Crkvina u selu Pećane čuva preostalih sedam nadgrobnica - stećaka

Prvi napis, ”Pećane ili Jošane - u kojem selu je bilo groblje sa stećcima?” (* 1), posvećen mogućnosti da se u selu Pećane (* 2), uz istočni rub Krbavskoga polja, još uvijek može naći crkvina s grobljem s nekolicinom preostalih stećaka, objavio sam na portalu Budni Div još 9. svibnja 2022. godine. U napisu ”Crkvina u selu Jošane: Je li oštećena i utonula kamena ploča nadgrobnica - stećak?” (* 3), kojega sam objavio 11. srpnja 2023. godine, odgovorio sam na pitanje iz naslova prethodnog napisa: Nekropole stećaka nalazile su se u oba susjedna krbavska sela, i u Pećanima i u Jošanima! Osim toga, u tome napisu sam naznačio i mogućnost postojanja još jedne kamene građevine u selu Jošane, na ”Crkvini” u zaselku Uzelci, uz koju je zamjetna ogromna kamena ploča. Za tu ”Crkvinu” naveo sam da je posve nepoznata povijesno-arheološkoj struci.

Potom sam u napisu ”Velike ”četvrtaste kamene poklopnice” na nekadašnjem groblju oko crkve u selu Jošane”, objavljenom 28. srpnja 2023. godine, istaknuo naznake za tvrdnju da se velike kamene nadgrobnice - stećci još uvijek mogu nazrijeti oko jedine preostale srednjovjekovne crkve u tome dijelu Krbave, oko današnjega hrama Sveti Jovan u selu Jošane. Naposljetku sam u napisu ”Uz hram u selu Jošane ipak još ima nadgrobnica nalik na pločaste stećke”, objavljenom 28. kolovoza 2023. godine, ponudio dodatne dokaze o postajanju nekadašnje nekropole sa stećcima - pločama oko spomenute crkve u Jošanima. U međuvremenu sam u dva navrata tragao i za stećcima u selu Pećane, 12. kolovoza 2023. i 19. veljače 2024. godine. Provedena istraživanja u Pećanima ukazala su da se i na jednoj tamošnjoj crkvini još uvijek mogu uočiti posljednji preostali stećci - ploče i sanduci.

Ovaj napis posvećen je, stoga, upravo potrazi za stećcima u selu Pećane, i to na osnovu povijesnih izvora, većinom već spomenutih u prvome radu ”Pećane ili Jošane - u kojem selu je bilo groblje sa stećcima?”, a potom i na temelju neposredne potrage mjesta u Pećanima za koja današnji malobrojni stanovnici toga sela još čuvaju sjećanje da su na njima nekoć bila groblja. U vrijeme kada sam pisao navedeni prvi napis o mogućim preostalim stećcima u selu Pećane, nisam raspolagao značajnim povijesnim vrelom, izvornim zapisima povjesničara i konzervatora Većeslava Henneberga (1889-1937.) iz Zagreba koji je drevno groblje s kamenim pločama u Pećanima obišao ravno prije jednoga stoljeća, 14. srpnja 1923. godine. Te zapise posebno ću predstaviti u narednim redcima, no radi uvida u cjelokupan slijed istraživanja nekropole sa stećcima u Pećanima ponovit ću ukratko i naglaske iz ostalih povijesnih izvora koji je se dotiču.

Postojanje groblja sa stećcima u selu Pećane prvi je naznačio prosvjetni radnik i pisac Franjo Julije Fras (Franz Julius Fras; 1794-1868.). U knjizi ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze”, koju je objavio 1835. u Zagrebu, opisujući selo Pećane naveo je: ”Pod tim selom nalaze se ruševine neke stare crkve s neobičnim nadgrobnim spomenicima.”. Ovdje je važno napomenuti da je Franjo Julije Fras nedvojbeno ukazao na postojanje više nadgrobnih spomenika, a ne jednoga, kako je pogrešno predstavljeno u prvom cjelovitom hrvatskom prijevodu knjige, ”Topografija Karlovačke Vojne krajine”, objavljenom tek 1988. u Gospiću.

