Jedna od takvih priča povezana je s knezom Stjepanom II. Frankopanom, njegovom kćeri jedinicom Elizabetom i njezinim brakom s Fridrikom Celjskim. U središtu događaja nalaze se Modruš, jedan od važnih frankopanskih posjeda, golemi miraz, politički interesi grofova Celjskih i tragičan završetak života jedne frankopanske kneginje.
U desetoj epizodi podcast-serijala Frankopani - šest stoljeća hrvatske povijesti ponovno sam ugostio Tomislava Beronića, glagoljaša, književnika i istraživača povijesti Frankopana. Ovoga puta razgovarali smo o Stjepanu II., njegovoj obitelji, odnosima s grofovima Celjskima te događajima koji su kulminirali tragedijom u Krapini.
Kroz razgovor s Beronićem nastojao sam približiti manje poznate pojedinosti ove priče, ali i pokazati koliko su obiteljski odnosi, nasljedna prava i politički interesi mogli utjecati na sudbinu pojedinaca u srednjem vijeku.
Modruš - sjedište kneza Stjepana II. i središte frankopanske moći
Iako braća Ivan V. i Stjepan II. Frankopan nisu formalno razdvojila obiteljske posjede, između njih je postojala svojevrsna podjela upravljanja. Dok je Ivan V. uglavnom boravio na otoku Krku, Stjepan II. svoje je sjedište pronašao u Modrušu. Senj je ostao pod zajedničkom upravom braće.
Modruš nije bio tek još jedan frankopanski posjed. Njegov strateški položaj i utvrde činili su ga važnim političkim i gospodarskim središtem. Upravo će se oko njega kasnije razviti jedan od zanimljivijih obiteljskih sporova u povijesti Frankopana.
Stjepan II. bio je oženjen Katarinom Carrara, kćeri moćnog padovanskog vojvode. Njihova obitelj imala je samo jedno dijete - kćer Elizabetu. Budući da nije imao muškog potomka, pitanje njezina nasljedstva i budućnosti postalo je posebno važno.
Beronić mi je tijekom razgovora približio okolnosti u kojima je Stjepan II. nastojao osigurati položaj svoje kćeri. Posebno je zanimljiv bio njezin miraz, koji je pokazivao koliko je bogatstvo knezova Krčkih bilo značajno u tadašnjim europskim okvirima.
Prema podacima koje je Beronić iznio, Elizabeti je bio namijenjen miraz od čak 40.000 zlatnih florina. Preračunato prema masi zlata, riječ je o približno 140 kilograma plemenitog metala. Takav iznos nije bio samo obiteljsko bogatstvo, nego i snažna politička poruka o položaju Frankopana.
O gospodarskoj snazi obitelji svjedoči i podatak da je kralj Ljudevit I. Anžuvinac od Stjepana posudio 10.000 zlatnih florina za financiranje svojih ratnih pothvata, a kao zalog mu je dao Steničnjak, jedan od važnih gradova-utvrda Slavonskog Kraljevstva.
Takvi podaci otvaraju zanimljivo pitanje: koliko je velika bila financijska moć hrvatskih velikaša i kakvu je ulogu ona imala u političkim odnosima srednjovjekovne Europe?
Brak s Celjskima - miraz koji je mogao promijeniti europsku politiku
Stjepan II. nastojao je za svoju kćer osigurati brak koji bi dodatno učvrstio položaj Frankopana. Izbor je pao na Fridrika Celjskog, sina Hermana II. Celjskog, jednog od najmoćnijih velikaša svojega vremena.
Elizabeta je još kao djevojčica bila zaručena za Fridrika, a njihov je brak trebao povezati dvije iznimno utjecajne velikaške obitelji. Iza tog dogovora nije stajala samo želja za obiteljskim povezivanjem. Riječ je bila o političkom savezu koji je mogao imati posljedice na mnogo širem prostoru.
Grofovi Celjski imali su snažan položaj unutar Svetog Rimskog Carstva, a njihovi politički interesi nadilazili su okvire njihovih nasljednih posjeda. U takvim okolnostima brak Elizabete Frankopan i Fridrika Celjskog mogao je dodatno povezati frankopansku i celjsku moć.
U razgovoru s Beronićem posebno smo se osvrnuli na značenje tog braka i miraza. Iznos od 40.000 zlatnih florina, uz Modruš i druga prava, pokazuje da se nije radilo o uobičajenom plemićkom dogovoru, nego o velikom političkom i imovinskom aranžmanu.
