O njegovu životu, političkom djelovanju i značaju razgovarali smo s Tomislavom Beronićem, poznavateljem povijesti Frankopana, u novoj epizodi podcasta ”Frankopani - šest stoljeća hrvatske povijesti”.
Nasljednik moćne obitelji
Nikola IV. preuzeo je obiteljske posjede 1393. godine, nakon smrti svojega oca Ivana. Imao je približno trideset godina i bio je jedini muški nasljednik krčkih knezova. Njegova majka, kneginja Ana Gorička, imala je pritom iznimno važnu ulogu. Kao udovica kneza Ivana nastavila je upravljati značajnim obiteljskim interesima te pružala sinu snažnu potporu u učvršćivanju njegova položaja.
Nikola je naslijedio kneževske posjede i titule, ali ne i očevu bansku čast. U to vrijeme Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom vladao je kralj Žigmund Luksemburški, čiji su odnosi s hrvatskim velikašima bili obilježeni političkim napetostima i borbom za vlast.
Posebno zanimljiva bila je uloga kneginje Ane Goričke, koja je sinu donijela značajan miraz. Među posjedima i vrijednostima koje je obitelj preko nje stekla isticalo se imanje Rašpor u Istri, strateški važno zbog nadzora prometnih pravaca. U miraz je donijela i Novigrad u Istri te vrijednu zbirku srebrnog posuđa, koja je, prema izlaganju Tomislava Beronića, imala znatnu materijalnu vrijednost.
Rašpor je imao važnu ulogu i u odnosima s Mletačkom Republikom. Mlečani su ga koristili kao važnu obrambenu točku za zaštitu svojih istarskih posjeda, zbog čega su ga uzimali u zakup za znatne novčane iznose. Upravljanje tim posjedom pokazuje koliko su obiteljski interesi Frankopana bili povezani s gospodarskim i strateškim prilikama na širem prostoru sjevernoga Jadrana.
Političke veze i širenje posjeda
Nikola IV. postupno je širio svoju moć i učvršćivao položaj među najutjecajnijim velikašima Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Njegova obitelj bila je povezana s brojnim uglednim plemićkim rodovima, među kojima su bili Gorički, Ortenburški, Štubenberški, Kurjakovići, Zrinski i Babonići.
Takve veze nisu bile samo pitanje obiteljskog prestiža. Brakovi su predstavljali važan instrument političkog povezivanja, osiguravanja nasljedstva i širenja utjecaja.
U tom kontekstu posebno je važan Nikolin prvi brak s Martom, koja se u razgovoru povezuje s obitelji Iločkih. Nakon njezine smrti Nikola se oženio Dorotejom Gorjanskom, sestrom ugarskoga palatina Nikole Gorjanskog. Taj je brak dodatno učvrstio njegov položaj u političkim krugovima kraljevstva.
Njegovi posjedi obuhvaćali su široko područje. Uz otok Krk i Modruš, imao je posjede u Istri, na području Goričke i Drežničke županije, u cetinskom kraju te na drugim strateški važnim područjima. Njegov utjecaj proširio se i na Rab, čiji su stanovnici upravo njega izabrali za kneza.
Posebno je zanimljivo da su Krčani i Rabljani stoljećima imali međusobne sukobe. Prihvaćanje Nikoline vlasti stoga je predstavljalo značajan politički uspjeh. Time je dodatno zaokružen njegov položaj na prostoru Kvarnera.
Između Žigmunda i Ladislava Napuljskog
Nikolina politička karijera bila je obilježena i složenim odnosima između kralja Žigmunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog, koji je polagao pravo na hrvatsko-ugarsku krunu.
U početku je Nikola bio vjeran Žigmundu, kojemu je pomagao i znatnim novčanim sredstvima. Međutim, političke okolnosti postupno su se mijenjale. Nakon Krvavoga sabora u Križevcima 1397. godine, na kojemu je stradalo hrvatsko plemstvo, povjerenje dijela velikaša u Žigmunda bilo je ozbiljno narušeno.
Nikola je pokušao pridobiti Zadrane za Žigmundovu stranu, ali u tome nije uspio. Kako je sve veći broj hrvatskih velikaša pristajao uz Ladislava Napuljskog, i Nikola se naposljetku našao pod pritiskom političkih okolnosti.
Dodatni razlog za sukob s kraljevskom politikom bila su i pitanja crkvene vlasti u Senju. Nikola se protivio imenovanju biskupa kojega je poslao papa, što je dovelo do ozbiljnih napetosti i papinskih prijetnji crkvenim kaznama.
Pristupanjem Ladislavu Nikola je dobio i nove posjede, među kojima se isticao grad Okić, važna utvrda između Zagreba i Jastrebarskog. Okić je poznat i po tome što je odolio mongolskom osvajanju tijekom pohoda 1242. godine.
Ipak, Ladislavov politički uspjeh nije dugo trajao. Nakon njegova odlaska s istočne obale Jadrana, Žigmund je ponovno učvrstio vlast. Nikola je ponovno uspostavio odnose s kraljem, koji je bio svjestan njegove vojne i gospodarske snage.
Njihova suradnja nastavila se, a Nikola je kralju davao velike novčane pozajmice, za što je dobivao nove posjede i prava. Prema izlaganju Beronića, radilo se o iznosu od približno 39.000 florina, što je u tadašnjim okolnostima predstavljalo golemo bogatstvo.
