Nepoznati petroglifi u dolini rijeke Like na području Kosinja*

O ovim ličkim petroglifima izvijestio je geolog i speleolog Hrvoje Malinar (* 1), u napisu ”Nađeni petroglifi u kanjonu rijeke Like”, objavljenom u ”Godišnjaku zaštite spomenika kulture Hrvatske”, u broju 31 i 32 iz 2007-2008. godine. Prvi puta petroglife u dolini rijeke Like, kod sela Kruščica, ugledao je još 1967. godine, kada je kao zaposlenik Instituta za geološka istraživanja iz Zagreba sudjelovao u speleološkim istraživanjima pri gradnji akumulacijske brane za hidroelektranu ”Senj”. Na urezane crteže na stijeni s desne obale sutjeske Like, koja se u tom predjelu naziva Sklope, upozorio ga je Nikola Pleša, tunelski radnik iz Gornjeg Kosinja.

Izvještaj o tome obilasku, kojega je Hrvoje Malinar predstavio u spomenutom napisu, prenosim uz tek manja kraćenja:

”Zanimljivo je kako je sam Pleša doznao za te crteže na stijeni. Ispričao je da su prije jedanaest godina, tj. 1956. godine, došla u Kosinj dva stranca i zatražili mještane da ih odvedu do uzvodnog položaja na kojem je rijeka najuža i koji je bio ucrtan na nekoj njihovoj ”staroj” karti. S mještanima su se sporazumijevali hrvatski, ali su međusobno govorili nekakvim stranim jezikom ... Za vodiče su se strancima javili tada još dječak Nikola Pleša i još jedan stariji čovjek iz istoga mjesta. Odveli su došljake prastarom stazom uz desnu obalu rijeke Like do najužeg dijela kanjona do pozicije zvane Sklope. Ta je staza u prošlosti povezivala kosinjski kraj s Pazarištem, Perušićem i Gospićem. Tamo su nepoznati došljaci počeli pretraživati stijene tražeći nekakve crteže. Zaista su ih pronašli na prevjesno nagnutoj južnoj plohi osamljenoga kamenog bloka velične možda dva kubna metra koji je ležao na strmoj padini nešto poviše staze.

Pronašavši crteže, stranci su zagledali u kartu i potom počeli pretraživati jednu desetak metara udaljenu stijenu u nizvodnom smjeru koja je dosezala do staze. Kuckali su čekićem po stijeni dok nisu po zvuku naišli na šupljinu čiji je otvor bio pomno zatvoren tankom žbukom. Odvalivši žbuku, ukazao se okrugli prirodni otvor kroz koji se jedva mogla uvući šaka, ali koji se unutra širio. Izvukli su iz njega manju količinu zlata (zlatnika, predmeta?), potrpali to u džepove, isplatili vodiče i ubrzo nestali s poprišta. Količina zlata nije bila impozantna, za šaku-dvije. Tek tada su se Pleša i njegov sumještanin sjetili da bi to trebalo prijaviti organima vlasti, ali više nije bilo ni traga ni glasa spomenutim strancima.”.

Hrvoje Malinar smatra da se iskaz Kosinjanina, neposrednog sudionika toga događaja, o nalazu manje količine zlata čini prilično stvaran, iako s obzirom na slične predaje ”možda djeluje naivno i otrcano”. Mladi speleolog je 1967. godine na poprištu događanja usitinu imao prigodu razgledati ”... dvije vrste uklesanih znakova naoko bez nekakva reda, a još manje simetrije. Radilo se o izmiješanim likovima u obliku krugova i jednakostraničnih trokuta širine oko 4 do 5 centimetara. Krugovi su imali šest krakova i podsjećali su na kotače seoskih kola. Trokuti su bili orijentirani vrhom nagore. Prema sjećanju, mogla je biti riječ poprilici o tridesetak znakova.”. Viđene znakove, nažalost, tada nije fotografirao, već je o njihovom pronalasku samo obavijestio arheologe. No, spletom okolnosti, a napose zbog nemogućnosti dobivanja dozvole za ulazak na područje u neposrednoj blizini brane, stručnjaci naredne 34 godine (!) nisu uspjeli doći u prigodu istražiti nalazište.

