Za Rimsku crkvu sv. Jeronim je i dalje tvorac glagoljice

Ta postojanost vidljiva je i u očuvanju tradicije sv. Jeronima kao izumitelja glagoljice (LITTERARVM ILLYRICARVM INVENTOR) odnosno sv. Ćirila kao autora drugog ilirskog pisma - ćirlice (ALIARUM ILLYRICARUM LITTERARUM AUCTOR) kako je zapisano na već spominjanim freskama ovih svetaca u Vatikanskoj knjižnici.

Povodom 1100. obljetnice smrti sv. Metoda, 2. lipnja 1985. godine papa Ivan Pavao II objavio je encikliku "Slavenski apostoli" (SLAVORUM APOSTOLI) o kojoj je za teološki časopis CRKVA U SVIJETU pisao Ratko Perić (pretpostavljam sadašnji biskup mostarski).

U svom tekstu Ratko Perić piše: "Papa se izražava najljepšim pohvalama o načinu i putovima koje su sv. Braća poduzimala da prenesu evanđeosku poruku svim narodima. Najprije su se potrudili da nauče slavenski jezik. Složili su novu slavensku "azbuku" na glagoljici.".

Čitajući taj članak zapelo mi je za oko spominjanje glagoljice izrijekom, pa sam se potrudio doći do izvornog teksta papine enciklike. Dakle, u svom tekstu papa Ivan Pavao II. nigdje ne spominje GLAGOLJICU već koristi izraz NOVI ALFABET (nuovo alfabeto). 

"In precedenza, Costantino ed i suoi collaboratori si erano preoccupati di creare un nuovo alfabeto, perché le verita da annunciare e da spiegare potessero essere scritte nella lingua slava e risultassero in tal modo pienamente comprensibili ed assimilabili dai loro destinatari."

U slobodnom prijevodu: 

"Ranije su se Konstantin i njegovi suradnici bavili stvaranjem novog alfabeta, kako bi istine koje treba objaviti i objasniti mogle biti napisane na slavenskom jeziku i tako bile potpuno razumljive i asimilirane njihovim primateljima."

Papina enciklika dostupna je na ovoj poveznici.

*

Kako vidite i sami, Perić je samoinicijativno ubacio riječ GLAGOLJICA i time bitno promijenio papinu poruku.

*
Papa Ivan Pavao II. je jako vagao svaku riječ i nije slučajno napisao to što je napisao. Nije spomenuo glagoljicu jer je za Rimsku crkvu izumitelj glagoljice i dalje sv. Jeronim, kojemu su upravo iz tog razloga posvećene i brojne crkve ponajviše u Dalmaciji, ali i u Italiji i Francuskoj - u te dvije zemlje doduše ne kao tvorcu glagoljice već kao prevoditelju Biblije na latinski.

Svetoj Braći skupno i pojedinačno do sredine XIX. stoljeća nije posvećena niti jedna rimokatolička crkva u Hrvatskoj, a u cijelom svijetu pronašao sam ih samo četiri i to dvije u Češkoj - u Pragu i Podivicama, jednu u Sarajevu i jednu u Beogradu. Najstarija je crkva u Pragu - sagrađena 1868. godine, zatim crkva u Sarajevu - 1896., crkva u Podivicama 1910., a najmlađa je crkva u Beogradu 1930. godine. 

*

Hvala Darku Gojkoviću i Mirku Mavroviću na dopuni ovog posta - u Hrvatskoj je u drugoj polovici XIX. stoljaća, točnije 1863. godine podignuta katolička crkva sv. Ćirila i Matoda u mjestu Sunger kod Mrkopalja u Gorskom Kotaru, i u XX. stoljeću u Vinkovcima (1984.).

Katolička crkva sv. Ćirila i Metoda podignuta je u Karlovcu 1910., a srušena 1948.

*

Već i to govori puno - da Sveta Braća nisu bila toliko štovana u rimokatoličkoj crkvi da bi se njima u čast dizale crkve sve do panslavističkog pokreta sredinom XIX. stoljeća i pokušaja pokatoličenja pravoslavnih kroz crkve u Sarajevu i Beogradu.

*

Ovdje moram postaviti pitanje ZAŠTO se neki Hrvati olako odriču gotovo tisućljetne hrvatske tradicije poštovanja svog zaštitnika pismenosti sv. Jeronima da bi prihvatili kult Svete Braće koji je nastao iz propalog panslavističkog političkog pokreta i njegove jugoslavenske mini-varijante? 

Ni za sv. Jeronima kao ni za sv. Braću nema nikakvih materijalnih dokaza o autorstvu nad našim starim pismom, no sv. Jeronim ima tradiciju i baš zbog toga je dio naše priče. A od riječi PRIČA na raznim jezicima izvodi se i riječ POVIJEST (storia - historia; story - history).

Sad kad imamo svoju državu nemamo nikakvog razloga prepričavati tuđe priče. Ako mi nećemo čuvati svoju tradiciju i na njoj odgajati buduće generacije - tko će?

Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 9. veljače 2024.