Kiklopske zidine na otoku Žirju

Video: https://www.youtube.com/watch?v=YbJ9_MXRwsk

Obrinjska gradina ili Teutini dvori

Jedan od istraživača, koji je kiklopske zidine na otoku Žirju dovodio u vezu s tim drevnim narodima, bio je šibenski biskup A. J. Fosco. U vezu s Pelazgima i Feničanima dovodio je, dapače, i stećke.

S njegovim tvrdnjama da su drevni Pelazgi i moreplovci Feničani, kao prvi stanovnici naših obala podigli megalitske gradine (i stećke), slaže se i šibenski istraživač i oceanograf Šime Županović koji piše:

"Narod još i danas te megalitske blokove naziva "Obrinjskom gradinom" i vjeruje sa su ih podigli prastanovnici otoka. Ć. Iveković  gradinu na Žirju naziva kiklopskom gradinom i datira je u predrimsko doba.".

Arheolog Đuro Basler piše, pak, da se po nekim detaljima na Obrinjskoj gradini može zapaziti srodnost s gradinom na Ošanićima u Hercegovini. 

Tu je i spomenuti Ćiril Iveković, šibenski arhitekt i arheolog koji je podrobnije istraživao gradine na Žirju, a koji piše:

"O svim tim spomenicima malo se je ili upravo ništa znalo. Ali zato je predaja u narodu i bujna mašta ispreplela po ovim ostacima mrežu od priča, kao bršljan svoje grane naokolo starodrevnih zidina. Obje da su Stupice - po tom pričanju - u ilirsko doba služile kao izvrsne strategijske točke kraljici Teuti u njezinoj borbi protiva rimskoj najezdi. Ona da je i obje utvrde podignula. Kasnije preuzeli su ih Rimljani i preudesili protiv gusara, koji su bili strah i trepet oholim Rimljanima. Za prvo kršćansko doba uselili se ovamo monasi i pustinjaci, kako nam to svjedoči poslanica sv. Jeronima Julijani. Ta sestra Jeronimova zaklonila se u samostan na Kučišću! To su priče i predaje, nastale po svoj prilici pod dojmom tih spomenika i od načitanih ljudi, kako to već Fortis u svojim "putopisima po Dalmaciji" piše, da je Žirje "glasovito radi rimskih starina, koje se na  ovome otoku nalaze.".

Također, Domagoj Nikolić koji je sa mnom istraživao Obrinjsku gradinu 2017. godine, u svojoj knjizi "Ilirija - Sveta zemlja" piše:

”Riječ je o jednoj od najmonumentalnijih građevina takvog tipa na jadranskim otocima. Krupne, grubo tesane stijene izvučene su nekada davno na sam vrh brda, a kasnije su poslužile kao zgodan kamenolom za bedeme iz Justinijanovog vremena i kasnog srednjeg vijeka. Na tome mjestu mogu se lijepo uočiti tehnike gradnje udaljene galaksijama pri čemu je obrinjska tehnika obrade kamenja neusporedivo boljeg kvaliteta od kasnijih gradnji. Ako je suditi prema graditeljskoj vještini, povijest civilizacije je regresija, jer čovjek s vremenom gradi sve manjim i manjim kamenjem i sve lošije objekte. Bilo kako bilo, toponim Obrinjska gradina i pripadna megalitna zidina predstavljaju prilično uvjerljiv dokaz da je ovdje nekoć živio narod divova.”.

Izvori:

Antonio-Giuseppe Fosco, Le necropoli fenicie in Dalmazia. Sebenico 1890., Tipogr. della cura vescovile, 1890.

Đuro Basler, Gradina na Ošanićima kod Stoca., Naše starine III, Sarajevo 1955.

Šime Županović, Starodrevna baština šibenskoga kraja: arheološke, jezične i etnološke posebitosti, Split - Književni krug, 1991.

Ćiril Iveković, Otok Žirje, Starohrvatska prosvjeta, Vol. I No. 1-2, 1927.

Domagoj Nikolić, Ilirija - Sveta zemlja: stećci i autohtonost, Zagreb - TELEdisk, 2018.