Uz hram u selu Jošane ipak još ima nadgrobnica nalik na pločaste stećke

Bilo mi je, međutim, čudno da nadgrobnim spomenicima unutar cinktorija srednjovjekovne crkve Sveti Ivan, kako se svetište zvalo prije Turskoga osvajanja Like 1527. godine, nitko od povjesničara, konzervatora ili arheologa koji su istraživali osobitosti i starost crkve nije posvetio pozornost. Kao što sam već istaknuo u napisu ”Velike ”četvrtaste kamene poklopnice” na nekadašnjem groblju oko crkve u selu Jošane”, nisam pronašao niti slova o stećcima u dostupnim mi napisima i rukopisima stručnjaka i istraživača koji su tijekom 19. i 20. stoljeća obilazili crkvu u Jošanima, a od kojih su neki bili i među malobrojnim istraživačima ličkih stećaka.

Naposljetku su postojanje nadgrobnica nalik stećcima na groblju oko hrama  Rođenje Svetog Jovana Krstitelja potvrdili - građevinski radnici. Pri strojnim građevinskim iskopima 2015. godine, poduzetim bez arheološkog nadzora, a provedenim u okviru priprema za izgradnju novog podzida sa sjeverne i zapadne strane crkvene cinkture, otkopano je nekoliko velikih pločastih nadgrobnica. Strojno iskapanje u razrovanim grobovima ”iznjedrilo” je i nekolicinu grobnih nalaza, među kojima se ističe dvosječni romanički mač, koji prema izgledu najvjerojatnije potječe iz prve polovice 13. stoljeća. Spomenutim građevinskim radovima ustvrdilo se, dakle, da groblje potječe najkasnije iz istoga razdoblja. Kako su srednjovjekovna groblja u Lici u pravilu bila smještena uokolo ili u neposrednoj blizini crkava, nalaz posredno ukazuje i da je crkva Sveti Ivan vrlo vjerojatno bar stoljeće starija, nego li su to do tada pretpostavljali konzervatori i povjesničari.

Isti građevinski radovi, dakako, upućuju na osnovanu pretpostavku da su i bar neki od nadgrobnih spomenika s crkvenoga groblja, koji odgovaraju pločastim stećcima, postavljeni na grobove u vrijeme kada su u njih pokapani srednjovjekovni ratnici. O okolnostima pronalaska spomenutog mača i o utvrđivanju njegove moguće starosti, iscrpno je izvijestila tadašnja ravnateljica gospićkog Muzeja Like, arheologinja Tatjana Kolak u napisu ”Romanički mač iz Jošana”, objavljenom u časopisu ”Starohrvatska prosvjeta”, svezak 47 iz 2020. (objavljen 2021.), u nakladi Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita.

U istome radu arheologinja je usputno priopćila i o otkriću pločastih kamenih nadgrobnica, odnosno ”poklopnica” kako ih je nazvala, do kojega su doveli već predstavljeni građevinski radovi. Napisu je pridodala i fotografiju jedne od kamenih ”poklopnica” s nekadašnjeg groblja oko crkve Sveti Ivan (Sveti Jovan), izbačene pri građevinskim radovima u zapadnom jarku iskopanom za potrebe gradnje novog potpornog suhozida crkvene cinkture. U navedenom radu arheologinja nije, međutim, izvijestila o sudbini ”poklopnica” koje su ”iznjedrili” građevinski radovi. U prethodnom napisu posvećenom istraživanju mogućih stećaka oko današnjeg hrama Rođenje Svetog Jovana Krstitelja u Jošanima stoga sam naznačio potragu za odgovorom na tu nepoznanicu: ”Pitanje je zapravo gdje su, i u kakvom stanju, završile otkopane nadgrobne ploče ...”.

