Epoha Frankopana (8): Bartol VIII. Krčki - knez između Venecije, kralja i velikih europskih sila

Bartol VIII. pripada naraštaju knezova Krčkih koji su već imali znatan položaj na Krku i hrvatskom kopnu, ali njihova se moć upravo u njegovo vrijeme počinje širiti i povezivati s najvažnijim političkim događajima srednjovjekovne Europe. Bio je sin kneza Fridrika III. Krčkog, a zajedno s bratom Dujmom III. nastavio je politiku obitelji koja je istodobno morala voditi računa o odnosima s hrvatsko-ugarskim kraljem, Mletačkom Republikom i drugim velikaškim obiteljima.

Bartolova generacija živjela je u vremenu u kojem knez Krčki više nije bio samo gospodar otoka. Obitelj je već držala ili nadzirala širok prostor koji je povezivao Krk s hrvatskim kopnom - Senj, Vinodol, Modruš, Gacku i druga područja. Upravo je ta povezanost otočnih i kopnenih posjeda omogućavala knezovima Krčkima da igraju mnogo veću političku ulogu nego što bi se moglo zaključiti samo na temelju njihova otočnog podrijetla.

Sredinom 14. stoljeća položaj knezova Krčkih bio je iznimno složen.

Krk je bio povezan s Mletačkom Republikom, dok su njihovi kopneni posjedi bili dio političkog prostora Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Knezovi su zato morali istodobno održavati odnose s različitim centrima moći.

Bartol VIII. nastavio je politiku svoga oca Fridrika III. i ostao povezan s Anžuvincima, odnosno kraljevskom vlašću Karla Roberta i njegova nasljednika Ludovika I. Istodobno je njegova obitelj imala snažne interese na području pod mletačkim utjecajem.

Ta politika nije uvijek bila jednostavna. Mlečani su od knezova Krčkih očekivali poslušnost, dok su oni sve više nastupali kao velikaši koji su vlastite interese bili spremni braniti čak i kada se nisu podudarali s interesima Venecije.

Upravo će se takav odnos posebno vidjeti u Bartolovim poslovima u Istri i oko Milja, odnosno Muggije. Njegova politička i vojna aktivnost pokazuje da je riječ o velikašu koji nije bio samo upravitelj obiteljskih posjeda, nego čovjek sposoban djelovati izvan njih.

Jedan od najzanimljivijih događaja povezanih s Bartolom VIII. dogodio se 1337. godine.

Tada je kroz hrvatske krajeve prolazio moravski markgrof Karlo, budući češki kralj i car Svetoga Rimskog Carstva Karlo IV. Bartol VIII. ugostio ga je u svojim posjedima, a potom ga sa svojim sinovima pratio na putu prema Akvileji.

Putovanje je bilo opasno jer je područje Jadrana bilo prostor sukoba različitih političkih interesa. Mletačke snage pokušale su zaustaviti Karlovu skupinu, a prema zapisima o tom događaju budući je car uspio izbjeći zarobljavanje. Bartolova pomoć u tom trenutku pokazuje koliko su knezovi Krčki bili uključeni u širu europsku politiku.

Ovaj događaj posebno je zanimljiv jer pokazuje da se hrvatski srednjovjekovni velikaši nisu kretali samo u okvirima lokalne politike. Senj, Krk i njihovi kopneni posjedi nalazili su se na važnim prometnim pravcima, a njihovi gospodari mogli su doći u neposredan dodir s europskim vladarima.

Bartol VIII. tako se našao u ulozi domaćina i zaštitnika čovjeka koji će nekoliko godina poslije postati kralj Češke, a zatim i jedan od najvažnijih vladara Europe.

O Bartolovoj aktivnosti svjedoče i njegove isprave.

Dvije isprave iz 1343. godine izdane su u Brinju i predstavljaju važne izvore za poznavanje tadašnjeg položaja toga mjesta. U njima se Brinje pojavljuje u različitim oblicima latinskoga zapisa, što pokazuje da je naselje već bilo uključeno u mrežu posjeda kojima su upravljali knezovi Krčki.

Brinje će nekoliko desetljeća poslije postati jedno od prepoznatljivih frankopanskih središta, a njegova će utvrda ostati snažno povezana s poviješću obitelji.

Za razumijevanje razvoja Frankopana važna je upravo činjenica da njihova moć nije počivala samo na velikim gradovima poput Senja. Ona je bila izgrađena na mreži utvrda, trgovačkih putova, naselja i vlastelinskih posjeda koji su povezivali Jadran s unutrašnjošću.

Tko je kontrolirao te putove, mogao je kontrolirati trgovinu, prikupljati carine i brzo premještati vojsku. Knezovi Krčki to su vrlo dobro razumjeli.

Bartol VIII. bio je aktivan i u Istri, gdje su se susretali interesi Venecije, grofova Goričkih, istarskih velikaša i različitih gradskih zajednica.

U jednom trenutku Bartol je povezan s mletačkim vojnim operacijama protiv obitelji Castropola u Puli. Kasnije je njegov odnos s Mlečanima postao složeniji, a njegova aktivnost oko Milja pokazuje da je znao iskoristiti političke okolnosti i za vlastiti gospodarski interes.

Milje, odnosno Muggia, bile su važne zbog položaja uz Tršćanski zaljev, ali i zbog trgovine i proizvodnje soli. Sol je u srednjem vijeku bila strateška roba, pa je nadzor nad solanama donosio značajne prihode.