Dozvolu za istraživanje dobili su tek arheologinja Tatjana Kolak iz Muzeja Like u Gospiću i Ivica Biljman, aktivist Ekološkog društva iz Donjeg Kosinja. Zajedno s arheologinjom Mirnom Malinar i geologom Hrvojem Malinarom (Mirninim ocem) iz Zagreba mjesto ranijeg nalaza petroglifa, uz desnu obalu rijeke stotinjak metara nizvodno od brane, posjetili su 29. listopada 2001. godine. Dospijevši tamo dočekalo ih je, međutim, neugodno iznenađenje. Hrvoje Malinar u već navedenom napisu zabilježio je: ”Na padini ispred stijene nije bilo kamenoga bloka s ugraviranim crtežima. Vjerojatno se kameni blok otkotrljao niz strminu prema rijeci.”. Od zaposlenika na elektrani istraživači su doznali ”... da je prije dvije godine veliki kameni blok dojurio niz padinu i probio armiranobetonsku ogradu koja je trebala štititi parkiralište od odrona kamenja. Uništio je nekoliko automobila i raskomadao se u više dijelova. Oni su poslije to kršje odgurali u rijeku. I tako nije bilo suđeno da se konačno provede dokumentacija petroglifa s likovima trokuta i kotača na kamenom bloku.”.

Tragači za petroglifima toga dana ipak nisu iz sutjeske Like otišli beu otkrića. Da do njega ipak dođe, pobrinula se arheologinja Mirna Malinar koja je, pregledavajući stijenu s otvorom gdje je navodno pronađeno zlato, u podnožju ugledala skupinu uklesanih znakova. Hrvoje Malinar je o otkriću izvijestio:

”Znakovi iz skupine novootkrivenih petroglifa bili su slični onima koji su nestali zajedno s kamenim blokom, ali nisu bili jednaki. Nedostajali su jednakostranični trokuti okrenuti vrhovima nagore, no zato je tu bilo nekih drugih simbola. Osim ”kotača” s četiri do osam krakova, nađeno je tu nekoliko jednostavnih križeva, znakova poput horizontalno položena slova V (sa šiljkom okrenutim ulijevo i udesno), lik vertikalnog romba koji se sastoji od dvaju spojenih trokuta s kosim i vodoravnim usporednim prugama, lik koji podsjeća na srp, lik poput borove grančice, kao i nekoliko isprekidanih cikcak-šara. Nismo zamijetili da su ti ugravirani likovi poredani po nekoj pravilnosti, a nismo niti mogli odgonetati što oni prikazuju.

... Stijena na kojoj su ugravirani znakovi orijentirana je prema jugu. Znakovi se rasprostiru u širini od 185 cm i visini 90 cm. Petroglifi su plitko ugravirani, pa širina i dubina urezanih crta ne premašuje 2 milimetra. Negdje su čak još plići i zbog korozije vapnenca prilično potrošeni.”.

Sve petroglife su tada fotografirali, a Hrvoje Malinar uz to je ”presnimio” gravure na pauspapir u naravnoj veličini. Ukupno 44 znaka, s obzirom na različitost urezanih likova, razvrstali su u skupine. Osim prepoznatljivih likova, zabilježili su i 56 pojedinačnih zarezanih crta, manje-više usporednih, s nekoliko okomitih na njih. Tik lijevo od stijene s petroglifima, a uz samu stazu, istraživači su zamijetili otvor koji daje naslutiti da je tu zatrpani ulaz u špilju. Na njegovoj površini nisu zamijetili nikakve artefakte te je Hrvoje Malinar predložio da se naknadno izvrši ”... arheološko sondiranje ulaza u špilju jer bi eventualni arheološki nalazi mogli pomoći u određivanju starosti petroglifa, a time ih i dodatno protumačiti” (* 2). Istog dana, pri povratku iz sutjeske Sklope pregledali su još jedan nalaz petroglifa udaljen oko 700 metara u smjeru sjever-sjeveroistok, o čemu je pisac istaknuo: ”Na jednom kamenu samcu u zaselku Bobići u selu Mlakvi, blizu Šošine kuće, ugraviran je znak ribe. Poznato je da je riba starokršćanski simbol Krista. Je li ta gravura istodobna s onima u kanjonu Sklope nije bilo moguće odgovoriti bez dodatnih istraživanja.”.

