Naime, tekstovi na latinici i grčkom (uključivo i ćirilicu) od samih početaka pišu se tako da je osnovna crta pisanja u dnu slova i slova se upisuju u pravilu između dvije vodoravne crte (ponekad čak i vidljive). Kod glagoljice je to obrnuto - osnova pisanja je gornja crta, tako da slova ”vise” prema dolje.
Za primjer donosim u galeriji slike nekih od najstarijih grčkih, latinskih i glagoljskih rukopisa na kojima je to jako dobro vidljivo. Istini za volju, kod glagoljskog Asemanijevog evanđelja očito je nastojanje pisara da ujednači visinu slova, no slovo TVRDO, JU i još poneko često mu ostane ”visiti” na gornjoj crti.
Zašto bi Konstantin, kao učeni Grk, Slavenima uveo ”viseće pismo”, uz sve ostale nedaće koje glagoljica ima u odnosu na njemu dobro poznato grčko ili latinsko pismo, a odmah potom napustio to načelo i na svom se drugom izumu - ćirilici - držao uobičajenih pravila pisanja o osnovne donje crte lijepo poravnatih visina slova do gornje crte, kako to bijaše kad pisahu grčkim ili latinskim slovima?
Odmah uz to nadovezuje se i sljedeće pitanje - zašto bi Hrvati koji su do tada bili isključivo u latinskom okruženju napustili uvriježeni način pisanja i brže-bolje se prešaltali na viseće pismo te ga zadržali još tisuću godina i k tomu ga razvili za zavidnu razinu, naročito u rukopisu ”na crtu”?
Tek je uvođenje uglate glagoljice u doba renesanse i kasnije u doba početka tiskarstva dovelo do pomicanja osnove glagoljskih slova na donju crtu - no to je već sasvim druga priča stoljećima daleko od vremena nastanka prvih sačuvanih glagoljskih zapisa.
Koliko je meni poznato, takav ”viseći” način pisanja ni u Europi ni na Bliskom Istoku nema uzora. Etrušćansko pismo se pisalo ”dvocrtno” baš kao i grčko. Armenski i gruzijski tekstovi, čija se pisma vizualno često dovode u vezu s glagoljicom, također su pisana su ”dvocrtno”. Feničansko pismo, iako na prvi pogled ”visi”, ipak ima osnovu u donjoj crti, a to što visi su produžene crte slično pisanju malog slova ”j” ili ”p” u latinici. Čak su germanske i keltske rune pisane između dvije crte, mada su ponekad pisane i ”na vertikalnu crtu”.
Glagoljica je, dakle, jedinstvena i po tom zapisivanju na osnovi gornje crte, pa mi još manje vjerojatno zvuči da bi genijalni Konstantin uveo nešto jedinstveno, pa se za samo nekoliko godina toga odrekao stvaranjem ćirilice. Konstantin je, koliko god to njegovim ovodobnim zagovornicima zvučalo odbojno, razvio ćirilicu držeći se onoga što je znao - grčkog pisma i kulture pisanja - a od glagoljice je tek ponešto posudio kako bi svoje novo pismo - ćirilicu - prilagodio slavenskom govoru.
Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 24. rujna 2024.
* Pogledajte i ostale napise Tomislava Beronića posvećene istraživanju starosti i izvornosti glagoljice u rubrici ”Pismo”.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
U Asemanijevom evanđeju iz X. stoljeća "viseća" glagoljica nije toliko izražena kao na drugim starim rukopisima, no "ovjes" se vidi na ponekom slovu TVRDO, JU i naročito na MISLITE
Na Praškim listićima datiranim u XI. stoljeće osnova gornje crte je više nego očita
Na Kijevskim listićima iz X. stoljeća, za koje se smatra da su najstariji glagoljski sačuvani tekstovi osnovna crta je možda najočitija od svih starih glagoljskih zapisa. Ovaj je dokument pronađen na Sinaju u samostanu sv. Katarine, među mletačkim spisima i kažu da je pisan hrvatskim jezikom s dubrovačkog područja.
Grčki tekst iz 3. st., čuva se u Leiden Universitaire Bibliotheken, Nizozemska. Osnovna donja crta je čak ucrtana.
5. st., Gruzija, Tbilisi, National Centre of Manuscripts.
Iako mi se na trenutke činilo da je osnova pisanja gornja crta, ipak držim da je tekst pisan između dvije crte.
5. st., Gruzija, Tbilisi, National Centre of Manuscripts
10. st. grčka miniskula - dvolijijski, Paris BNF
Latinski i grčki tekst 6-7. st. Oxford, UK, izvorno sa Sicilije
Grčki tekst 6. st. Francuska nacionalna knjižnica, Paris
Grčki tekst 6. st. Vatican - Ovdje mi je zanimljiva pleterna ornamentika, gotovo identična kao u nas.
Grčki tekst 4-5. st. Smithsonian Institution, Freer Gallery of Art, Washington D.C.
Etrušćanski obeliks
Nordijske rune