Prevoditeljica toga izdanja knjige, povjesničarka književnosti Zlata Derossi (1926-2015.), navod je prevela u jednini, navodeći da se uz ruševine crkve nalazi groblje s ”... neobičnim nadgrobnim spomenikom”. Pisac, međutim, u izvorniku djela iz 1835. godine ukazuje da je riječ o ”merkwurdigen Grabsteinen”. Radilo se, dakle, o množini - stećcima, koje Franjo Julije Fras, dakako, ne naziva tim nazivom koji se u to doba još nije rabio. Nepobitno je da je, u vrijeme kada je kao školski nadzornik, negdje između 1822. i 1835. godine, posjetio (ili posjećivao) Pećane, na tamošnjoj crkvini još uvijek bilo više primjeraka njemu čudnih nadgrobnica.

Franjo Julije Fras vrlo je neodređeno ukazao na mjesto crkvine, navodeći da se nalazi ”Pod tim selom ...”. Prema podacima iz vrijedećeg Prostornog plana uređenja općine Udbina iz 2021. godine, za vjerovati pribavljenim na osnovi (u Prostornom planu nenavedenog/ih) povijesnog izvora i(li) istraživačkog uvida arheologa, na popisu zaštićene kulturne baštine s područja sela Pećane nalazi se srednjovjekovna crkvina Sveta Petka, za koju nije naveden i označen položaj, te ostaci stare crkve iz 15. stoljeća na položaju Vijenci (na suvremenom zemljovidu Vijenac). Područje navedeno na zemljovidu pod toponimom Vijenac nalazi se zapadno od državne ceste Udbina - Korenica i zaselaka sela Pećani. U središnjem dijelu toga područja smješteno je suvremeno groblje. Niti uz jednu od dvije spomenute crkvine, spomenute u Prostornom planu, nije istaknuto groblje sa stećcima. Na koju od te dvije crkvine se odnosi zapis Franje Julija Frasa o ”neobičnim nadgrobnim spomenicima”?

Tragom toga zapisa Franje Julija Frasa, punih 88 godina kasnije pošao je već spomenuti povjesničar i konzervator Većeslav Henneberg. Za groblje s ”neobičnim nadgrobnim spomenicima” s pravom je slutio da se radi o stećcima. To je, najzad, i potvrdio u svojim izvještajima o obilasku nalazišta u Pećanima. Ti izvještaji čuvaju se u ostavštini Većeslava Henneberga pohranjenoj u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija u Zagrebu (* 4). Da je Većeslav Henneberg u Pećane došao na osnovu traga prethodnika Franje Julija Frasa, očito je iz kratkog navoda kojega je pribilježio u putnu bilježnicu, kao podsjetnik za istraživanje u selu Pećane: ”Crkvina s čudnovatim kamenjem. F. (Fras, nap. pis.) 246”. Bilješka nedvojbeno uupućuje na njemački izvornik Franje Julija Frasa, u kojem na 246. stranici započinje sažeti opis Pećana.

U rukopisu Većeslava Henneberga, koji je u njegovoj ostavštini zaveden pod skraćenim nazivom Sumarni ili Zbirni izvještaj, punoga naslova ”Izvještaj profesora Većeslava Heneberga, izaslanika zem. Povjerenstva za očuvanje spomenika o istraživanju spomenika u Lici u godini 1923., s dodacima o istraživanjima u god. 1922.”, u dijelu zapisa upisanog pod datumom 14. srpnja 1923. godine istaknuto je: ”Kojih 300 koraka na jugozapad od škole u Pećanima nalazi se u polju na povišici crkvina iz doba pre Turaka. Temelji iz kvadratnog kamena danas su zarasli u šikari, a bila je to tipična crkva, kao sve u Krbavi iz onog doba, s pravokutnim svetištem, a oko crkve staro groblje s kamenim pločama. Ovih ploča ima još nekoliko bez ikakvih napisa ili znakova tek na jednoj bijaše vele usečen krst, no ovu, kao i mnoge ostale upotrebiše seljaci u svojim kućama kao građu. Na uzvisini, gde se ta crkvina nalazi ima mnogo ulomaka rimske cigle, a popreko teku i tragovi valjda rimske ceste.”.