Hram u selu Jošane i njegov neposredan okoliš prvi puta obišao sam 26. ožujka 2022. godine. Na nekadašnjem crkvenom groblju tada sam na dva mjesta uočio ulomke kamenih ploča, za koje sam pretpostavio da su možda dijelom nadgrobnica - stećaka. No, kako su ti ulomci tek neznatno izvirivali iz zemlje, u koju je utonuo ostatak ploča, nisam mogao sa sigurnošću ustvrditi radi li se o stećcima sličnim nadgrobnim spomenicima ili su to ostaci novijih nadgrobnih ploča. Na padinama oko hrama, odnosno u podnožju novoizgrađenog crkvenog potpornog zida, zamijetio sam tada pojedine ulomke stijena i većih komada kamenja koji su ostali stršati nakon strojnih iskopa provedenih 2015. godine. S pravom sam postavio pitanje ”Je li moguće da neki od njih potječu i od razbijenih nadgrobnica?”, koje sam i istaknuo u napisu ”Velike ”četvrtaste kamene poklopnice” na nekadašnjem groblju oko crkve u selu Jošane”.

Na ovo pitanje znao bih odgovor već nakon spomenute prve posjete hramu i groblju u Jošanima, da spletom okolnosti nisam propustio prigodu bolje razgledati čitavu zapadnu padinu ispod novoga podzida, koja se pruža poviše puta kojim se hramu može prići i vozilom (makadamski put od ceste D1 mjestimice je u lošem stanju te njime ne preporučujem vožnju osobnim automobilom). Kako sam u međuvremenu, u već istaknutom napisu arheologinje Tatjane Kolak ”Romanički mač iz Jošana”, našao podatak da su se na crkvenom groblju nekoć nalazile i velike kamene ”poklopnice”, odlučio sam pri jednom od narednih istraživačkih izleta u Liku ponoviti posjet hramu Rođenje Svetog Jovana Krstitelja u Jošanima. Prigoda se ukazala 12. kolovoza ove godine.

Novi pregled okolice hrama (crkve) u Jošanima otpočeo sam upravo uzduž zapadne padine podno kamene ograde koja okružuje malu vršnu zaravan s hramom. Tu padinu želio sam cijelu podrobno razgledati već i stoga što to nisam učinio tijekom prethodne posjete, ali i zato što je arheologinja Tatjana Kolak u potpisu fotografije ”poklopnice” s nekadašnjeg groblja oko crkve Sveti Ivan (Sveti Jovan), priložene njezinom radu ”Romanički mač iz Jošana”, navela da je ta kamena nadgrobnica izbačena pri građevinskim radovima uz zapadni rubni dio cinkture.

Tu ”poklopnicu” sam prvu uočio, prepoznavši je prema snimci sa spomenute fotografije. I danas, osam godina nakon što je pri strojnom iskopu dijela jaraka u kojem će se graditi novi podzid oko crkve izgurana s groba nad kojim je ležala, nalazi se zaglavljena između dva kamena usred zapadne padine. I u svojoj novoj ulozi - ”građevinskog otpada” - zadržala je igrom sudbine vodoravan položaj. Ostala je cjelovita, osim što joj je vjerojatno pri zahvatu strojem i(li) klizanju niz padinu otkinut manji ulomak jednoga ugla. Ova kamena nadgrobnica dugačka je 180, široka 90 i debela 25 centimetara te bi s obzirom na to odgovarala pločastom stećku. Na gornjoj stranici nisam zapazio da je uklesan neki znak, no valja ukazati i na mogućnost da je izvorno, dok se nalazila povrh grobnice, ploča bila okrenuta na drugu stranu.

Daljnjim pažljivim pretraživanjem zapadne padine primijetio sam još četiri  velike kamene ploče - nadgrobnice ili njihove ulomke. Sve su nakon građevinskih radova, tijekom kojih su izgurane s ruba nekadašnjega groblja, ostavljene otklizane u podnožju padine, gdje ih među ostalim kamenjem može prepoznati samo netko tko točno zna što traži. Otkopane i izmještene kamene ploče ”poklopnice”, kako ih je nazvala arheologinja Tatjana Kolak, ostavljene su na padini gdje su zapravo sastavni dio kamenog ”otpada” zaostalog nakon građevinskih radova. Tijekom radova na izgradnji nove cinkture nitko nije mario da se te ”poklopnice” ostave u blizini crkve (hrama), na prostoru nekadašnjeg groblja.

