Glagoljica u Češkoj i Slovačkoj

No, vrijeme i razum su učinili svoje pa je taj dokument ponovno datiran i to baš od njegovih sunarodnjaka barem dva stoljeća kasnije, u XI. ili čak XII. stoljeće čime je Šafarikovoj, tada već opće prihvaćenoj tezi, izbijen jedini "čvrsti" argument, jer sve ostalo što je naveo u svojoj knijzi je proizvoljno tumačenje traktata Črnorisca Hrabra i prijepisa raznih hagiografskih - dakle književnih tekstova. 

Najzanimljivije u svemu je to da je Šafarik neke riječi iz Praških glagoljskih ulomaka smatrao bohemizmima i na osnovu toga proglasio taj dokument izvorno češkim ne obazirući se na činjenicu da u njemu ima daleko više hrvatskih riječi. Šafarik je hrvatske riječi držao - staroslavenskim - što se u potpunosti uklapalo u njegov svjetonazor prema kojemu su Hrvati bili tek "Slavo-Srbi".

*

Svi ostali glagoljski zapisi prisutni u Češkoj nastali su tijekom boravka hrvatskih glagoljaša s Pašmana u samostanu Emausu poslanih od knezova Krčkih, kasnijih Frankopana, u XIV. stoljeću i kasnije. Veća je vjerojatnost da su i Praški glagoljski ulomci ostaci nekog starijeg spisa donesenog u toj misiji iz Hrvatske negoli da su nastali u Češkoj u XI. stoljeću. U svakom slučaju mjesto i vrijeme nastanka Praških glagoljskih ulomaka su sporni.

*

Ovdje je važno istaknuti da je staročeški jezik bio je u uporabi između XII. i XV. stoljeća, dok se jezik upotrebljavan do XII. stoljeća naziva pračeškim mada se za to razdoblje u literaturi više govori o staroslavenskom jeziku. Smatra se da prvi zapis na staročeškom jeziku potječe tek iz XII. stoljeća te da je dodan na osnivačku povelju Litomeričkog kaptola iz sredine XI. stoljeća (1057. godine), a potom slijede tek podrugljivi natpisi iz Jurjevske pjesmarice s kraja XIII. stoljeća. Za svoj jezik češki kralj Karlo IV. držao je da je nastao iz hrvatskog te da Česi imaju hrvatsko porijeklo.

*

Što se, pak Slovačke tiče, koja je bila dijelom usuđujem se reći mitološke Velike Moravske - jer ni danas nije pouzdano utvrđeno gdje je bila ta srednjovjekovna kneževina - poznata su tek četiri glagoljska dokumenta i to: 

- Hlohovski glagoljski list, 
- ulomak sv. Antuna iz Báče, 
- Krtíšev glagoljski ulomak i 
- ulomak iz Spišská Nová Ves.

Prva dva dokumenta su hrvatski rukopisi uglatom glagoljicom iz XIV. ili XV. stoljeća, dok se za druga dva navodi se da su pisani staročeškim jezikom te ih se vrlo precizno datira na 1416. godinu, dakle XV. stoljeće. 

*

Dakle, neosporno je postojanje glagoljice u Češkoj i Slovačkoj tek od XIV. stoljeća i to kao utjecanja hrvatskih redovnika, a ostaje upitno kada su i gdje nastali Praški glagoljski ulomci. 

* 

Imajući u vidu ove činjenice možemo samo podržati mišljenje pokojnog biskupa Mile Bogovića da je glagoljica u te zemlje donesena iz svoje domovine Hrvatske, a s obzirom na činjenicu da je predstavljala "strano tijelo" sasvim je razumljivo da nije opstala ni u crkvenom ni u civilnom životu, niti je bila dijelom tradicije tih naroda sve do nastanka ćirilometodske teorije krajem XIX. stoljeća. 

*

Nažalost, nered koji je Šafarik napravio pripisivanjem glagoljice Svetoj braći bit će još dugo prisutan, sve dok ne izumre generacija koja je na njegovim idejama izgrađivala svoje akademske karijere.