Prvo slovo glagoljice - AZ - nije križ nego češalj

Nadahnuće Duhom Svetim ima svoje izvorište u spisu Črnorisca Hrabra: ”Potom im čovjekoljubac Bog posla svetoga Konstantina Filozofa zvanoga Ćiril, muža pravedna i čestita. I stvori im trideset i osam slova, neka slična grčkim slovima, neka po slavenskim riječima.”. 

Svakom kršćaninu ovo bi trebalo biti dovoljno za prihvaćanje dogme koja se ne preispituje, jer ako je sam Bog tako htio, tko sam ja da to dovodim u pitanje. E, pa ja sam po imenu onaj koji ne vjeruje dok ne vidi - nevjerni Toma. I usuđujem se postavljati pitanja:

• Zašto se Božji poslanik Konstantin Filozof zvani Ćiril ODREKAO KRIŽA istodobno stvarajući novo pismo - ćirilicu - upravo ono kojega su njegovi učenici donijeli u Bugarsku i na velika vrata ga uzdigli na čast službenog pisma Simeonovog carstva i crkve? 

• Kojim se to nezabilježenim čudom glagoljica iznenadno i gotovo istodobno pojavila na širokom području Dalmacije - od Župe Dubrovačke do Krka, Cresa i Plomina u Istri, kad niti Sveta Braća niti njihovi učenici nikada nisu niti koraka učinili po hrvatskom povijesnom prostoru? 

*

Ne trudite se tražiti odgovore na ta pitanja jer ih nećete naći. Cijela je ta ćirilometodska priča naprosto pogrešna. Porijeklo glagoljice nema veze s velikim muževima poput Ćirila i Metoda i njihovom propalom misijom u nekoj daleko mističnoj zemlji za koju se ni danas ne zna gdje se točno nalazila. Upravo suprotno. Izvorište glagoljice je područje drevnog Ilirika, a motivi nakita i ukrasa poticali su žene Histra, Japoda, Liburna, Delmata i drugih plemena na razvoj simbola iz kojih je u dugom procesu nastajalo naše staro pismo.

*

Glagoljsko slovo AZ nije križ nego češalj. Uz slovo AZ (A) motiv češlja imaju još slova BUKI (B), EST (E), ŠĆA (Ć), ČRT (Č), ŠA (Š) i JAT. Pritom moram napomenuti da mi je kod znakova ČRT (Č) i JAT zanimljivo i to što su u stvari vertikalno zrcaljeni te da je svakom dodana po jedna horizontalna crta. Prelistajte malo galeriju i sve će biti puno jasnije. 

Držim da je češalj kao alat za češljanje kose, ujedno i ukras za kosu, u oba slučaja predmet od posebnog značaja za isticanje ženstvenosti i ljepote bio motiv prema kojemu su ilirske žene razvijale simbole iz kojih je vremenom nastalo nekoliko znakova pisma poznatog kao bukvica, kasnije kao ilirsko pismo ili jerolimica, odnosno od XVII. stoljeća - glagoljica.