Posljednji hrvatski ban Ivan Šubašić nije zaboravljen

Ukrašavaju je dvije stilske betonske žardinjere koje su nekada krasile njegovo rodno imanje. A to imanje je Vukovoj Gorici sa svojim građevinama i arboretumom davalo urbani izgled. Ovim skromnim činom želimo odati priznanje čovjeku koji je svoj život posvetio dobrobiti svoje domovine.

Šubašić je u povijesti hrvatskoga naroda odigrao značajnu ulogu, na ponos njegovoga kraja i njegove župe, na ponos HSS-a i cijelog hrvatskog naroda, naroda kojem je pripadao i danas pripada. Živio je u vrijeme surovo za hrvatski narod, a njegova je veličina bila u tome što je odudarao od surovosti toga vremena. Šubašićeva osobnost stavlja se u kontekst svjetske politike, rata i mira burnog dvadesetog stoljeća i igre političkih sila oko Hrvatske.

Članovi udruge ”Zora - Prilišće 1925” ističu da namjeravaju tiskati sažetu brošuru o životu i djelu Ivana Šubašića, smatrajući da je za kulturu i samosvijest našega naroda važna sloboda istraživanja vlastite povijesti, osobito one koja je bila zabranjena i zatirana, pa tako i izbrisana u surovim vremenima pogubnog jednoumlja, te da je važno istražiti i javnosti prikazati sve ljude našega kraja koji su tijekom prošlosti djelovali na dobrobit rodnoga kraja i svoje domovine.

Ivan Šubašić je bio razočaran položajem Hrvatske i hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji i u komunističkoj Jugoslaviji, a politiku je napustio riječima da ne želi biti poklopac krvavom loncu. Sve do smrti stalno je bio pod strogom paskom Ozne i Udbe, koje su nemilosrdno nadzirale i pratile sve njegove pokrete, susrete i razgovore. Tako su mu onemogućavali normalan život i doveli ga do prerane smrti 1955. godine u Zagrebu. Na njegovom sprovodu je bilo oko 10.000 ljudi!

Bogata je i zanimljiva povijest dr. Ivana Šubašića, osobito od kada su dostupni dosjei UDB-e i OZN-e, te dosjei CIA-e. Osim što se iz njih iščitava njegova sudbina, iščitava se i sudbina mnogih ljudi ovoga kraja, i šire. Tada je sve bilo revolucionarnim terorom podređeno osvajanju vlasti, sve neistomišljenike je trebalo ”neutralizirati” a protivnike ”ukloniti”.