Kaštel je registrirano kulturno dobro u privatnom vlasništvu porodice Jakovčević i za njega nema podataka o vremenu nastanka te sam ga slobodan, barem prema načinu gradnje, datirati u 15. stoljeće ili kasnije.
U monografiji otoka Šolte navodi se da je kaštel nadograđeni kasnoantički objekt, te da se za postojeću gradnju vjerovalo kako je iz XVII. stoljeća, te da se u neposrednoj blizini kaštela nalaze i antički zidovi.
Radi se o objektu koji je imao barem dvije etaže otprilike 9 x 9 metara s dvije dijagonalno postavljene uske okrugle kule, jedna na sjeverozapadnom uglu objekta, a druga na jugoistočnom.
Donja etaža imala je dvije prostorije, od kojih je jedna u prvoj polovici XX. stoljeća prenamijenjena u gustirnu, o čemu svjedoči sačuvani natpis na južnom zidu. Gustirna je još uvijek funkcionalna - podizanjem poklopca utvrdili smo da u njoj ima vode. Ta se prostorija nalazi na zapadnom zidu, dok je prostorija na istočnom zidu najvjerojatnije imala drveni pod koji je urušavanjem krova također urušen.
Na jugoistočnoj kuli nalazi se i jedna sačuvana puškarnica.
Posebno je zanimljivo bilo vidjeti ozidani kanal koji od kaštela vodi prema zapadu, namjenu kojega nisam uspio dokučiti.
U svakom slučaju, kad se arheologija jednog dana primi posla na Šolti, kaštel Starine sigurno će stati rame uz rame s ostacima utvrde u uvali Senjska, u narodu poznatoj kao Teutin dvor, ilirskim gradinama kod Donjeg Sela i Rogača te sačuvanim ostacima iz rimskog doba.
Na ovom pohodu kroz bujnu vegetaciju pratile su me kći Dora, rodica Nataša i rođak Leon. Bio je to moj drugi posjet kaštelu Starine; oko 15 godina nakon prvog.
Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 19. lipnja 2024.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
