, primjerice da je riječ o izmišljenom jeziku, o skupnom nazivu za jezik različitih zajednica, da je mješavina susjednih jezika (liburnskog, japodskog, histarsko - venetskog, ...), da se radi o jedinstvenom ilirskom jeziku panonskih plemena, ... sklon sam prihvatiti stav arheologinje i klasične filologinje dr. sc. Alke Domić Kunić iz doktorske radnje ”Plinijeva geografija i etnografija (s osobitim obzirom na panonski dio iliričkog prostora)”, objavljene 2003. godine, kojim na osnovu iscrpnog istraživanja zaključuje da: ”... tvrdnje autoriteta kao što su Tacit i sv. Jeronim dovoljno su jamstvo postojanja nekakvog zasebnog (panonskog) jezika.”.

Što se tiče ovdje spomenutog histarsko - venetskog jezika, sačuvao se navod grčkog povjesničara Polibija (200. prije Krista - oko 120. prije Krista) iz djela ”Povijest”, koji svjedoči da žitelji plemena Veneti koje je obitavalo zapadno od Histra, u zaleđu sjeverne obale Jadranskog mora, na prostoru današnje talijanske pokrajine Veneto, nisu govorili keltskim jezikom:

”Ali područje uz obalu Jadranskog mora naselilo je drugo, vrlo drevno pleme zvano Veneti, po običajima i odjeći dosta slični Keltima, ali govore sasvim drugačijim jezikom ...” (2, 17)

Pleme Veneta od 4. stoljeća bilo je izloženo kulturnom utjecaju Kelta, koji su se u to doba proširili iz Galije preko Alpa i na dolinu rijeke Po. Nakon što su Rimljani nadvladali tamošnje Kelte, u 2. stoljeću počela je romanizacija Veneta. Prema navodima nekih starogrčkih i rimskih pisaca, Veneti su bili u srodstvu sa stanovnicima susjednih istočnih plemena Karna, Histra i Liburna.

Kojim jezikom su govorili Veneti? Je li taj jezik bio sličan nekome od ilirskih jezika, primjerice susjednom histarskom ili liburnskom? Na ta pitanja jezikoslovci nemaju jednoznačan odgovor, a dosadašnja istraživanja ukazuju na mogućnost da se radilo o jeziku na čije oblikovanje su, prije nego li su Veneti bili izloženi utjecaju Kelta i potom snažnoj romanizaciji, podjednako utjecali latinski jezici sa zapada i ilirski jezici s istoka.

Na osnovu predstavljenih oskudnih zapisa o jeziku, ili jezicima (ili možda tek narječjima), Ilira nije moguće spoznati njegovo stvarno podrijetlo i područje prostiranja. Dosadašnja arheološka i antropološka istraživanja, koliko god još uvijek bila premala, upućuju na nesumnjivo doticanje, pa i prožimanje, kultura pojedinih ilirskih plemena, posebice iz područja Panonije i Dalmacije. Takvi utjecaji mogli su se ostvariti, a i jesu, posredstvom trgovine, ali i povremenih međususjedskih sukoba (primjerice zbog vrela pitke vode, boljih pasišta stoke, ...), no isto tako i pod pretpostavkom zajedničkih nasljednih veza, a time posljedično i jezične bliskosti.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 5. srpnja 2026.

* Napis je dio rada "Obilježja Ilira i Ilirika u starogrčkim i rimskim pisanim izvorima (1. dio)", kojega je pisac predstavio na 2. međunarodnoj konferenciji ILIRIKON (https://ilirikon.budnidiv.net/), održanoj u gradu Ploče od 25. do 27. rujna 2026., i koji je objavljen u zborniku radova "ILIRIKON 2026.". Za razliku od spomenutog rada, u  ovome napisu izostavljeni su nazivi djela na grčkom jeziku, kao i naslovi izvornika koji sadrže prikazane navode.

* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected]

”Sveti Jeronim u pustinji”, rad Andrije Alešija, na  oltaru crkve svete Jere na Marjanu (Izvor: Matica hrvatska (matica.hr); Foto: Zoran Alajbeg)

”Sveti Jeronim u pustinji”, rad Andrije Alešija, na oltaru crkve svete Jere na Marjanu (Izvor: Matica hrvatska (matica.hr); Foto: Zoran Alajbeg)

Tematski povezane objave