Jesu li na to možda ipak ukazali konzervator i arheologinja koji su obišli radilište? Uvid su izvršili kada je oskvrnuće dijela groblja već bilo počinjeno, no za strojni iskop oko hrama kasno su doznali. Kako god bilo, tijekom tih radova propuštena je prigoda da se kamene nadgrobnice makar izlože uz hram kao vrijedni ostaci grobne spomeničke baštine koja je nekoć okruživala crkvu u većem broju. Da je tome bilo tako, ukazuje postojanje ostataka najmanje 5 kamenih ”poklopnica” koje sam zapazio na zapadnoj padini, a koje potječu tek s jednog manjeg dijela srednjovjekovnog groblja, uz zapadni rub nekadašnje cinkture. Osim već opisane ”poklopnice” koju je fotografirala Tatjana Kolak, na istoj padini nedaleko nje nalaze se i tri ulomka drevnih nadgrobnica.

Dva od ta tri ulomka polegnuta su na padini te sam mogao ustvrditi njihovu veličinu. Veći od ta dva ulomka dugačak je 120, širok 63 i debeo 25 centimetara, no s obzirom na uočljive lomove ploča je izvorno bila duža, a moguće i šira. Manji ulomak jednake je debljine, no dugačak je svega 70 i širok samo 55 centimetara. I on, međutim, s obzirom na uočljive lomove, nesumnjivo potječe od izvorno duže i šire ploče. Kako se ta dva ulomka nalaze na padini razmjerno blizu jedan drugome, a uz to je manji ulomak smješten povrh većeg, moguće je čak da su to očuvani dijelovi nekoć iste ”poklopnice”. Desno od ova dva ulomka, gledano s prilaznog puta, smješten je i treći ulomak, koji je koso utonuo u padinu te mi je stoga bilo nemoguće izmjeriti njegovu debljinu. Taj ulomak dugačak je 110 i širok 80 centimetara, a i on je izvorno bio duži.

Posljednju od kamenih ”poklopnica” na zapadnoj padini gotovo sam previdio, jer se nalazi na većoj visini u odnosu na prilazni put, a i djelomično je bila sakrivena iza visokih trava. Za razliku od prethodno opisane ploče i još tri uočena ulomka uzduž južnog dijela zapadne padine, ova kamena nadgrobnica leži osamljena na njezinom sjevernom dijelu. Prostire se nakošena, neravnomjerno je široka i nedostaju joj uglovi. Najveća širina te okrnjene ploče iznosi čak 100 centimetara. Čini se da je, unatoč oštećenjima, zadržaja izvornu dužinu od 190 centimetara. I ova ”poklopnica” uzduž rubova debela je 25 centimetara.

Po pregledu zapadne padine u podnožju ogradnog podzida, nisam promotrio sjevernu padinu podno cinkture jer sam je zatekao posve obraslu u bujni drač. Umjesto toga, uputio sam se u razgled zaravni oko crkve (hrama) na kojoj je vršeno ukapanje pokojnika. Uvidom u prostor nekadašnjeg groblja koje se pružalo neposredno uokolo današnjega hrama, lako sam prepoznao još 4 nadgrobne ploče ili njihove ulomke. U prvi tren mi nije bilo jasno kako to da sam tijekom prethodnog obilaska, kada je s početkom proljeća taj isti prostor bio prekriven tek niskom travom, lako uočio tek dvije ploče novijeg podrijetla, a od još dvije nazreo tek ulomke, uslijed čega nisam imao mogućnost procijeniti njihovu starost.

No, ubrzo sam shvatio da je razlog tome taj što se netko u međuvremenu potrudio dodatno urediti crkveni okoliš (hvala mu, a i stoga je posredno pomogao i istraživanje); pri tome je s dvije kamene ploče, ranije jedva uočljive, uklonio znatan dio nataložene zemlje te su se stoga ukazale gotovo u punoj (očuvanoj) dužini i širini. Dovoljno je usporediti fotografije tih dvaju ploča koje sam snimio prošle (objavljene su u prethodnom, već istaknutom napisu) i ove godine, koje svjedoče o sasvim različitom izgledu neposrednog okružja istih spomenika.