Navedeni rukopisni izvještaj Većeslava Henneberga, koji je ovdje prvi puta predstavljen javnosti u jednome napisu, predstavljao je najbolji mogući trag koji sam, od 4. travnja 2023. godine kada mi je na njegovu ostavštinu ukazao povjesničar Ivan Mance, imao na raspolaganju u pokušaju pronalaženja spomenute crkvine u Pećanima. Više navoda iz putnoga izvještaja toga povjesničara i konzervatora iz Zagreba ukazuje da sam u drugom istraživačkom pokušaju, sa suprugom Martinom 19. veljače ove godine, pronašao istu crkvinu sa stećcima u Pećanima. Ipak, unatoč njegovim zabilješkama potraga tada ne bi bila uspješna, ili bi bila otežana i produžena, da nije bilo dragocjene pomoći žitelja toga sela, a napose njegovog povremenog stanovnika Miroslava Ćurćića, koji privremeno radi i živi u Njemačkoj.

No, prije izvještaja o prošlogodišnjem i ovogodišnjem traganju za crkvinom sa stećcima, vrijedi naglasiti i doprinos istraživanjima nekadašnje nekropole sa stećcima koja su nakon Većeslava Henneberga poduzeli još neki povjesničari. Kao što je on slijedio trag Franje Julija Frasa, tako je isto učinila i povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat (1911-1985.) iz Zagreba. U radovima koje je objavila 1951. i 1964. godine prenijela je zapažanja Franje Julija Frasa o postojanju stećaka u selu Pećane, u koje se napokon i zaputila 16. kolovoza 1965. (* 5). Da je prigodom posjeta selu Pećane obišla tamošnju ”crkvinu” i razgledala pripadajući ”stećak”, razvidno je iz novih podataka o istima koje je objavila u knjizi povjesničara Šefika Bešlagića (1908-1990.) iz Sarajeva, ”Stećci: Kataloško-topografski pregled”, tiskanoj 1971. godine.

Anđela Horvat o viđenome u Pećanima u toj je monografiji zabilježila: ”Južno od sela, a zapadno od brda Čičibor (kota 955 m) i ceste ka Udbini, nalazi se osamljen stećak u obliku sanduka; zapravo je to danas samo fragmenat stećka. Postavljen je po pravcu z-i. Istočno od stećka, samo preko ceste, nalazi se savremeno kršćansko groblje. U blizini je preistorijska gradina.”. Spomenuta bilješka, međutim, ostavlja sumnju da je povjesničarka umjetnosti i konzervatorica uistinu bila na istoj onoj crkvini koju je gotovo pola stoljeća ranije opisao Većeslav Henneberg. Pojedini navodi iz njezine bilješke, naime, daju naslutiti da je istraživačila ili pogriješila u isticanju položaja pećanske crkvine ili naprosto nije niti bila na njoj, već na nekom drugom, manje ili više bliskom mjestu sa sličnim kamenim ostacima, koji moguće i ne odgovaraju crkvi i stećku. Valja još jednom posebno napomenuti, da je pri posjeti ”crkvini” u Pećanima Anđela Horvat najvjerojatnije isključivo slijedila pisani trag Franje Julija Frasa, ali ne i Većeslava Henneberga (* 6).

Smatram izglednim da je Anđela Horvat ipak obišla ”crkvinu” u Pećanima (a ne primjerice u susjednim Jošanima), no možda ne onu na koju je ukazao Većeslav Henneberg. Podsjećam, uostalom, da se u vrijedećem Prostornom planu uređenja općine Udbina, na popisu zaštićene kulturne baštine s područja sela Pećane navode dvije crkvine, ona srednjovjekovne crkve Sveta Petka nenaznačenog položaja, te crkvina crkve iz 15. stoljeća na položaju Vijenac. Da li se staro groblje sa stećcima koje je razgledao Većeslav Henneberg nalazi na crkvini crkve Sveta Petka? Je li Anđela Horvat umjesto na toj crkvini, završila na onoj crkve posvećene nepoznatom svecu na nedalekoj uzvisini Vijenac? (* 7) Bez dodatnih provjera među stanovništvom Pećana, ukoliko naravno još postoje pojedinci koji točno znaju gdje su položaji obje crkvine, na postavljena pitanja nije moguće odgovoriti.

