Hramske zidine Purkin kuk i Tor na otoku Hvaru

Gradina Purkin kuk, s hramskim megalitskim podzidama oko obredne gomile, smještena je na vrhu brda Budinjac (274 m/nv), povrh duboke starogradske uvale i plodnog polja. Zbog samog položaja, lokalitet nema nikakvu stratešku obrambenu važnost, osim sakralne. Naime, pogled prema otvorenom moru, odakle su povijesno dolazili osvajači, potpuno zatvaraju susjedna brda. S Purkina kuka vidljivi su samo otok Brač i dio dalmatinske obale. Ako bi to doista bila vojna osmatračnica i utvrda, tada bi oni koji dolaze s Brača i obale ispali jedini neprijatelji Hvarana, što je nelogično, kao i sam položaj takve točke daleko od same obale. Logika obrane nalaže vidljivost prema neprijatelju, dok logika hrama nalaže vidljivost prema svetim točkama (drugim vrhovima, izlasku sunca ili obrednim središtima).

Sama prapovijesna gomila na brdu dokazuje da je ovo obredno mjesto - sveto brdo. Štovanje "kulta vrhunaca" ostalo je u narodu od prapovijesti, što potvrđuju i hvarski običaji procesija koje su vodile do vrha gradine (posljednja je održana 1916. godine radi blagoslova polja).

Sličnih je obilježja i poznata Gradina Tor. Sa svojom kulom i podzidama spojenima s obrednom gomilom, nalazi se na brijegu jugoistočno od Jelse (oko 180 m/nv). Također, zbog svog položaja, ona nema stratešku obrambenu važnost, već isključivo sakralnu. Na gomili, s lijeve i desne strane kule, nalaze se podzide koje se rijetko spominju, a koje su građene sličnom tehnikom kao i zidine kule. To zajedništvo kamenih zidova i gomile (tumula) sugerira da je kula zapravo bila sveti toranj ili dio šireg hramskog kompleksa.

Umjesto da nam to pruži sliku o tome kako je prvobitni hram izgledao, većina onih koji ne poznaju (niti pokušavaju dokučiti) um antičkog čovjeka, u tome vidi tek ratnu utvrdu. To je srž problema moderne arheologije: pokušaj da se antički i pretpovijesni čovjek ukalupi u strogo funkcionalističke okvire (rat-obrana), zanemarujući pritom njegovu duhovnu vertikalu.

Treba napomenuti da se pažljivim promatranjem uočava kako je pet gornjih redova kule naknadno podignuto, što je još jedan argument koji mijenja uvriježenu sliku o ovoj gradini i otvara prostor za daljnja propitkivanja.

Ove kiklopsko-megalitske hramske zidine i podzide na obrednim gomilama predstavljaju već viđen obrazac ilirske pravjere na mnogim našim lokalitetima - to su drevni oltari na otvorenom. Hramska struktura i megalitski blokovi nisu građeni da zaustave strijele, već da uokvire energiju svetog mjesta

Da bismo se vratili u antički um, a time i u izvorni kôd naših predaka, korisno je podsjetiti se misli don Ante Škobalja iz knjige ”Obredne gomile”:
 
"Čovjeku prapovijesti sve je bilo SVETO. I rađanje, i umiranje, i vijećanje, i ratovanje, i rad, i zabava, i gozba, kolo, igre, natjecanja - sve je bilo posvećeno. Sve je bilo povezano religijom, to jest s klanjanjem i zahvaljivanjem Bogu. Odisej je, pošto je poslije brodoloma isplivao na obalu, najprije oprao svoje ruke, da ih ”može čiste uzdignuti k nebu”. Prva se čaša vina izlijevala na žrtvu, dapače i prvo dijete, što je okrutno i apsurdno u načinu, ali ne značenju, također je žrtvovano Bogu.

Svaka kuća imala je svoj žrtvenik, to je redovito bilo samo ognjište, i svoje Lare i Penat, i svaki tabor, svako naselje i svako mjesto imalo svoje sveto brdo, dotično gradinu gdje se nalazila vijećnica (agora) i sudnica uz obrednu gomilu kao oltar za prikazivanje žrtava Bogu. U blizini istog položaja nalazi se prostor za gozbe, zabave, obredna kola, igre i natjecanja.

Zato u blizini svakog starog naselja nalazimo gradine, i to većinom iznad samog mjesta, a u njihovoj blizini crkve, ako nisu već na samim gradinama, kao što je često slučaj.

Takva je gradina bila u isto doba i utvrda i utočište, refugim, i zbornica, s-bir, brce, birce, samanj i svetište. To je razlog radi koga se mnogi naši istraživači gradina (Fijala, Radimsky, Truhelka, Basler i drugi) ne mogu lako odlučiti, da li će ih nazvati utvrdama ili žrtvištima. One su ustvari jedno i drugo.".