Da su se planovi u potpunosti ostvarili, položaj Frankopana mogao je dobiti još veću međunarodnu dimenziju. Brakovi velikaških obitelji u srednjem vijeku često su bili dio širih političkih kalkulacija, a Elizabetina sudbina pokazuje koliko su takvi dogovori mogli utjecati na život pojedinca.
Smrt Stjepana II. i spor oko Modruša
Godine 1390. Stjepan II. iznenada je preminuo. Iza njega su ostale supruga Katarina i maloljetna kći Elizabeta. Njegova smrt otvorila je pitanje upravljanja posjedima i izvršenja dogovora o Elizabetinu mirazu.
Posebno osjetljivo pitanje bio je Modruš. Prema dogovoru o mirazu, taj je posjed trebao pripasti Celjskima. Međutim, Ivan V. Frankopan nije mogao olako prihvatiti mogućnost da važno obiteljsko sjedište prijeđe u ruke druge velikaške obitelji.
Kada Katarina nije pristala prepustiti Modruš, Ivan V. odlučio je vojno pritisnuti udovicu svojega brata. Pred utvrdom Tržan našle su se dvije frankopanske strane, povezane istim obiteljskim podrijetlom, ali razdvojene različitim interesima.
Kako mi je Beronić pojasnio, posebnost ove situacije bila je u tome što se sukob nije pretvorio u razaranje okolnih posjeda i stradavanje stanovništva. S obje strane nalazili su se podanici Frankopana, pa bi otvoreni sukob značio i sukob unutar vlastite velikaške zajednice.
Važnu ulogu imala je i činjenica da je utvrdu bilo teško osvojiti bez odgovarajuće opsadne opreme. Ivan V. navodno je u Mletke poslao narudžbu teškog topništva, no prije nego što je došlo do odlučujućeg vojnog obračuna, u spor su se uključili posrednici.
Nagodba, Katarina Carrara i odlazak iz Modruša
Sukob je naposljetku riješen nagodbom. Prema Beronićevu izlaganju, Ivan V. obvezao se isplatiti 32.000 zlatnika, a Katarina je prepustila Modruš i povukla se s kćeri.
Njezina daljnja životna priča također je zanimljiva. Katarina je kupila posjed Metliku, zbog čega se u povijesnim zapisima spominje i kao Katarina Metlička. Kasnije je povezana i s osnivanjem pavlinskog samostana Kamensko, u blizini današnjeg Karlovca, gdje je prema navodima iz razgovora dočekala starost i bila pokopana pod glavnim oltarom.
Ova epizoda pokazuje koliko su nasljedna prava i imovinski odnosi mogli izazvati ozbiljne sporove čak i unutar iste obitelji. Iako se radilo o majci i kćeri pokojnog Stjepana II. te njegovu bratu Ivanu V., interesi obitelji i očuvanje teritorijalne moći bili su važniji od jednostavnog dogovora među nasljednicima.
Elizabeta Frankopan i Fridrik Celjski - brak obilježen sukobima
Elizabeta je naposljetku postala supruga Fridrika Celjskog. Međutim, brak nije donio očekivanu obiteljsku stabilnost. Prema priči koju smo razmatrali u podcastu, njihov odnos bio je opterećen Fridrikovim izvanbračnim vezama, a posebno se isticala njegova povezanost s Veronikom Desinić.
Elizabeta, podrijetlom iz jedne od najmoćnijih hrvatskih velikaških obitelji, našla se u braku koji nije ispunio očekivanja povezana s političkim savezom dviju obitelji. Supružnici su, prema iznesenim navodima, dulje vrijeme živjeli razdvojeno.
U toj priči posebno je važna uloga Hermana II. Celjskog, Fridrikova oca, koji je nastojao kontrolirati obiteljske odnose i očuvati politički položaj svoje kuće. S druge strane, Frankopani nisu mogli zanemariti sudbinu Elizabete, koja je bila njihova krvna srodnica i nasljednica.
Tragedija u Krapini - smrt Elizabete Frankopan
Jedan od najdramatičnijih dijelova razgovora odnosio se na događaje u Krapini i smrt Elizabete Frankopan.
Oko 1422. godine, prema Beronićevu izlaganju, Nikola I. Frankopan nastojao je posredovati u odnosima između Elizabete i Fridrika. Susret je trebao pridonijeti njihovu pomirenju, no završio je tragedijom.
Elizabeta je pronađena mrtva u postelji, a u priči o njezinoj smrti posebno se ističe navod da je bila usmrćena lovačkim nožem koji je pripadao Fridriku. U povijesnim prikazima postoje različita tumačenja pojedinih okolnosti njezine smrti, zbog čega je važno razlikovati ono što je zabilježeno u izvorima od kasnijih predaja i dramatičnih interpretacija.