Postoji, dakako, i mogućnost da je i navod iz spomenutog Prostornog plana (djelomično) pogrešan te da u Pećanima ne postoje dvije već samo jedna crkvina. Ipak, u tome slučaju, kako objasniti da Anđela Horvat ističe tek jedan preostali ulomak stećka, dok smo ih supruga i ja ih pri ovogodišnjem obilasku crkvine u Pećanima pobrojali sedam? U ranijem napisu ”Pećane ili Jošane - u kojem selu je bilo groblje sa stećcima?” već sam naglasio da položaju crkvine u Pećanima (pa čak i obje pretpostavljene crkvine) ne odgovara niti njezin navod da se nalazi ”zapadno od brda Čičibor (kota 955 m)”, koje je smješteno više kilometara južnije. Nadalje, stvarnosti ne odgovara niti njezina tvrdnja: "Istočno od stećka, samo preko ceste, nalazi se savremeno kršćansko groblje.”. Ukoliko je takvo groblje ipak održavano 1965. godine, kada se zatekla u selu Pećane, danas je s istočne strane ceste Udbina - Korenica (državna cesta D1) na pozetu kroz Pećane nemoguće vidjeti očuvano suvremeno groblje. Podatak Anđele Horvat o prapovijesnoj gradini u blizini crkvine, bez navođenja naziva gradine, ne pomaže u raspetljavanju ove zagonetke, već i zbog činjenice da su na zaravnjenim dijelovima brijegova istočno od sela (poznate najmanje) dvije gradine, Masnikosina i Svilareva.

Nakon povjesničara i konervatora Većeslava Henneberga te povjesničarke umjetnosti i konzervatorice Anđele Horvat, crkvinu u selu Pećane su od predstavnika povijesno-arheološko-konzervatorske struke posjetili još samo  povjesničar i arheolog Milan Kruhek (1940-2022.) iz Karlovca i arhitekt i konzervator Zorislav Horvat (1937.) iz Zagreba. U radu ”Sakralna arhitektura Like i Krbave na području Krbavsko-modruške biskupije”, objavljenom u zborniku ”Krbavska biskupija u srednjem vijeku” 1988. godine, o crkvini koju su posjetili (oko) 1985. godine istaknuli su:

”Sjevernije od Jošana, ali lijevo od ceste na povišenom zaravanku samog Krbavskog polja, iza današnjeg naselja Pećani protegnutog uz modernu cestu, nalaze se ostaci stare crkve, starih Pećana. Ostaci kamenja zarasli u grmlje jedva omogućuju približno postavljanje tlocrta ove crkve. ... Dužina objekta iznosi ukupno oko 14 m, a širina oko 6 m. Ne raspoznaje se jasno završetak svetišta - polukružan ili poligonalan, no čini se da je uz sjevernu stranu svetišta bila sakristija. Pojava sakristije, nešto duže svetište, te veličina broda crkve, bliska crkvi sv. Trojstva u Podovima upućuje nas na zaključak da je i ova crkva u predturskim Pećanima bila najvjerojatnije, građena u gotičkom stilu, negdje u početku 15. stoljeća.”.

Usporedbom opisa ostataka crkve i približnih mjera njezinog vjerojatnog tlocrta, koje je predstavio spomenuti dvojac stručnjaka, s osobnim uvidom središnjega dijela crkvine u Pećanima koji sam sa suprugom razgledao ove godine, mišljenja sam da su Milan Kruhek i Zorislav Horvat, za razliku od Anđele Horvat, uistinu posjetili crkvinu na kojoj je Većeslav Henneberg zamijetio i stećke (* 8). Pri tome se, dakako, nameće pitanje zašto u već predstavljenom opisu te crkvine nisu ništa spomenuli o stećcima na njoj. Dapače, u bilješci koja u njihovom radu ”Sakralna arhitektura Like i Krbave na području Krbavsko-modruške biskupije” prati ulomak s opisom crkvine, pisci se pitaju: ”F. J. Fras i ovdje uz ruševine crkve spominje merkwurdigen Grabsteinen” (cit. dj., str. 247). Znači li to da je i okolo ove crkve bilo stećaka?”.

