Nakon što su knezovi Krčki tijekom 13. stoljeća učvrstili vlast na Krku, u Vinodolu, Modrušu i Senju, pred njima se pojavio izazov koji se nije mogao riješiti mačem. Trebalo je urediti odnose između novih gospodara i stanovništva koje je na tom prostoru već živjelo prema vlastitim, stoljećima razvijanim običajima.
Upravo iz potrebe da se jasno utvrde prava i obveze stanovništva i njihovih gospodara nastao je Vinodolski zakonik. Sastavljen je 6. siječnja 1288. godine u Novom Gradu, današnjem Novom Vinodolskom. Predstavnici devet vinodolskih općina - Novog Grada, Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika - okupili su se kako bi zapisali pravne običaje prema kojima je trebalo urediti život na području pod vlašću knezova Krčkih.
Od običaja do pisanog zakona
Posebna vrijednost Vinodolskog zakonika nalazi se upravo u činjenici da su dotadašnji običaji dobili pisani oblik. Ono što se prije prenosilo usmeno i primjenjivalo prema tradiciji sada je bilo zapisano, čime su pravila postala jasnija i trajnija.
Zakonik je uređivao čitav niz pitanja svakodnevnoga života - od sudskih postupaka i kazni do imovinskih odnosa, položaja pojedinih društvenih skupina i odnosa stanovništva prema vlasti.
Time dobivamo rijedak pogled u svijet srednjovjekovnoga Vinodola. Pred nama više nisu samo imena knezova, godine bitaka i popisi posjeda, nego društvo sa svojim sporovima, pravilima, obvezama i pokušajima da se uspostavi pravni poredak.
U tom procesu važnu ulogu imao je knez Leonard Krčki. Donošenje zakonika pokazuje da se vlast knezova Krčkih nije temeljila isključivo na vojnoj i političkoj snazi. Za dugoročno upravljanje velikim područjem bilo je potrebno pronaći način da se njihova vlast uskladi s pravima i običajima lokalnoga stanovništva.
Zakon koji je trebao vrijediti za sve
Jedna od posebno zanimljivih značajki Vinodolskog zakonika jest nastojanje da se ograniči mogućnost samovoljnoga postupanja. U društvu izrazito podijeljenom prema staležima to, naravno, nije značilo jednakost u današnjem smislu riječi, ali je postojanje pisanih pravila predstavljalo važan korak prema uređenijem pravnom sustavu.
Propisivanjem kazni, sudskih postupaka i načina dokazivanja smanjivao se prostor da pojedinac ovisi isključivo o volji onoga tko je u određenom trenutku imao veću moć.
Zakonik nam istodobno otkriva koliko se srednjovjekovno društvo razlikovalo od današnjega. Kazne i društveni položaj pojedinca često su ovisili o njegovu staležu, a iz pojedinih odredbi možemo iščitavati i položaj žena u tadašnjoj zajednici.
Upravo zato Vinodolski zakonik ne treba promatrati samo kao zbirku pravnih odredbi. On je svojevrsni prozor u svakodnevicu ljudi koji su prije više od sedam stoljeća živjeli između jadranske obale i vinodolskoga zaleđa.
Glagoljica, svećenici i pismenost
Nastanak ovakvog pravnog spomenika teško je odvojiti od snažne glagoljaške tradicije hrvatskoga primorja. Svećenstvo je pripadalo najpismenijem dijelu srednjovjekovnoga društva te je imalo važnu ulogu u zapisivanju, čuvanju i prenošenju pravnih i drugih dokumenata.
To je posebno zanimljivo promatramo li Vinodolski zakonik u širem kontekstu prostora kojim su gospodarili knezovi Krčki. Krk, Vinodol i Senj bili su snažna središta glagoljaštva, a upravo će povezanost Frankopana s hrvatskom pisanom kulturom ostati jedna od važnih sastavnica njihove kulturne ostavštine.
Vinodolski zakonik tako povezuje dvije velike priče hrvatskoga srednjovjekovlja - politički uspon knezova Krčkih i razvoj hrvatske pravne i pisane kulture.
Više od sedam stoljeća poslije
Vrijednost Vinodolskog zakonika daleko nadilazi vrijeme u kojem je nastao. Danas ga promatramo kao jedan od najvažnijih hrvatskih srednjovjekovnih pravnih spomenika, ali i kao svjedočanstvo društva koje je svoje običaje odlučilo pretvoriti u pisana pravila.
Za povijest Frankopana 1288. godina zato predstavlja mnogo više od još jednoga datuma. Pokazuje da se njihov uspon nije odvijao samo osvajanjem novih posjeda i stjecanjem kraljevskih povlastica. Njihova vlast morala je pronaći način funkcioniranja zajedno s lokalnim zajednicama kojima su gospodarili.
Upravo je u Vinodolu taj odnos ostavio jedan od svojih najvrjednijih tragova.
Vinodolski zakonik svjedoči da se povijest Frankopana ne nalazi samo među zidinama njihovih gradova i utvrda. Ona je ostala zapisana i u razvoju prava, pismenosti i kulture - područjima čija vrijednost traje mnogo dulje od političke moći bilo koje velikaške obitelji.
Utvrda Gradec, najstarije poznato sjedište knezova Krčkih.