O nazivima slova u glagoljici

U suvremenoj obradi tog starog izražaja ta bi priča glasila otprilike ovako: Ja  knjigu znanja čitam - dobro je živjeti.

Ovo je izvanredan didaktički alat i zasigurno je pomogao generacijama novih glagoljaša u procesu učenja, naročito za potrebe obrazovanja budućih svećenika. 

No, slijedi niz znakova koje je teško nadovezati na izvornu misao: DZ (dzelo)  • Z (zemlji) • IŽE (iže) • I (i) • Đ (đerv)

Neki su se dosjetili i tu priču dopunili na ovaj način, zanemarujući značenja pojedinih znakova: Ja knjigu znanja čitam da bih dobro živio na zemlji.

Sljedeća tri znaka su pitanje, a tri koja slijede nakon njih su opet zbunjujući: K  (kako) • L (ljudi) • M (mislite) • N (naš) • O (on) • P (pokoj)

Jedno od mogućih tumačenja tog dijela moglo bi se, doduše malo nategnuto, odnositi na preispitivanje vlastitog odnosa prema jednoj od najvažnijih vrijednosti - miru: Kako ljudi mislite naći (naš) njegov (on) mir (pokoj)? 

I za kraj kakvog-takvog smislenog ustroja imamo riječi: R (reci) • S (slovo) • T (tvrdo)

Njih sam slobodan interpretirati kao snažnu poruku budućim propovjednicima: Govori s uvjerenjem!

Čak se u takvu interpretaciju uklapaju i brojčane vrijednosti. U početku su one 1-2-3 ... što možemo doživjeti kao početne korake u učenju (ja knjigu znanja čitam) da bi se po završetku učenja stostruko uvećale na 100-200-300 jer u glagoljici R (reci) ima brojčanu vrijednost 100, S (slovo) 200, T (tvrdo) 300.

Ostala slova imaju nazive koje nitko još nije uspio povezati u nekakvu poruku. To su: U (uk) • F (frt) • H (hjer) • OT (ot) • Ć (šća) • C (ci) • Č (črt) • Š (ša) • JER (poluglas) • JAT (jat) • JU (ju).

*

Već dugo vremena me kopka misao da su ovi nazivi dodijeljeni tada već postojećim glagoljskim znakovima u doba kristijanizacije hrvatskog povijesnog prostora kako god ga zvali u ono doba (Dalmacija, Ilirik, ...), odnosno da su pojedini znakovi izvorne glagoljice imali drugačija značenja od onih koja danas rabimo. 

Na to su me naveli neki arheološki artefakti prema kojima sam razvio svoju ”žensku teoriju nastanka glagoljice”. Tako spiralna kopča (fibula), dakle komad nakita kojim su u ilirsko doba kopčani ogrtači, može imati različito značenje ovisno o tome kako se stavi na odjeću.

Nakit je oduvijek nositelj određene poruke o statusu osobe tako da bi kopča postavljena s vrhom gore bila slovo D (dobro) s tim da nije imala značenje ”dobro” nego ”divica”, dakle mlada žena spremna za udaju. Obrnuto postavljena kopča kao slovo V (vedi) bila bi ”virena” (zaručena, vjerena), a okrenuta udesno umjesto G (glagoli) i Đ (đerv) imala značenje ”gospoja”, dakle udana žena, a ulijevo njezinu suprotnost (udovica, razvedena...). Za ovaj zadnji slučaj nisam pronašao odgovarajuću riječ, ako je takva riječ uopće postojala, jer drevni ilirski jezik nam je nepoznat. 

Da ne bude nikakve zabune - nemam nikakvih argumenata zbog kojih bi jezik drevnih ilirskih plemena smatrao bitno drugačijim od hrvatskog jezika; uostalom, sve do kraja XIX. stoljeća jedan od naziva za naš jezik bio je i - ilirski.

Vrlo zanimljivo je izvorno glagoljsko slovo I (i). U osnovi ono ima dva dijela: dolje je oko (krug), a gore je trokut. Simbolički to je prsten koji od pradavnih vremena simbolizira prirodni savez žene i muškarca - brak. Muž - I - žena. Veže ih prsten. To je glagoljsko slovo ”I”.

*

Podijelit ću s vama i dva zanimljiva arheološka artefakta na kojima se lako mogu prepoznati glagoljski znakovi Ž (živjeti) i Č (črt). Prema mom mišljenju njihovo izvorno značenje moglo bi biti Ž (žena) i Č (čovjek). Tome u prilog ide i mišljenje arheologa da se u prvom slučaju radi o glavi žene - majke zemlje, a u drugom slučaju figuri glave čovjeka.

*

Čvrsto zastupam mišljenje da će arheološka istraživanja naše prapovijesti na svjetlo dana iznijeti nove artefakte, a s njima i nove spoznaje i argumente za potpuno uklanjanje nametnutih stranih i poslušničkih povijesnih okvira.

Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 13. prosinca 2025.