Obilježja Ilira i Ilirika u starogrčkim i rimskim pisanim izvorima (1. dio) - 3. Krajolik i podneblje

Nepoznati pisac Pseudo Skimno oko 120. godine prije Krista u djelu ”Periegeza” ili ”Oplovba” piše,  između ostaloga, i o vremenskim (ne)prilikama dijela Ilirika na i uz Jadransko more i njegovo neposredno zaleđe:

”Podneblje je njihovo različito od onoga na Pontu (područje na obali Crnoga mora, na sjeveroistoku današnje Turske, nap. pis.), mada su blizu. Nije, naime, snjegovito niti odviše hladno, već ostaje stalno posve vlažno, a naglo je i prevrtljivo za vrijeme mijene, osobito ljeti, kada proizvodi udarce munja i gromova, takozvane Tifone ...” (361)

Grčki zemljopisac Strabon (63. prije Krista - 23.) u djelu ”Geografija” o podneblju i glavnoj značajci krajolika u obalnom pojasu Dalmacije kratko ističe:

”Obje obale (Jadranskog mora, nap. pis.) jednako su sunčane i povoljne za plodove, jer ondje uspijevaju masline i vinova loza osim, možda, na mjestima ovdje ili ondje, koja su sasvim krševita.” (7, 5, 10)

Odmah potom dao je i kratki opis istih značajki za Panoniju:

”Čitava zemlja smještena iznad (neposrednog obalnog zaleđa, nap. pis.) je planinska, hladna i podložna snijegu, osobito sjeverni dio, tako da ondje vlada oskudica vinove loze ne samo na visinama nego i u ravnici. To su planinske udoline koje zauzimaju Panonci.” (7, 5, 10)

Surov planinski prostor i podneblje Panonije oslikao je i rimski povjesničar, podrijetlom Grk, Dion Kasije Kokcejan (oko 155. - oko 235.) u djelu ”Rimska povijest”. Djelo je činilo 80 knjiga, koje je pisao punih 22 godine. Sačuvan ih je samo dio (knjige 36-60), a od preostalih tek ulomci i izvodi kasnijih pisaca. U 49. knjizi između ostaloga zapisao je:

”Panonci ... vode najbjedniji život od svih ljudi, jer nemaju sreće što se tiče tla i podneblja, ne uzgajaju masline i ne prave vino osim u vrlo malim količinama, a i to nevaljale kakvoće, jer je zima vrlo oštra i zauzima veći dio godine, nego piju i jedu ječam i proso.” (49, 36, 2-3)

Dion Kasije Kokcejan, koji je kao prokonzul upravljao i Dalmacijom i Gornjom Panonijom, tu je tvrdnju popratio napomenom:

”To znam ne samo prema pričanju ili čitanju, već sam saznao iz vlastitog iskustva kao njihov negdašnji namjesnik ... te stoga točno poznajem sve tamošnje uvjete o kojima pišem.” (49, 36, 4)

Značajke krajolika i podneblja slične onima u kojima su živjeli gorštaci Panonci, istaknuo je Strabon, iako vrlo šturo, i za planinski zavičaj njima susjednih Japoda:

”Zemlja im je siromašna, ponajviše se hrane ječmom i prosom.” (7, 5, 4)

Visoki činovnik Rimskoga Carstva, grčki povjesničar Herodijan (između 178. i 180. - oko 240.) u djelu ”Povijest carstva nakon smrti Marka Aurelija”, s obimom od 8 posve sačuvanih knjiga, na više mjesta kratko je, pak, iznio podatke o značajkama podneblja predjela nizinskoga dijela Panonije uz rijeku Dunav:

”Žalili su što gube vrijeme na obalama Dunava, u kraju koji ne daje plodova žetve i uvijek je hladan i maglovit.” (1, 6, 1)

”Rajna i Dunav najveće su od sjevernih rijeka; prva je granica Germanije, a druga Panonije. Ljeti ih njihova dubina i širina čine lako plovnima, ali tijekom hladnih zima smrznu se uslijed niskih temperatura i izgledaju poput čvrsta ravnice koju se može prijeći na konju.” (6, 7, 6)

Na krajolik južnog, planinskog, dijela rimske pokrajine Panonije, osvrnuo se s tek s očišta rimskih vojnika, zbog mogućih

”... skrivenih zasjeda u dubokim planinskim dolinama, šikarama ili gustim šumama.” (8, 1, 1)