O značenju i starosti pronađenih petroglifa iz doline Like istraživači su, unatoč potražene pomoći u literaturi o znakovima, uspjeli iznijeti tek pretpostavke. Poput, primjerice, one da ”krug sa zrakama” u obliku kotača predočuje kult Sunca ili solarni kult. U već naznačenom napisu, objavljenom 7 godina nakon opisanog uvida, Hrvoje Malinar o podrijetlu i značenju tamošnjih petrogliga između ostaloga je naglasio:

”S obzirom na to da su znakovi ugravirani u vapnencu, koji je podložan kemijskom djelovanju kišnice s otopljenim CO2, smatram da ne pripadaju prapovijesti. Tako plitki petroglifi bili bi korozijom tijekom više tisućljeća uništeni. Vjerojatno su dosta mlađi i pripadaju povijesnom razdoblju. Moguće je da je nekada tu bilo i više znakova, ali je zub vremena ipak učinio da su zauvijek izgubljeni. Nameću se pitanja: tko je, kada i s kojom nakanom ugravirao ove petroglife, kakvi su to simboli i što oni predočuju? ... Je li tu riječ o svojevrsnom astronomskom kalendaru, starokršćanskim simbolima, bilješkama ritualnih zbivanja neke sekte na skrovitu mjestu, ili o nečemu trećem? ... Teško je utvrditi jesu li petroglifi istodobni s navodnim zazidanim zlatom ili su oni stariji, a onima koji su sakrili blago, petroglifi su poslužili samo kao orijentir? Naravno, to pitanje ima smisla ako je priča o zlatu autentična. Neposredni sudionik Nikola Pleša uvjerljivo je tvrdio da je događaj istinit.”.

Pisac ujedno nagađa da bi petroglifi s područja Kosinja mogli potjecati s kraja staroga vijeka ili početka ranoga srednjeg vijeka: ”Jesu li petroglifi u kanjonu Sklope starokršćanski ili možda čak gnostički, za sada je teško reći. Njihova pojava na skrovitu mjestu, izvan naselja, upućuje na to da su ljudi koji su ih ucrtavali na stijeni bili ‘u ilegali’ u odnosu na službenu vjeru. Kršćanstvo je u Rimskome Carstvu u svojim počecima od 1. do 4. st. bilo u ilegali. Nakon što je ozakonjeno i uspostavljeno kao državna vjera, ono se suočavalo s otporima. Klasična poganska božanstva bila su otvoren, ali manje opasan protivnik. Veće otpore pružale su gnostičke hereze. Ako su petroglifi iz kanjona Like kršćanski, onda datiraju iz razdoblja do 4. stoljeća. S druge strane, ako se radi o gnostičkim ili manihejskim simbolima, oni su iz kasnijih vremena. Moglo bi se pomišljati i na znakove bogumilskih, tj. patarenskih heretika koji su djelovali do prodora Turaka u ove prostore.”.

Hrvoje Malinar u napisu ”Nađeni petroglifi u kanjonu rijeke Like” naposljetku je upozorio i na nužnost konzervatorske zaštite petroglifa te predložio mogućnosti zaštite od njihovog propadanja uslijed prirodnih sila (* 3). O ovim ličkim petroglifima, nakon što su predstavljeni u njegovome radu, bar ako je suditi po nemogućnosti pronalaska odgovarajućeg napisa na mrežnim stranicama, nitko više nije pisao, a vjerojatno niti istraživao. Osim toga, moguće je da bi opsežnija istraživanja obližnjih stijenskih padina u dolini Like nizvodno od brane, posebice  uz  desnu obalu rijeke, dovela do otkrića novih petroglifa. Nije li vrijeme da se istraživanja nastave, posebice stoga što se rijeci Lici još jednom sprema ujezerivanje, i to opet baš u kosinjskome kraju? Pod novom kosinjskom umjetnom akumulacijom nestao bi dio dragocjene (i u hrvatskim okvirima!) spomeničke baštine, kao i niz uglavnom neistraženih arheoloških nalazišta.