Na osnovu ove bilješke možemo pretpostaviti da se i spomenuti stručni dvojac, kao prije njih i Anđela Horvat, u potragu crkvine uputio isključivo koristeći kao praizvor podataka knjigu Franje Julija Frasa ”Topografija Karlovačke Vojne krajine”. Zacijelo niti oni nisu znali za potvrdu Većeslava Henneberga da ih je uistinu pronašao na crkvini u Pećanima. Jer da su to znali, tada bi ih gotovo sigurno i sami tamo zapazili. Vlastito životno iskustvo može nam u nebrojenim slučajevima posvjedočiti da bez istinskog (pred)znanja često nemamo niti pravi uvid u stvarnost koja nas okružuje i u kojoj bivamo. Ne kaže se uzalud da smo pri tome ”slijepi pri zdravim očima”. Posve je moguće, a čini se i izvjesnim, da su Milan Kruhek i Zorislav Horvat svoju pozornost gotovo u potpunosti usmjerili na prepoznavanje tlocrtne slike drevne crkve na staroj crkvini, dok u nekolicini većih trošnih i uglavnom u zemlju utonulih kamenih ploča - ne očekujući da tamo još uvijek postoje preostaci nadgrobnica - zbog neobraćanja pažnje na njih jednostavno nisu u tome kamenju mogli prepoznati stećke.

I to bi bilo sve od istraživanja i zapisa povjesničara, arheologa i konzervatora o stećcima iz Pećana (* 9), nakon njihovog sada već davnog uočavanja kao ”neobičnih nadgrobnih spomenika” od strane školskog nadzornika Franje Julija Frasa. Osim pisanih izvora i literature, provjerio sam i neke od dostupnih digitaliziranih povijesnih zemljovida, kao što je zemljovid Karlovačkog generalata, prve vojne izmjere iz 1774-1775., zemljovid Hrvatske, druge vojne izmjere iz 1865-1869., kao i zemljovid Habsburškog carstva, treće vojne izmjere iz 1869-1887. godine, na kojima je na istočnoj strani Krbavskoga polja od crkava ucrtana samo crkva Sveti Ivan / Jovan u selu Jošane, dok položaji crkvina nisu naznačeni, a označena su (neka) postojeća groblja. Najzad sam se 12. kolovoza prošle godine uputio u Pećane, u pokušaju pronalaska crkvine na kojoj možda postoji sačuvan makar jedan stećak.

Došavši u selo, raspitivao sam se kod petero ljudi, ponajviše u zaselcima Budisavljevići i Svilari, za položaj stare crkvine s pripadajućim grobljem, na kojemu je još Većeslav Henneberg vidio velike nadgrobne ploče. Većina od tih ljudi ne živi, međutim, više u Pećanima, već u njega navraćaju tek povremeno, najčešće za godišnjeg odmora tijekom ljetnih mjeseci. Naposljetku sam u kući uz državnu cestu blizu napuštene osnovne škole, zatekao baku Nevenku Ćurćić, koja je rekla da zna za položaj staroga groblja, ali zbog otežanog kretanja ne može poći pokazati njezin smještaj. Njezin unuk Miroslav, koji živi u Njemačkoj, a koji je s obitelji upravo boravio u Pećanima, ljubazno je odvojio više od sat vremena bivajući mi vodič do suvremenog groblja te u potrazi za najstarijim mjesnim grobljem. No, usprkos toga što smo nastojali slijediti bakine upute i što smo se za položaj raspitivali kod još dvoje mještana, koje smo zatekli u poljoprivrednim radovima, crkvinu s uočljivim tragovima crkvene lađe i ostacima stećaka nismo uspjeli zamijetiti.

Kako se potraga odvijala usred ljeta, kada je zelenilo još bujno i teško prohodno, bilo je teško probijati se kroz guštike, od kojih se u većini nalaze veće ili manje gomile nabacanog kamenja, najvjerojatnije izmicanog s okolnih polja koja su se nekoć obrađivala. Tek na kraju potrage u jednoj mlađoj šumi uočili smo ostatke dvaju manjih kamenih krstača. S obzirom na izgled uočenih krstača, radi se o ostacima napuštenog groblja pravoslavnih vjernika iz razmjerno novijega doba. No, niti na tome mjestu nismo zapazili tragove koji bi upućivali da se tu nalazila neka crkva ili hram, a pogotovo ne groblje sa većim nadgrobnim pločama ili stećcima. Po okončanom pretraživanju dogovorili smo se da će se Miroslav dodatno raspitati u selu o položaju starije crkvine, koja se bez sumnje nalazi negdje na blago valovitoj visoravni zapadno od sela i državne ceste, prošoranoj neznatnim uzvišenjima sa šumarcima.