Bez obzira na pojedinosti koje ostaju predmet rasprave, smrt Elizabete imala je ozbiljne posljedice za odnose između Frankopana i Celjskih.
Nikola I. Frankopan reagirao je zauzimanjem posjeda koji su Celjski dobili na temelju ranijih dogovora o mirazu. Time je ponovno otvoreno pitanje imovine koja je nekoć pripadala Stjepanu II. i njegovoj kćeri.
Prema priči koju je Beronić iznio, sukob je dodatno zaoštren kada je Nikolin sin Ivan izazvao Fridrika na dvoboj pred kraljem Žigmundom. U događaj su se uključili i kraljevski krugovi, a Fridrikov otac Herman II. nastojao je spriječiti daljnje pogoršanje situacije.
Veronika Desinić i legenda o Velikom Taboru
Priča o Elizabeti Frankopan često se isprepliće s pričom o Veroniki Desinić, Fridrikovoj ljubavnici. Njezino ime ostalo je trajno povezano s predajom o Velikom Taboru i sukobom s Hermanom II. Celjskim.
Prema poznatoj predaji, Herman je Veroniku optužio za vještičarenje. Iako ju je sud navodno oslobodio optužbi, legenda govori da je nakon toga bila pogubljena po Hermanovoj naredbi, utapanjem u bačvi.
Ta je priča s vremenom postala dio hrvatske povijesne i kulturne baštine. Veliki Tabor danas se često povezuje upravo s legendom o Veroniki, čiji je lik ušao u književnost, usmenu predaju i popularnu kulturu.
Ipak, potrebno je razlikovati povijesno potvrđene događaje od kasnijih predaja. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih su razgovori s istraživačima poput Tomislava Beronića važni: omogućuju nam da poznate priče sagledamo u njihovu povijesnom kontekstu i otvorimo pitanja o tome što znamo iz izvora, a što pripada kasnijem pripovijedanju.
Nasljedstvo i daljnji uspon Nikole IV. Frankopana
Smrt Stjepana II., sudbina njegove kćeri i sporovi s Celjskima otvorili su prostor za daljnje jačanje grane obitelji povezane s Ivanom V. Frankopanom.
Posebno se istaknuo Nikola IV. Frankopan, koji je imao važnu ulogu u političkom životu hrvatskih zemalja. Njegov uspon povezan je s konsolidacijom obiteljskih posjeda i jačanjem političkog položaja Frankopana.
U ovoj priči posebno je zanimljivo pratiti kako se obiteljska tragedija pretvorila u pitanje političke i imovinske moći. Sudbina Elizabete nije bila samo osobna tragedija jedne plemkinje, nego i događaj koji je utjecao na odnose između dviju moćnih velikaških obitelji.
Povijest Frankopana upravo je zbog takvih događaja toliko zanimljiva. Njihova prošlost nije sastavljena samo od velikih političkih pothvata, nego i od obiteljskih sukoba, nasljednih sporova i osobnih sudbina koje su često imale posljedice daleko izvan obiteljskih zidina.
Povijest koja zaslužuje biti ispričana
Deseta epizoda podcast-serijala Frankopani - šest stoljeća hrvatske povijesti još je jedan korak u nastojanju da se približe manje poznate epizode iz života ove velikaške obitelji.
Razgovor s Tomislavom Beronićem omogućio mi je da se pobliže upoznam s okolnostima koje su obilježile život Stjepana II. Frankopana, njegove supruge Katarine, kćeri Elizabete i odnosa s grofovima Celjskima.
Priča o Modrušu, mirazu od 40.000 zlatnih florina, političkom savezu s Celjskima i tragediji u Krapini pokazuje koliko su srednjovjekovna politika i obiteljski odnosi bili isprepleteni. Iza velikih povijesnih imena nalazili su se ljudi čije su odluke, ambicije i sukobi oblikovali sudbinu čitavih obitelji.
Frankopani su tijekom šest stoljeća ostavili dubok trag u hrvatskoj povijesti. Naša je namjera kroz ovaj podcast-serijal, a sada i kroz kolumnu Epoha Frankopana, predstaviti njihovu baštinu široj publici te potaknuti zanimanje za povijest koja još uvijek skriva brojne zanimljive priče.
Tekst je nastao na temelju desete epizode podcast-serijala ”Frankopani - šest stoljeća hrvatske povijesti”.
Utvrda Gradec, najstarije poznato sjedište knezova Krčkih.