Savez s Nelipićima i pitanje nasljedstva
Jedan od najvažnijih političkih poteza Nikole IV. bilo je povezivanje s knezom Ivanišem Nelipićem, gospodarom cetinskoga kraja.
Budući da Ivaniš Nelipić nije imao muškoga nasljednika, postojala je opasnost da njegovi posjedi nakon njegove smrti pripadnu kralju. Kako bi se to izbjeglo, dogovoreno je povezivanje dviju obitelji.
Nikolin sin Ivan VI. zaručen je za kćer Ivaniša Nelipića, a Nelipić ga je prihvatio kao posinka i odredio za nasljednika svojih posjeda. Kralj Žigmund prihvatio je taj dogovor.
Time je Nikola dodatno proširio obiteljski utjecaj i otvorio mogućnost povezivanja frankopanskih i nelipićevskih posjeda u jednu veliku teritorijalnu cjelinu.
Međutim, taj dogovor neće ostati bez posljedica. Nakon Nikoline smrti Žigmund će osporiti nasljedni aranžman te preuzeti posjede Nelipića. Taj događaj pokazuje koliko su politički dogovori srednjega vijeka bili podložni promjenama interesa vladara.
Vrhunac moći Frankopana
Nikola IV. imao je s Dorotejom Gorjanskom desetero djece, među kojima je bilo više sinova. Njihovi brakovi bili su pomno odabrani i predstavljali su važan dio obiteljske politike.
Povezivanjem s drugim uglednim plemićkim obiteljima Nikola je nastojao osigurati budućnost svojih nasljednika i održati teritorijalnu cjelovitost obiteljskih posjeda.
U jednom trenutku njegova moć bila je toliko velika da je na svojim područjima imao položaj gotovo samostalnog vladara. Njegovi posjedi, političke veze i gospodarska snaga činili su ga jednim od najmoćnijih velikaša svojega vremena.
O njegovu međunarodnom ugledu svjedoči i putovanje u Rim, kamo je otišao s pratnjom od približno osam stotina konjanika. Ondje ga je primio papa Martin V. uz visoke počasti, a tijekom tog susreta dodatno je naglašena obiteljska tradicija koja je Frankopane povezivala s rimskom obitelji Frangipane.
Prema predaji koju je izložio Beronić, upravo je tada Nikola dobio novi grb s dvama zlatnim lavovima koji lome kruh, simbolom povezanosti s obitelji Frangipane. U povijesnim izvorima i literaturi ime obitelji susreće se u različitim oblicima, poput Frankopan, Frankapan i Frangipane.
Vjera i kulturna ostavština
Nikola IV. nije bio samo politički i vojni velikaš. Važan dio njegova djelovanja odnosio se i na Crkvu te potporu redovničkim zajednicama.
Posebno se ističe njegova povezanost s pavlinima i osnivanje pavlinskoga samostana u Crikvenici. Samostan je bio važan dio vjerskoga i kulturnog života toga prostora, a njegova je povijest ostavila trag koji se može pratiti i kroz sačuvane povijesne dokumente.
Uz samostan se veže i prikaz Nikole IV. kako predaje povelju pavlinima. Prema riječima Tomislava Beronića, riječ je o najstarijem poznatom slikovnom prikazu jednoga kneza Frankopana.
Taj prikaz danas ima posebno značenje za proučavanje povijesti obitelji, a uključen je i u izložbu portreta knezova i kneginja Frankopan, čiji je autor Tomislav Beronić, uz sudjelovanje Zavičajnog muzeja Ogulin.
Nikola IV. - graditelj frankopanske moći
Život i djelovanje Nikole IV. Frankopana pokazuju kako su se u srednjem vijeku politička moć, gospodarsko bogatstvo, obiteljske veze i vojna snaga međusobno nadopunjavali.
Njegov uspon nije bio rezultat samo naslijeđenih posjeda, nego i sposobnosti da prepozna političke prilike, sklapa saveze i prilagođava se promjenama na kraljevskom dvoru. Iako je djelovao u vremenu čestih sukoba i promjena vladara, uspio je Frankopane uzdići među najmoćnije velikaške obitelji Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva.
Njegova ostavština nije samo u teritorijima kojima je upravljao, nego i u političkim temeljima koje je ostavio svojim nasljednicima. Nikola IV. bio je jedan od ključnih graditelja moći Frankopana, a njegovo razdoblje predstavlja jedno od najvažnijih poglavlja u šest stoljeća njihove hrvatske povijesti.
Tekst je nastao na temelju jedanaeste epizode podcast-serijala ”Frankopani - šest stoljeća hrvatske povijesti”.
Đuro Vokić, iz Slavonskog Kobaša, urednik mrežnih stranica
VOKIĆ DIGITAL STUDIO (https://vokicdigitalstudio.com/) i youtube platforme
2. Pogled na povijest Hrvatske i svijeta (
https://www.youtube.com/channel/UCQZjAfPH5XtOJ5ze66etQPw)
Srednjovjekovni utvrđeni grad Ribnik
Srednjovjekovni utvrđeni grad Okić
Nikola IV. Frankopan