Epoha Frankopana (7): Prvi bračni savez knezova Krčkih i Šubića

U sedmoj epizodi podcast-serijala ”Frankopani - 6 stoljeća povijesti”, Đuro Vokić i Tomislav Beronić govore o tom važnom trenutku - povezivanju knezova Krčkih, budućih Frankopana, s obitelji Šubić.

Od sukoba do savezništva

Kraj 13. i početak 14. stoljeća bili su obilježeni velikim političkim promjenama u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Nakon izumiranja dinastije Arpadovića otvorila se borba za prijestolje, a knezovi Krčki snažno su podupirali Karla Roberta iz dinastije Anžuvinaca.

Istodobno su se na hrvatskom prostoru oblikovale interesne sfere najmoćnijih velikaških rodova. Slavonijom su snažno upravljali Babonići, dok su u Hrvatskoj i Dalmaciji velik utjecaj imali Šubići. Svoje posjede i interese branili su i Nelipići, knezovi Krbavski te Krčki, čija se vlast protezala preko Krka, Vinodola, Modruša i Senja.

Odnos između Krčkih i Šubića bio je osobito složen. Šubići su nastojali učvrstiti bansku vlast, dok druga strana nije bila spremna prihvatiti takvu podređenost. Zahvaljujući vojnoj i gospodarskoj snazi, ali i vezama s Venecijom, Njemačkom i Ugarskom, mogli su samostalno braniti svoje interese.

Ubrzo je došlo do otvorenog sukoba s Mladenom II. Šubićem. Kralj Karlo Robert pokrenuo je vojni pohod, a u njemu je važnu ulogu imao knez Fridrik III. Krčki. Mladen se naposljetku predao, a njegova politička moć bila je slomljena.


Brak kao politički savez

U srednjovjekovnom društvu brak među plemićkim obiteljima nije bio samo privatna stvar. Takvim su se vezama povezivali interesi, posjedi i politički utjecaj.

Nakon sukoba uslijedila su dva važna braka između Krčkih i Šubića.

Prvi savez - Pavao II. Šubić i Elizabeta Krčka

Prvi brak sklopljen je između Pavla II. Šubića i Elizabete Krčke, kćeri kneza Fridrika III. Krčkog.

Za knezove Krčke to je bilo značajno povezivanje s jednom od vodećih hrvatskih velikaških kuća. Nakon ranijih političkih suprotstavljanja, dvije su strane sada bile povezane i obiteljskim odnosom.

Takva ženidba imala je šire značenje. U tadašnjem svijetu mogla je učvrstiti postojeće odnose, otvoriti prostor za suradnju i stvoriti nove političke mogućnosti.

Drugi savez - Dujam III. Krčki i Elizabeta Šubić

Drugi brak dodatno je učvrstio povezanost dviju kuća.

Dujam III. Krčki, sin Fridrika III., oženio je Elizabetu Šubić, kćer bana Mladena II. Šubića.

Ovdje je posebno zanimljivo što je riječ o svojevrsnom dvostrukom povezivanju. Pavao II. Šubić postao je zet Fridrika III. Krčkog, dok je Dujam III. Krčki ženidbom postao zet Mladena II. Šubića.

Tako su nakon razdoblja sukoba nastale čvrste rodbinske veze između dviju obitelji. Posebnu težinu drugom braku daje činjenica da je Elizabeta bila kći upravo Mladena II., čiji je politički slom označio kraj razdoblja najveće moći Šubića.

Umjesto novih sukoba, odnosi su sada dobili potpuno drugačiji oblik.

Od Šubića prema Zrinskima

Povezanost ovih velikaških rodova dobiva dodatnu dimenziju u kasnijoj sudbini Jurja Šubića.

Juraj je pripadao šubićkoj obitelji, a nakon političkih promjena dobio je posjed Zrin. Preseljenjem na područje Zrina njegova se grana počinje povezivati s imenom Zrinski.

Time se postupno oblikuje povijesna poveznica između obitelji koje će u kasnijim stoljećima imati posebno mjesto u hrvatskoj povijesti - Frankopana i Zrinskih.

Njihove će veze poslije biti dodatno učvršćivane ženidbama, ali prvi koraci prema tom povezivanju sežu upravo u ovo razdoblje.

Širenje moći knezova Krčkih

Obiteljske veze bile su samo jedan dio šireg procesa jačanja knezova Krčkih.
Fridrik III. i njegova obitelj učvrstili su položaj na području Gacke i Otočca te dobili potvrdu posjeda Drežnika. Time su zaokruživali prostor koji se prirodno nadovezivao na Senj.

Gacka je predstavljala gospodarski vrijedno područje, dok je Senj imao važnu ulogu kao trgovačka i pomorska točka. Uz poljoprivredu i druga dobra, značajan izvor prihoda predstavljala je i proizvodnja soli.

Tako su se tijekom ovog razdoblja istodobno razvijali politička snaga, gospodarska osnova i mreža savezništava.

Veze su se uskoro proširile i na druge hrvatske velikaške rodove. Fridrikov sin Bartol povezao se brakom s kneginjom iz roda Kurjakovića, čime je krug obiteljskih odnosa dodatno proširen.

Složnost kao temelj moći

Važnu ulogu u usponu knezova Krčkih imala je i njihova obiteljska složnost.

Iako brojni i podijeljeni na različite grane, dugo su uspijevali zajednički štititi interese roda. Kod Šubića su se, nasuprot tome, s vremenom pojavile podjele između pojedinih grana.

Nakon pada Mladena II. ta je razlika postala još očitija.

Krčki su iz političkih previranja izašli snažniji. Njihovi posjedi bili su zaokruženi, odnosi s kraljem učvršćeni, a veze s drugim velikaškim obiteljima proširene.

Kraljevska naklonost dodatno je potvrđivala njihov položaj. Dujam, otac Fridrika III., bio je dovoljno ugledan da mu je povjerena i služba požeškog župana.

Sve je to stvaralo temelje za njihov daljnji uspon.

Početak nove epohe

Razdoblje od približno 1300. do 1350. godine predstavlja važnu prekretnicu u povijesti knezova Krčkih.

Od snažne otočne obitelji s Krka postupno su izrasli u jedan od najvažnijih velikaških rodova hrvatskog prostora. Njihova se vlast širila prema kopnu, odnosi s kraljevskom vlašću bili su sve čvršći, a gospodarska osnova omogućavala im je daljnje djelovanje.

U tom kontekstu prvi bračni savez sa Šubićima treba promatrati kao mnogo više od obiteljske epizode. Bio je dio šire političke strategije kojom su se povezivale vodeće hrvatske velikaške kuće.

Dva braka - Pavla II. Šubića i Elizabete Krčke te Dujma III. Krčkog i Elizabete Šubić - predstavljala su važan korak u stvaranju tih odnosa.

Pred knezovima Krčkima tek je najvažniji dio njihova uspona. U sljedećim desetljećima njihova će se moć još više povećavati, a njihov će rod postupno zauzeti jedno od vodećih mjesta među hrvatskim velikaškim obiteljima.