Prva od te dvije velike kamene ploče, zaostale na samome groblju, nalazi se južno od crkve, uz prilaznu stazu koja između novoizgrađenog podzida i u grmlje zaraslog posljednjeg ostatka starog ogradnog suhozida vodi do ulaza u hram. Ploča je i nadalje manjim dijelom utonula u tlo, a uz to je djelomično uništena; odlomljen joj je jugozapadni ugao i širi dio okolne pokrovne ploče.  Ploča se čini dugačka 190 centimetara, no pravu dužinu teško je odrediti jer se njezin zapadni rub ne može točno razabrati uslijed spomenutog oštećenja. Osim toga, tek bi pažljivo otkopavanje oko zapadnog dijela ploče moglo ukazati na to gdje točno završava ta čeona strana ploče, odnosno gdje počinje stjenovita podloga na kojoj je polegnuta. Uslijed djelomične utonulosti u tlo, nije siguran niti podatak o širini ploče koja približno iznosi 70 centimetara. Iz istoga razloga nije moguće izmjeriti punu debljinu ploče, već  tek procijeniti da iznosi oko 30 centimetara, ili možda nešto malo više. Uklanjanje naslaga zemlje oko čitavoga ruba ove ploče razriješilo bi, zapravo, dvojbu radi li se u njezinom slučaju uistinu o nadgrobnici ili se priroda tek vješto našalila ”podvalivši” na uvid izdanak vodoravno uslojene vapnenačke stijene.

Druga velika kamena ploča koja je preostala na nekadašnjem groblju, smještena je u njegovom sjeveroistočnom dijelu, odmah iza svetišta (apside). Ploča je do gornjeg ruba utonula u zemlju, ali je cjelovita; dugačka je 185 i široka 75 centimetara. Kako bi doznao debljinu ploče, pažljivo sam otkopao jarčić uz zapadni rub ploče te ustvrdio da je na rubu debela 30 centimetara. Uz to, čini se da se prema središtu ploče debljina još malo povećava. Iskopanu zemlju i sitno kamenje vratio sam u otkopani jarčić, u stanje prije toga manjeg istražnog otkopa. Prema uočenoj gruboj obradi pokrovne (gornje) strane te ploče, kao i prema njezinoj veličini, ali i zapažanjima o neravnom dnu ploče, može se reći da se radi o drevnoj ”poklopnici”, odnosno vrsti pločastog stećka. To je jedina vapnenačka ploča u blizini hrama Rođenje Svetog Jovana Krstitelja u Jošanima za koju se sa sigurnošću može ustvrditi da je imala ulogu nadgrobnice, a koja je uz to i cjelovita i po svemu sudeći se još uvijek nalazi na izvornome mjestu, povrh groba kojega je prekrila.

Svega nekoliko metara sjeveroistočnije od te nedvojbene ”poklopnice” vidljiva je još jedna manja ploča, kao i još jedan ulomak ploče. Ova dva preostatka kamenih spomenika potječu iz novijega vremena, što je razvidno po tome što su manje veličine i bolje klesarski obrađeni. Cjelovita ploča sadrži i uklesan natpis, koji već i samim položajem i kakvoćom ”ispisa” potvrđuje njezino mlađe podrijetlo. Ulomak, pak, sadrži uklesan plitki reljef, čije znamenje također ne odgovara uobičajenim prikazima sa stećaka.

Oko hrama Rođenje Svetog Jovana Krstitelja u selu Jošane pronašao sam, dakle, ukupno 7 kamenih ploča ili njihovih većih ulomaka, koje oblikom, veličinom i načinom obrade odgovaraju nadgrobnim ”poklopnicama”. Pet ploča ili ulomaka zamijetio sam uzduž padine ispod zapadnog zida cinkture, a dvije na zaravni u blizini crkve na kojoj je bilo groblje. Ploče i ulomci na padini podno hrama izmješteni su s napuštenog groblja prigodom građevinskih radova provedenih prije osam godina. U 4 slučaja radi se o velikim pravokutnim pločama, dužine od oko 180 do 190 centimetara i debelim od 25 do 30 centimetara, koje sliče pločastim stećcima. Dvije od tih ploča (uz još tri veća ulomka) odbačene su na padinu poput otpada, što slikovito govori o današnjem prevladavajućem odnosu prema toj vrsti spomeničke baštine. Od preostale dvije ploče smještene na bivšem groblju, za jednu je nemoguće samo na osnovu razgleda i izmjere sa sigurnoću potvrditi da je ”poklopnica”.

