Kaštel Baška

Četvrti kaštel - Baška - spominje se prvi puta tek 1232. godine pod imenom Besca, dakle u vrijeme kad je starješina knežije bio Vida III. Krčki, uz braću Ivana II., Bartola III. i Fridrika, što navodi na zaključak da su upravo oni, budući knezovi Frankopani, utemeljili kaštel na kraju Baščaske drage, iz kojega su mogli kontrolirati pomorski promet prema Senju.

U to doba knezovi Krčki gospodarili su, osim Krkom koji je tada bio Mletački posjed, nad još dvije županije u Hrvatskom Kraljevstvu - Vinodolskom i Modruškom. Mogli bismo reći da su sjedili na dvije stolice - jednoj u Veneciji, drugoj u Stolnom Biogradu, no to i nije bilo nešto neobično u to doba. Visoko plemstvo kupovalo je posjede svuda i na taj način smanjivalo rizik gubitka svoga bogatstva.

Četiri brata steći će veliku slavu 1242. godine pružanjem zaštite hrvatsko-ugarskom kralju Beli IV. Arpadoviću i kraljici Mariji u bijegu pred Mongolima (Tatarima). Kraljevski par sa svojom svitom sklonio se prvo u Grobnik, najsjeverniji vinodolski kaštel, a potom su ga knezovi Ivan i Vid otpratili u Split, dok su Bartol i Fridrik dočekali dio mongolske vojske i potukli je do nogu u legendarnom boju na Grobničkom polju.

Drugi dio mongolske vojske koji je krenuo za kraljem prema Dalmaciji opustošio je Senj, no pravodobnom akcijom stanovnici toga grada izvukli su se na Krk i to upravo u Bašku koja im je najbliža. Nešto kasnije Senjani će se zahvaliti knezovima Krčkim i godine 1271. izabrat će kneza Vida IV. i njegove potomke ”vječnim gospodarima Senja”.

Nema puno sačuvanih podataka o samoj Baškoj iz toga doba. Izvan zidova kaštela podignutog na jednog glavici lijevog obronka Baščanske drage, podignuta je crkva sv. Ivana do koje od kaštela vodi i danas odlično sačuvana podzidana srednjovjekovna cesta. Sam kaštel bio je, sudeći prema onome što je od njega ostalo i što se još može vidjeti, prilično velik, otprilike koliko i kaštel u gradu Krku i u svakom slučaju veći nego kaštel Gradec.

Nisam naišao na zapise da je arheološki obrađen, a u svakom slučaju nije ni konzerviran, tako da lokalnoj samoupravi ostaje zadaća da u nekoj sretnijoj budućnosti poduzme korake u smjeru kvalitetnih istraživanja i revitalizacije ovog lokaliteta.

Stjecaj povijesnih okolnosti bio je takav da je kaštel spaljen od mletačke mornarice pod zapovjedništvom admirala Lauredana 1380. godine u osvetničkom pohodu na hrvatske gradove od Zadra do Istre. U to doba knezovi Krčki bili su Stjepan II. oženjen Katarinom Carrara, vojvotkinjom od Padove, i Ivan V. oženjen bavarskom groficom Anom Goričkom, a braća su stolovala uglavnom u Modrušu, koji je bio sjedištem njihove knežije jer su u to doba već vladali Gatanskom županijom (Gackom) s Otočcem i Goričkom županijom (uglavnom današnjom Karlovačkom) sa Skradom i što je vrlo značajno Steničnjakom - u kojemu je povremeno zasjedao i Hrvatski sabor.

U to doba otok Krk više nije bio mletački posjed već je pripadao Hrvatskom kraljevstvu, tako da su Mleci pokazali svu žestinu svoje mornarice zauzevši i sam grad Krk. Izgleda da u tom pohodu nisu zalazili u dubinu otoka već su se zadovoljili ratnim plijenom iz zaposjednutih gradova. Bilo kako bilo, vrlo brzo nakon toga zaključen je mir kojim su potvrđene prijeratne granice, no kaštel Baška nikada više nije obnovljen, tako da obilazeći njegove ruševine danas vidimo više-manje ono stanje kakvo je bilo prije kojih 600 godina. 

Do kaštela je lako doći - samo slijedite putokaze prema crkvi sv. Ivana koja dominira nad cijelim zaljevom s lijeve strane i gradskom groblju. Ispod groblja je dosta veliko parkiralište a pogled na Baščansku dragu, kopno, otok Prvić pa čak i otok sv. Grugur - je prekrasan. Već samo zato isplati se krenuti na put.