Područje Markovog Polja u jugozapadnoj Srbiji na kojemu su u više navrata iskopane ”velike ljudske kosti” (Izvor: Wikimedia (wikimedia.org))
Spomenuti zapis potječe s početka 20. stoljeća. Zabilježio ga je etnograf Ljubomir Ljubo Ž. Mićić (1882-1942.; * 1), koji je kao mladić nekoliko godina obilazio planinu Zlatibor s okolicom. Premda je naglasak njegovih istraživanja bio na pokušaju utvrđivanja porijekla obitelji iz naselja zlatiborskog kraja, nije se ustručavao zapisati i druge zanimljivosti koje su priopćili tamošnji stanovnici. Sve te spoznaje objedinio je i objavio u radu, tiskanom na ćirilici, ”Zlatibor - antropogeografska ispitivanja”, u knjizi 19 naslovljenoj ”Naselja i poreklo stanovništva”), glasila ”Srpski etnografski zbornik”, koji je objavljen u nakladi Srpske kraljevske akademije u Zemunu 1925. godine.
Prema vlastitim riječima iz uvodnika prve cjeline pod naslovom ”Opšti deo”, istraživanja na području Zlatibora i okolice dovršio je 1906. godine, u starosti od svega 24 godine. Tijekom Prvoga svjetskog rata, u kojem je sudjelovao kao vojnik Kraljevine Srbije, rukopis rada je zagubio te ga je za objavu iznova pripremio tek 1924. godine. Rad mu je za objavu pomogao urediti ”zemljak” - etnolog, geograf i srednjoškolski profesor Radoje M. Uskoković, podrijetlom iz Užica. Savjetima i novčanom potporom objavu rada podržao je, kako je također napomenuo sam pisac, akademik Jovan Cvijić (1865-1927.; * 2) iz Geografskog Instituta Univerziteta u Beogradu. Spomenuti akademik bio je ujedno i urednik glasila ”Srpski etnografski zbornik”, u kojemu je rad objavljen.
I Jovan Cvijić i Radoje Uskoković zacijelo su pročitali rukopis rada ”Zlatibor - antropogeografska ispitivanja” te se, između ostaloga, složili da dijelom njegovoga sadržaja ostane i podatak o otkrićima velikih ljudskih kostiju u Mokroj Gori. To dovoljno govori o otvorenosti njihovoga uma za objavu podataka koji su, već i u to vrijeme, izlazili iz okvira službene znanosti. U istome već spomenutom uvodniku rada, u zahvali Zlatiborcima koji su imali ulogu kazivača, Ljubomir Mićić napomenuo je da je naročito zahvalan ”velikom broju razboritih i bistrih staraca od 80 do 100 godina”. Među najzanimljivijim spoznajama do kojih je došao obilaskom zlatiborskog okruga i pozornim slušanjem kazivača bili su podaci koji su se odnosili na u to doba najveće tamošnje selo Mokra Gora. Pišući o središnjem dijelu seoskog prostora, o Markovom Polju dugom oko 2 i širokom oko 1 kilometar, mladi etnograf između ostaloga je pribilježio:
”U Markovom Polju, u školskoj bašti, ima pobijen kamen, visok 1,5 m., zovu ga Markov Kamen ili Nišan, lepo otesan, a vele da je se njime ”međao Kraljević Marko i s njega jahao Šarca”. ... U Markovom Polju kraj druma je veliko Grčko Groblje, puno velikih nadgrobnih ploča krečnjačkih iz Ograđenice (* 2), neke teške po 2000 kgr. Neke su srezane u vidu sanduka i na grobove položene. Ima kamenja pobodenog ”u dubac”, na nekim izrezane zmije, mlad mesec u vidu polukruga, krstovi i ljudske slike. Neki ovo zovu Rimsko Groblje. Tu je mesto Crkvina i Lanište. ... U Markov. Polju iskopavane su zidine, zemljane čaše, sablje, topuzi, kaldrma i velike ljudske kosti.”.
Jedini izravan podatak posvećen otkriću iznadprosječno dugačkih ljudskih kostiju je, dakle, zapis da su na Markovom Polju u više navrata iskopane ”velike ljudske kosti”. Ljubomira Mićića svjedočanstva o tom otkrićima očito nisu pobliže zanimala te nam o njima nije ostavio niti jedan drugi spomena vrijedan podatak. Iz ostatka predstavljenog odlomka možemo, ipak, naslutiti da su bar neke od tih velikih kostiju otkopane na vrlo starom groblju s kamenim nadgrobnim spomenicima. Prema njegovom opisu, veličinom, težinom (i do više tona) i urezanim znamenjem i likovima ti spomenici odgovaraju stećcima. Saznajemo također da su se u blizini toga groblja nalazili ruševni ostaci neke drevne crkve. O starosti crkve i okolnog groblja, pa stoga i o podrijetlu pokojnika na njemu sahranjenih, na osnovu navedenog zapisa možemo samo nagađati.