*

Uz pregled zemljišta oko hrama u Jošanima u potrazi za stećcima, drugi posjet tome mjestu iskoristio sam i za obilazak dijela obližnje drage, za koju su tamošnji stanovnici govorili da se tu nalazi ”Grčko groblje”. Položaj ”Grčko groblje” nije arheološki istražen, pa su arheolozi i povjesničari suzdržani oko procjene starosti tamošnje navodne nekropole. Prisutna je tek pretpostavka da bi mogla biti riječ o prapovijesnom groblju, na kojem su sahranjivani umrli žitelji nedalekog gradinskog naselja na nedalekom brijegu poznatom pod imenom Veljun ili Voj(i)novac (oko 970 m.n.v.). Obišao sam dio drage najbliži crkvi, koji se prostire stotinjak metara sjeveroistočno od nje (a ne istočno, kako tvrde izvori).

Sjeverozapadna niža polovica toga dijela drage zarasla je u grmlje, no jugoistočna viša polovica, iznad puta kojim pastiri izvode ovce, koristi se kao pašnjak. U tome travom obraslom dijelu drage nisam uočio nikakve kamene spomenike koji bi upućivali na ljudsku djelatnost, posebice ne na tragove koji bi ukazivali da su korišteni kao nadgrobni znameni. No, kada sam u vrelo ljetno poslijepodne zašao u šumarak na obližnjoj blagoj padini, tik sjeveroistočno od toga livadnoga dijela drage, da u hladu stabala kratko predahnem, ugledao sam uistinu poseban kamen. Odmah mi je zaokupio pozornost, ne toliko zbog veličine, iako je znatna, već zbog posve ravnih stranica okrenutih prema dragi koje se sastaju pod pravim kutem, dajući s te strane kamenu izgled pravilnoga kvadra.

Pomnijim pregledom uvidio sam da su 4 stranice toga velikog kamena posve ravne, i međusobno okomite. Od preostale dvije stranice, gornja je zakošena, kao da joj nedostaje odlomljeni ”klin”, a stranica okrenuta ka sjeveru, na suprotnu stranu od drage, doima se prelomljenom. Veličina toga krnjeg kvadra, s jedne strane posve pravilnog, koji u spomenutom gaju leži blago nakošen, poprilična je: dugačak je oko 150, širok 100 i visok 90 centimetara. Taj kameni kvadar uistinu se čini kao da je izrađen ljudskom rukom, unatoč tome što se prema sjevernoj strani sužava, to jest ukoso je stanjen. Bi li kamen da je izuzet iz sloja stijene u mogućem nedalekom priručnom kamenolomu imao čak četiri ravne i međusobno okomite plohe? Okolno zemljište se tek blago uzdiže i nisam stekao dojam da se taj kameni blok dokotrljao do svojeg sadašnjeg mjesta.

Valjalo bi, naravno, ipak pretražiti bliže stjenovite dijelove padina brijega Veljuna ne bi li se otkrilo mjesto iz kojega je možda izuzet ovaj neobičan kamen. Ako bi, međutim, i uspjeli dokazali da ljudi nimalo nisu pridonijeli njegovom oblikovanju, preostaje odgovoriti na pitanja kada i kako je dospio do drage i tko ga tamo ”prenio”. Osim toga, valja se zapitati nije li spomenuti nepravilni pozamašni kvadar, koji opstoji u neposrednoj blizini drage s ”Grčkim grobljem”, osebujan znamen koji sakriva trag do nečeg (nekoć) izuzetno vrijednog i bitnog. Sakriva li se iza velebnosti toga kamena i njegovih glatkih ravnih stranica jedna puno veća, zagonetna priča?