Bartol je upravo kroz takve poslove pokazivao da velikaška moć nije počivala samo na zemlji i vojsci. Trgovina, carine, sol, luke i prometni putovi bili su jednako važni izvori prihoda.

Poput drugih velikih hrvatskih velikaških obitelji, i knezovi Krčki svoju su političku mrežu širili ženidbenim savezima.

Bartolova obitelj bila je povezana s drugim snažnim rodovima hrvatskoga i srednjoeuropskog prostora, među kojima su bili Nelipići i Gorički.

Takve veze nisu bile samo obiteljska stvar. U srednjem vijeku brak između pripadnika dviju velikaških kuća mogao je značiti stvaranje političkog saveza, zaštitu posjeda, rješavanje nasljednih pitanja ili otvaranje novih mogućnosti za širenje utjecaja.

Bartolov sin Ivan V. kasnije će se oženiti Anom, kćeri grofa Meinharda VII. Goričkog. Tim je brakom dodatno učvršćena veza knezova Krčkih s jednom od važnih plemićkih kuća šireg prostora.

Posebno zanimljiv trag Bartolove međunarodne aktivnosti predstavljaju dokumenti povezani s talijanskom obitelji Frangipane.

Prema digitaliziranoj građi arhiva Frangipane, 1332. godine vojska povezana s knezovima Krčkima krenula je u pomoć rodbinskoj grani Frangipana u obrani Udina. U dokumentima se govori o vojsci od oko sedam tisuća konjanika odnosno vitezova sa saveznicima.

Ovaj podatak treba promatrati u kontekstu tadašnjih političkih i obiteljskih veza, ali je važan jer pokazuje širinu prostora u kojem su knezovi Krčki djelovali.

Njihovi savezi nisu završavali na hrvatskoj obali Jadrana. Obiteljske veze povezivale su ih s velikaškim kućama u Istri, Furlaniji, Goričkoj i širem srednjoeuropskom prostoru.

Upravo će se iz takvih veza kasnije razviti i poznata frankopanska predaja o povezanosti s rimskim Frangipanima. No samo prezime Frankopan i karakteristični grb s dva lava koji lome kruh pripadaju kasnijem razdoblju, osobito vremenu Nikole IV. početkom 15. stoljeća.

Bartol VIII. živio je u vrijeme kada su odnosi knezova Krčkih s Venecijom bili posebno osjetljivi.

Venecija je željela zadržati kontrolu nad Krkom i svojim interesima na sjevernom Jadranu, dok su knezovi Krčki nastojali očuvati što veću samostalnost i istodobno učvrstiti veze s hrvatsko-ugarskim kraljevima.

Zbog toga su odnosi često prelazili iz suradnje u sukob i ponovno u pregovore.

Knezovi Krčki bili su dovoljno snažni da nisu morali slijepo slijediti politiku samo jednoga gospodara. Njihova geografska pozicija davala im je određenu slobodu djelovanja, a kontrola važnih prometnih pravaca dodatno je povećavala njihovu pregovaračku snagu.

Bartol VIII. jedan je od najboljih primjera takve politike.

Bartol VIII. umro je sredinom 14. stoljeća, ali njegovom smrću nije završio njegov politički projekt.

Naprotiv, njegovi sinovi Ivan V. i Stjepan II. nastavili su širiti i učvršćivati obiteljski položaj.

Godine 1365. braća su podijelila obiteljske posjede. Ivanu su pripali Gacka s Otočcem i Brinjem te polovica Vinodola, a njegov će položaj tijekom sljedećih desetljeća dodatno ojačati.

Ivan V. posebno će se istaknuti u službi kralja Ludovika I., a poslije će postati jedan od najvažnijih velikaša kralja Žigmunda.

Godine 1390. kralj ga je imenovao hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom. Bio je prvi član obitelji koji je obnašao tu dužnost.

Time se otvara novo poglavlje u povijesti obitelji.

Bartol VIII. nije dočekao trenutak kada će njegovi potomci početi sustavno koristiti prezime Frankopan, ali je upravo njegova generacija pripremila teren za taj veliki uspon.

Njegov sin Ivan V. postat će ban, a Ivanov sin Nikola IV. postat će jedan od najmoćnijih hrvatskih velikaša svoga vremena.

Upravo će Nikola IV. početkom 15. stoljeća objediniti velik dio obiteljskih posjeda, a oko 1428. u Rimu će se povezati s tradicijom rimskih Frangipana. U tom se kontekstu pojavljuje i novo prezime Frankopan te poznati grb s dva lava koji lome kruh.

Zato Bartola VIII. možemo promatrati kao jednu od ključnih osoba prijelaznog razdoblja.

On pripada vremenu kada su još uvijek bili knezovi Krčki, ali njihova je politička i gospodarska snaga već nadilazila granice otoka po kojem su dobili ime.

Njegova generacija povezala je Krk, Senj, Vinodol, Modruš, Gacku i druga područja u širu mrežu obiteljskih interesa. Bartol je djelovao među kraljevima, mletačkim vlastima, hrvatskim velikašima i europskim plemstvom, a njegovi su potomci iz svega toga izgradili još snažniji politički položaj.

Pred knezovima Krčkima sada se otvara njihovo najvažnije stoljeće.

U sljedećoj epizodi priče o šest stoljeća hrvatske povijesti Frankopana dolazimo do Ivana V. Krčkog, bana i čovjeka čiji će sin Nikola IV. postati prvi veliki Frankopan novoga doba.

Tada počinje razdoblje u kojem će moć knezova Krčkih dosegnuti svoj dotad nezabilježeni vrhunac.