Posebno je zanimljivo, međutim, dovođenje u vezu jednog od nadgrobnih spomenika s likom Kraljevića Marka, junaka proslavljenog u narodnim predajama širom Dinarskoga gorja. Prema predanju sačuvanom u selu Mokra Gora, ono se nekada zvalo kao i središnje polje, Markovo Polje, upravo po Kraljeviću Marku. Taj srednjovjekovni junak bio je poznat po nadljudskoj snazi, a tamošnji Zlatiborci su prepričavali djeci da je sa jednog brda na drug, preko spomenutog polja, s lakoćom prebacivao svoj čuveni buzdovan. Otuda je, kažu, polju i (nekoć) mjestu i ostao naziv Markovo Polje.
No, ista ili slična takva predanja, koja su zabilježena u nekim drugim krajevima nekadašnjeg Ilirika, primjerice o dodavanju teških čekića (maljeva) u okolici Motovuna u Istri, odnose se na - divove. Stoga možemo osnovano pretpostaviti da i Kraljević Marko zapravo ”glumi” daleko starijeg junaka, drevnog neimenovanog divovskog čovjeka, goleme visine i snage, koji je u vrijeme krvavih borbi s turskim osvajačima u srednjem vijeku napokon dobio i ime. Nije na odmet istaknuti činjenicu da se Markov Kamen u selu Mokra Gora u doba obilaska Ljubomira Mićića nalazio nadomak staroga groblja (nekoć je mogao biti i na samom groblju), na kojemu su najvjerojatnije i otkopane ”velike ljudske kosti”. Baš onakve, kakve i priliče jednome divu, gorostasnom i snažnom, u narodu opjevanom i slavljenom Kraljeviću Marku.
Naselje Mokra Gora smješteno je inače 15-ak kilometara sjeverozapadno od naselja Zlatibor, blizu granice sa Bosnom i Hercegovinom. To je slikovito planinsko selo koje se prostire između planina Tare i Zlatibora. Nalazi se u okviru Narodnog (Nacionalnog) parka Tara. Mokra Gora se 2021. godine našla na spisku najboljih turističkih sela koje je izabrala Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih nacija. Izletnici posebice uživaju u vožnji vlakom po staroj pruzi uskog kolosjeka, Šarganskoj osmici, obilasku etno sela filmskog režisera Emira Kustirice na brdu Mećavnik, obilasku obližnjeg sela Kremna, poznatog po prorocima Milanu Tarabiću i njegovom rođaku Mitru Tarabiću, ...
Goran Majetić, slobodni istraživač, 19. kolovoza 2026.
(* 1) Ljubomir Mićić rođen je u selu Godovik blizu Požege u jugozapadnoj Srbiji. U mladosti je bio zemljoradnik, bavio se i politikom (isprva kao socijal-demokrat, kasnije komunist), a pisao je i za ”Radničke novine”. Sudjelovao je u Prvome svjetskom ratu, a s početkom Drugog svjetskog rata bio je jedan od pokretača partizanskog ustanka u Užicama. Nakon sloma ”Užičke Republike” izbjegao je u Sandžak, gdje su ga uhvatili četnici te sproveli u Požegu i strijeljali. Bio je dopisni član Srpske kraljevske akademije. Bavio se etnografijom (rad ”Zlatibor - antropogeografska ispitivanja”), pisao o pčelarstvu, donio je djetelinu i neke druge biljne vrste u jugozapadnu Srbiju.
(* 2) Jovan Cvijić rođen je u Loznici. U Beču je završio studij te doktorirao. Bio je sveučilišni profesor u Beogradu, a predavao je i na Sorbonnei u Parizu. Slovi za začetnika geografske znanosti u Srbiji; osnovao je Geografski zavod 1894., Srpsko geografsko društvo 1910. i njegov Glasnik 1912. Bavio se raznim geografskim istraživanjima zemalja na Balkanu te o njima objavio više knjiga. Pokrenuo je te uredio 24 knjige izdanja Antropogeografski problemi Balkanskog Poluostrva. Bio je predsjednik Srpske kraljevske akademije (danas Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU)) te počasni doktor Sorbonne i Sveučilišta u Pragu.
(* 3) Ljubomir Mićić u popratnom osvrtu za Ograđenicu kaže: ”To je visoravan, čije su njive ograđene kamenim zidom.”. S obzirom da u blizini spominje i Crkvinu, moguće je da je rečeni zid preostatak kamene ograde kojom je nekoć bilo opasano crkveno groblje.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
Naslovnica glasila ”Srpski etnografski zbornik” u kojem je 1925. godine Ljubomir Mićić objavio rad ”Zlatibor - antropogeografska ispitivanja” (Izvor: Antikvarijat Zlatarevo zlato (antikvarijatzz.hr))
Na Markovom Polju u selu Mokra Gora iskopane su, prema zapisu etnografa Ljubomira Mićića, ”velike ljudske kosti” (Izvor: Volim Zlatibor (volimzlatibor.rs))
Začetnik geografske znanosti u Srbiji, sveučilišni profesor Jovan Cvijić kao urednik glasila ”Srpski etnografski zbornik” podržao je objavu podatka o otkriću velikih ljudskih kostiju u Mokroj Gori (Izvor: Wikimedia (wikimedia.org))