Bugarski znanstvenici ne potvrđuju Ćirila kao autora glagoljice

U tom vrlo zanimljivom filmu govore ugledni bugarski znanstvenici. Tako dr.  Aleksandar Gorčev, direktor Arheološkog muzeja "Veliki Preslav", pokazuje samo ćirilične urezotine u vanjskom zidu Okrugle crkve. Takvi se grafiti pripisuju hodočasnicima koji su ostavljali trag svog boravka na tom svetom mjestu, slično kao što Židovi ostavljaju poruke u zidu jeruzalemskog hrama.

Jedan od najvećih živih bugarskih arheologa i epigrafa prof. dr. Kazimir Popkonstantinov, govori o postojanju DVA glagoljska grafita, urezotine u crkvi u Preslavu, sagrađenoj 907. godine, što ne znači i da su grafiti iz toga doba. 

Jedan od tih grafita je tzv. Preslavski abecedarij, a drugi se odnosi na pet znakova iznad ćiriličnog natpisa u žbuki o graditelju krstionice. Tih pet glagoljskih slova su T-I-G-I-B, što nema čitljivog smisla. Budući da je poznat samo iz precrta oštećene podloge, ne može se isključiti da je crtač nejasne ureze protumačio kao glagoljska slova. Bez fotografije ili autopsije nije moguće utvrditi radi li se uopće o glagoljskom zapisu.

U oba slučaja malo je vjerojatno da je prvo što bi netko učinio na novosagrađenoj crkvi bilo urezivanje grafita, stoga je ispravnije takve grafite datirati ne prije 10. stoljeća, što se nažalost učestalo radi referiranjem na godinu 893. kada je održan tzv. Preslavski sabor. Usput niti jedna fotografija bugarskih grafita nije dostupna na internetu, barem je nisam uspio pronaći nego tek precrti nepoznatih autora. Za razliku od bugarske epigrafike, hrvatska je epigrafika i te kako dobro fotodokumentirana i lako dostupna.

Najzanimljiviji je prilog u kojemu prof. dr. Veselin Panajotov iz Znanstvenog centra "Preslavska književna škola" govori o spisu Črnorisca Hrabra: 

"Ako malo prelistamo to djelo, vidjet ćemo da se u njemu govori o hebrejskom pismu, o feničkom pismu, o grčkom pismu i o slavenskom. Ali ono što povezuje ta pisma, osobito feničko, grčko i slavensko, jest oblik slova i to kako su ta slova poredana istim redoslijedom, a nikakvu glagoljicu tu ne možemo vidjeti. Drugo je to što djelo poput Azbučne molitve, koje daje redoslijed slavenske azbuke, daje redoslijed ćiriličnih slova, pa nikakve slične zaključke o prvenstvu glagoljice nemamo. Ima doduše ”dokaza”, pod navodnicima, da tako kažem, jer su ti dokazi od 11. stoljeća naovamo.”.

Za razliku od bugarske glagoljske epigrafike hrvatski su natpisi sustavno dokumentirani, od Fučićeva korpusa ”Glagoljski natpisi” (1982.) do brojnih fotografija na internetu. Plominski natpis i Bašćanska ploča među najfotografiranijim su spomenicima uopće. Upravo zato je kontrast zanimljiv i vrijedi ga zapisati. Za hrvatsku glagoljsku epigrafiku fotografije su pravilo. Za nekoliko bugarskih nalaza na kojima počiva teza o glagoljici u Simeonovoj Bugarskoj u opticaju su samo precrti.