Kako smo za naše potrage prešli znatan dio sjevernoga dijela te visoravni, u Pećanima znane pod nazivom Vijenac, činilo se izglednim da se tražena crkvina nalazi sakrivena u nekom od šumaraka njezinoga južnog dijela. Još istu večer Miroslav je potvrdio tu pretpostavku, poslavši mi poruku da na žalost nije uspio s nikim od mještana otići do položaja crkvine, ali se iz njihovih kazivanja uvjerio da je smještena jugozapadno od kuće u kojoj živi njegova baka. Nakon što sam mu 16. veljače ove godine javio da ću kroz nekoliko dana napokon opet imati prigodu stići u Pećane, pružio mi je pobliže smjernice za mogući pronalazak tražene crkvine.

Poručio je da je najbolje da od kuće njegove bake krenemo uz desnu stranu ceste D1 u smjeru Udbine oko stotinjak metara, do mjesta gdje se lijevo odvaja makadamski put za zaselak Svilari te da potom, točno nasuprot toga puta, skrenemo desno i nastavimo hodati preko livada košanica u smjeru jugozapada. Dodao je da ako u tome dijelu i ne uočimo trag kolnoga puta ili staze, da nećemo imati poteškoća s kretanjem i orijentacijom sve dok se nakon oko stotinjak metara blagom padinom preko livada ne uspnemo do ruba visoravni. Tek tu bi trebala otpočeti, bio je uvjeren, potraga za crkvinom koja se nalazi na nekom od brežuljčića u šumi. Proučivši Miroslavove upute, shvatio sam da se zapravo u vlas poklapaju s naputkom koji je u putnome dnevniku i u kasnijem izvještaju o istraživanju iz 1923. godine ostavio Većeslav Henneberg: ”Kojih 300 koraka na jugozapad od škole u Pećanima nalazi se u polju na povišici crkvina iz doba pre Turaka.”.

Već prilikom prve posjete Pećanima znao sam za taj navod povjesničara i konzervatora od prije stotinu godina. Kod raspitivanja o položaju crkvine naglašavao sam ga mještanima koje sam zatekao. Tek je, kao što sam istaknuo, Miroslavova baka prepoznala na koji se točno položaj odnose riječi Većeslava Henneberga. No, kako tada, u nedostatku vremena, nismo imali prigodu pronaći nekoga tko bi nas, svejedno slijedio li povjesničarevu natuknicu ili uputstva Nevenke Ćurćić - koji su se pokazali istovjetnim, poveo i točno nam pokazao gdje se crkvina nalazi,  Miroslav i ja smo se nepoznajući prostor upustili u pretraživanje šumaraka i guštika udaljenih tek nekoliko stotina metara sjevernije od pravoga položaja crkvine. Taj naizgled bezuspješan pokušaj pokazao se, međutim, kao dobrodošlo iskustvo od pomoći kod naredne potrage. Dok ovo pišem, promišljam nije li i povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat 1965. godine imala sličnih poteškoća oko utvrđivanja položaja crkvine, posebice stoga što, kako se čini, na raspolaganju za upite mještana i lakše snalaženje u prostoru nije imala uputu Većeslava Henneberga.

