Veliki kosturi ”Grka” usred grada Fojnice u središnjoj Bosni

Kada sam se 2019. godine posebno posvetio istraživanju zapisa sa svjedočanstvima o pronalasku divovskih kostiju jedan rad, pripremljen izvorno u vidu knjižice - priručnika, predstavljao mi je prvi ”poguranac” ka istraživanjima opstojnosti, podrijetla i značajki ljudi divovskog rasta na prostoru Ilirika. Riječ je o doktorskoj radnji etnologa i folklorista Vlajka Palavestre ”Narodna predanja o starom stanovništvu (u našim dinarskim krajevima) - Razmatranja, klasifikacija i bibliografija”, koju je pripremio 1965. godine u Sarajevu. Dogodine je rad objavio, pod naslovom ”Narodna predanja o starom stanovništvu u dinarskim krajevima”, u časopisu ”Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine”, svezak 20-21, u izdanju spomenutog muzeja u Sarajevu, čiji je bio i urednik. U tome radu pronašao sam prve uputnice na dio literature koja sadrži pojedine zapise o otkrićima divovskih kostiju, lubanja, pa i čitavih kostura.

Privodeći upravo kraju pisanje knjige ”Divovi među Ilirima” naišao sam, međutim, na rad Vlajka Palavestre u kojemu je, između ostaloga, ostavio i svjedočanstvo o otkriću natprosječno velikih kostura usred grada Fojnice. Svjedočanstvo je zapisao u radu ”Historijska narodna predanja i  toponomastika u Fojnici i okolini”, kojega je također objavio u ”Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine”, svezak 27-28 iz 1973. godine. Na stranicama 124 i 125 toga rada, u poglavlju I. posvećenom samom gradu Fojnici, Vlajko Palavestra je istaknuo:

”Nekoliko starih grobalja (u Fojnici, nap. pis.) još uvijek živi u narodnoj tradiciji, pa se priča da su u njima nađeni skeleti ogromnih dimenzija, što je, i inače, u narodnoj tradiciji, veoma često kada se ne pamti ko je u tim grobljima i kada sahranjivan. Svakako je najinteresantnije pričanje o jednom starom groblju ”iz vremena Grka” u samoj Fojnici, u današnjoj ulici Zarastin. Godine 1912. prilikom postavljanja vodovodnih cijevi, radnici su naišli na veliki broj grobova oivičenih uzglavnim i bedrenim pločama. Stariji ljudi pričaju da su skeleti bili veoma veliki i da su tu sahranjeni ”Grci”, koji su u Fojnici živjeli prije dolaska Turaka. Blizina Pazarnica i lokaliteta Crkovišće čini mi se da dozvoljava pretpostavku da bi to moglo biti groblje srednjovjekovnih stanovnika trgovišta Fojnice, možda i članova dubrovačke trgovačke kolonije.”.

Izvjestitelj nam u ovih nekoliko rečenica ukazuje na više zanimljivih činjenica. Prvo napominje da predaje stanovnika Fojnice govore da su kosturi ogromne veličine pronađeni na više starih gradskih grobalja. Zatim posebno ističe jedno takvo groblje ”iz vremena Grka”, koje dakle potječe najkasnije iz srednjeg vijeka. Moguće je, dapače, da to groblje vuče podrijetlo čak iz vremena kada su na istom području živjeli Iliri, čemu u prilog ide izgled grobova oivičenih pločama na oba uzdužna čela (* 2). Vlajko Palavestra ipak je skloniji pretpostavci da su na groblju sahranjivani srednjovjekovni stanovnici Fojnice, tada zvane Hvojnica. Pretpostavku potkrijepljuje blizinom Pazarnice, mjesta gdje je bila srednjovjekovna tržnica, kao i Crkovišća, mjesta gdje se u to doba nalazio franjevački samostan sa crkvom svete Marije.

Najzanimljiviji podaci koje iznosi etnolog i folklorist tiču se vremena, okolnosti i razmjerno točnog položaja na kojemu su iskopani kosturi koji su ”... bili veoma veliki ...”. Prema iskazu svjedoka od kojih je saznao podatke, nije otkopan jedan već više velikih kostura. Do njihovog otkrića došlo je 1912. godine. Na koštane ostatke fojničkih gorostasa naišli su radnici pri kopanju jarka za vodovod u ulici Zarastin, kako se ulica zvala 1973. godine kada je Vlajko Palavestra objavio već spomenuti rad. Ulica u kojoj su pronađeni veliki kosturi bila je smještena u sjeverozapadnom dijelu grada. Danas se u Fojnici naziv Zarastin odnosi na gradsku četvrt smještenu sjeverno od rječice Dragače, pritoke rijeke Fojnice. Vodovod koji se gradio u Fojnici 1912. godine bio je prvi gradski vodovod, koji se vodom opskrbljivao s izvorišta Šćona (nalazi se u jugozapadnom dijelu Fojnice, u četvrti Pavlovac).

O sudbini kostura pronađenih u jarku kopanom za potrebe toga vodovoda, Vlajko Palavestra nije izvijestio niti riječi. Ništa neuobičajeno jer među podacima koja slična svjedočanstva u pravilu ne sadrže, obavezno su i oni koji se tiču neposredne sudbine otkrivenih kostiju.

U radu ”Historijska narodna predanja i  toponomastika u Fojnici i okolini”, Vlajko Palavestra je u poglavlju V., posvećenom fojničkom naselju Šćitovo, na stranici 142 iznio, međutim, i narodnu predaju koja upućuje da je pod jednim tamošnjim nadgrobnim spomenikom također bio pokopan neki junak ogromnoga tijela:

”Za jedan kameni nadgrobni spomenik, koji vjerovatno datira iz XV-XVI vijeka, a nalazi se na lokalitetu ”Stolac”, tradicija kaže da je pod njim grob nekog starog junaka, a sam spomenik naziva ”Junački sanduk”. Kao i u drugim našim krajevima, narodna tradicija smatra da su ”stari junaci” rastom bili mnogo viši od današnjih naraštaja, pa se pričaju veoma raširena kazivanja o veličini kostura koje su, u raznim prilikama, nalazili ispod srednjovjekovnih grobnih biljega.”.

Selo (Polje) Šćitovo nalazi se na oko 8 kilometara sjeveroistočno od Fojnice, u dolini rijeke Fojnice. Vlajko Palavestra nije izričito naveo o kakvoj vrsti kamenog nadgrobnog spomenika je riječ u slučaju tamošnjeg ”Junačkog sanduka”. No, s obzirom na isticanje njegove moguće starosti, za koju je pretpostavio da se odnosi na 15-16. stoljeće, kao i činjenicu da spomenik sliči sanduku, najvjerojatnije se radi o stećku. Obilazeći fojnički kraj kako bi se upoznao s njegovim narodnim predanjima, Vlajko Palavestra je od kazivača čuo da je i pod tim velikim spomenikom, na mjestu u Šćitovu poznatom pod imenom Stolac, pokopan neki stari junak, veličinom prispodoban nadgrobnom spomeniku koji je postavljen iznad njegove rake. O navedenom spomeniku i predaji uz njega vezanoj nisam uspio saznati više podataka.