Naravno, postoje neke sporadične sličnosti i u ovom postu ću ih predstaviti.
Tako sam u egipatskim hijeroglifima (prva slika u galeriji, na sivoj podlozi) našao deset znakova koji imaju nekakvu sličnost s glagoljskim (crveni znakovi). O podudarnosti po zvučnosti nema smisla ni raspravljati jer je glagoljica fonetsko pismo (prema načelu jedan znak jedan glas) dok su hijeroglifi piktogrami (u pravilu jedna riječ). Ovi znakovi upotrebljavani su od oko 3000 godine prije Krista, a odgovaraju glagoljskim znakovima TVRDO, KAKO, LJUDI, NAŠ, IŽE, BUKI, VEDI, SLOVO, RECI i ŠA.
Pet znakova etiopskog pisma ge ez odgovara glagoljskim, gotovo su identični, a i ostali znakovi ge eza po izgledu "vuku" na glagoljicu. Ipak po zvučnosti se potpuno razlikuju od glasova glagoljskih znakova AZ, KAKO, NAŠ, FRT i ŠA. Ovdje imamo i dodatnu rezervu za znak FRT jer se taj znak (grčko FI) upotrebljava tek u uglatoj glagoljici, dakle od XII. stoljeća.
U sabeanskom pismu iz Južnog Jemena našao sam tri znaka koji bi odgovarali glagoljskom AZ, I i ON, no i u tom slučaju nema sličnosti u zvučnosti.
Za pisma ge ez i sabe imamo materijalne dokaze da su se upotrebljavala oko 700. godine prije Krista.
*
Iz hijeroglifa su se pojednostavljivanjem razvila pisma na Bliskom istoku (hijeratsko, demotičko, razna semitska i u drugom smjeru feničansko i grčko, a iz njega latinično). Glagoljici u tom razvoju nema mjesta niti ju je moguće pozicionirati. To je vidljivo i na oko, a o tome je svojedobno pisao i
Vatroslav Jagić.
Stoga, kako sam rekao na početku, izvore glagoljice uputno je tražiti u prapovijesti krajeva u kojima se pojavljuje, dakle prostoru od Istre do Crnog Mora, odnosno nekadašnje rimske provincije Ilirik.
Proučavanje nakita i ukrasa ilirskih žena od neolitika na ovamo navelo me je na razradu "ženske teorije nastanka glagoljice" o čemu sam pisao u knjizi
"Glagoljica prije Ćirila i Metoda". Tko je zainteresiran može knjigu naručiti na poveznici:
https://www.kvaka.club/Javno/Prodaja_KVAKA?UgovorID=10066
, slobodni istraživač, 3. listopada 2025.