Sa suprugom Martinom krenuo sam u potrazu za crkvinom u povoljnije zimsko razdoblje, dakako bez zelenila, ali i bez snijega. Automobil smo ostavili nedaleko kuće Miroslavove bake, uza samu državnu cestu. Prema Miroslavovim naputcima uputili smo se pješice do blage visoravni jugozapadno od sela. I na toj strani visoravni, okrenutoj prema Krbavskom polju i Udbini, na dosta mjesta s blagim i malim uzvišenjima, obraslim u šumarke i grmlje, nalaze se gomile kamenja. Pretpostavljam da su to kamenje dovukli stanovnici kroz stoljeća, čisteći od njega travnjake i njive. I s te, južne, strane visoravan je mjestimice posve prekrila šuma, u kojoj se  uočavaju ostaci suhozidnih međa, slično kao i na suprotnoj strani visoravni okrenutoj prema Debelom Brdu. Nakon što smo zavirili u svega nekoliko manjih šumaraka sa razasutim kamenjem, na manjem uzvišenju posve pri kraju visoravni u smjeru jugozapada uočili smo, na zaravni sa rijetkim stablima, izduženi jarak približnog oblika pravokutnika, koji se pruža otprilike u smjeru sjeverozapad - jugoistok. Pomislili smo da bi to plitko udubljenje posvuda okruženo ulomcima kamenja moglo odgovarati ostacima crkvene lađe (broda).

Kada smo sjeveroistočno od toga jarka, sa strane s koje smo prišli vjerojatnoj crkvini, uočili jednu poveću kamenu ploču dodatno smo naslutili da se nalazimo baš na crkvini koju je davno opisao Većeslav Henneberg. No tek tada je uslijedilo iznenađenje. Polako obilazeći oko pretpostavljenih temeljnih ostataka stare crkve, naišli smo i na drugu, pa treću, potom četvrtu, ... ogromnu vapnenačku ploču. Ploče koje smo ugledali među raslinjem, veličinom i oblikom odgovaraju nadgrobnicama, odnosno stećcima - pločama i sanducima. Svima im je zajedničko to što su uveliko trošne, mjestimice čak i poprilično kršljive, posebice vidljive gornje stranice i njihovi rubovi. Ukupno smo uočili 7 velikih ploča, no moguće je da ih ima još utonulih u zemlju. Ploče su raspoređene u krug oko pretpostavljenog središnjeg položaja nekadašnje crkve.

Pronalazak čak 7 ploča i sanduka predstavljalo je vrlo ugodno  iznenađenje, s obzirom na protok više od čitavog jednog stoljeća od kada je posvjedočeno njihovo postojanje. Nismo, zapravo, mogli znati hoćemo li, ukoliko uopće pronađeno crkvinu, na njoj ugledati makar samo i jednu nadgrobnicu. Znajući da su već u doba kada je crkvinu obišao Većeslav Henneberg, mnoge ploče seljani izmjestili s crkvine i upotrijebili u druge svrhe, čak smo pomalo sumnjali da ćemo osim urušenih ostataka drevne crkve zateći išta drugo. No, nalazak sedam velikih ploča uokolo središnjeg jarka učvrstio je naše mišljenje da smo se našli na pravome mjestu, na vjerojatno najstarijem groblju u selu Pećane o čijem položaju se ipak sačuvao povijesni trag, ali i spomen u narodu. Osim toga, spoznaja da se na crkvini još uvijek nalazi najmanje sedam nadgrobnica - stećaka, ukazala nam je na mogućnost da Anđela Horvat prije 58 godina nije posjetila crkvinu u Pećanima sa stećcima - pločama i sanducima nego neko drugo, razmjerno blisko, mjesto na visoravni zapadno od sela, možda s ostacima nekoga drugog svetišta nepoznate starosti, gdje je pronašla tek jedan oveći kameni ulomak koji je potjecao od nadgrobnice ili joj je tek sličio.

Vrijedi istaknuti da se crkvina od ruševne stare seoske škole, smještene s lijeve strane ceste D1 gledano u smjeru Udbine, odnosno oko 70 metara daleko od kuće Nevenke Ćurćić, nalazi svega na oko 250 metara zračne udaljenosti. Podsjećam da je Većeslav Henneberg za udaljenost tih dvaju položaja naveo 300 koraka. Kako prosječna dužina koraka u muškarca iznosi oko 75 centimetara, to bi značilo da je udaljenost od škole do crkvine vrlo dobro procijenio na 225 metara. Smjer pružanja crkvene lađe na tlocrtnom crtežu Većeslava Henneberga poklopa se sa smjerom pružanja plitkoga jarka kojega smo prvoga zapazili na crkvini. Neke druge nalaze, koje je istraživač prije stotinu godina još imao prigodu zamijetiti na crkvini, kao što su ulomci rimske cigle ili tragovi rimske ceste uz brežuljak, tamo se više ne može vidjeti. Njih bi vjerojatno ponovno na površinu mogla ”izbaciti” samo arheološka iskapanja, uz pomoć kojih bi se moglo ustvrditi podrijetlo svih povijesnih slojeva toga nalazišta. Bez takvih istraživanja nema smisla niti nagađati o starosti srušene i razgrađene crkve, niti okolnoga groblja sa stećcima.

Druga obližnja zapažanja Većeslava Henneberga na visoravni Vijenac, kao što su obrambeni šančevi, vjerojatno srednjovjekovnog krajiškog podrijetla, kao i prapovijesne gomile na položaju Kavge, uslijed nedovoljno vremena na raspolaganju nismo stigli potražiti. Zadržali smo se na crkvini taman toliko da smo sve ploče i sanduke izmjerili, fotografirali i upisali osnovne podatke o njima. Za to nam je, s obilaskom okolnoga zemljišta u krugu od oko 500 metara, trebalo oko sat i pol vremena. Fotografije crkvine s pretpostavljenim ”jarkom” crkvene lađe i preostalim stećcima, od kojih smo kao prilog ovome napisu odabrali tek nekoliko snimaka, prve su fotografije toga položaja predstavljene javnosti. Za razliku od nekih drugih grobalja sa stećcima u Lici koje je posjetio, Većeslav Henneberg, naime, uspomenu na stećake iz sela Pećane nije sačuvao snimivši ih na fotografijama (* 10).

Važno je napomenuti da smo samo na toj blagoj kružnoj uzvišici prožetoj rijetkim stablima zapazili predstavljeni položaj moguće davno srušene crkve i velike ploče raspoređene uokolo toga središnjeg položaja. Na svim drugim okolnim bližim i daljnjim uzvišicama mogu se uočiti tek veće ili manje gomile nepravilno nabacanog i razasutog kamenja, bez ijednog većeg kamena, a naročito bez kamena nalik ploči, što upućuje da je stara crkva s grobljem mogla biti upravo na mjestu koje smo prepoznali i označili kao crkvinu. Naposljetku, donosim i pregled veličine, izgleda i međusobnog prostornog odnosa svih sedam kamenih nadgrobnica uočenih na crkvini, sagledanih redom od istoka u smjeru kazaljke na satu:

1. ploča ukošenih i slomljenih rubova, dužina 180 cm, širina 70 cm, debljina 30 cm;

2. vrlo široka ploča, kao da odgovara dvojnoj nadgrobnici, ali sačuvana nepravilna, dužina 155 cm, širina 135 cm, debljina 33 cm;

3. nalazi se desno od dvije prethodne ploče, nedostaje joj jedan cijeli ugao, vršni dijelovi nepravilni, jako razgrađena, dužina 200 cm, širina 125 cm, debljina 35 cm;

4. ploča se nalazi desno od ploče 3., jako utonula u zemlju, dio sloja gornje plohe nestao, nepravilno sačuvana i jako oštećena, dužina 205 cm, širina 110 cm, debljinu nemoguće utvrditi jer je utonula, iz zemlje viri svega 15 cm;

5. manja ploča, možda polovica prvobitne ploče ili izvorno nadgrobnica dječjeg groba, dužina 110 cm, širina 80 cm, debljinu nemoguće utvrditi jer je utonula, iz zemlje viri svega 10 cm;

6. jako trošna ploča, nepravilno sačuvana, utonula, nije moguće utvrditi niti cjelokupnu dužinu niti širinu, vidljivi dio dužine je 100 cm i širine 95 cm, iz zemlje viri svega 5-10 cm;

7. najdeblja ploča koja već sliči na sanduk, nepravilno sačuvana, dužina 190 cm, širina 110 cm, debljina 40 cm.

Potraga za stećcima, ali i drugim starinama u selu Pećane, ovime nije završena. Naprotiv, moglo bi se reći da je tek otpočela. S Miroslavom, kojega smo odmah po povratku s istraživačkog izleta u Liku obavijestili o pronalasku crkvine, dogovorili smo nastavak traganja kroz zajedničku ophodnju selom. U nadi da ćemo se susresti možda već ovoga ljeta, radujemo se novom druženju i istraživačkim izazovima.