Po(r)uka stećaka iz Grabušića: ”Počivali u miru Božjem”

Prema zapisanoj predaji žitelja sela Grabušić, smještenog oko 8 kilometara jugoistočno od Korenice i u blizini državne ceste koja vodi prema Udbini, na tamošnjoj Crkvini (* 1) još otprilike sredinom 19. stoljeća bilo je čak 50 stećaka. Danas, oko 170 godina kasnije, tamo više nema niti jedne kamene nadgrobnice - stećka. Posljednji primjerci, kojih je možda i manje nego pristiju na ruci, s Crkvine su odavno izmješteni i ugrađeni u suhozidnu ogradu koja se pruža uz mjesni put. Kako je došlo do razgradnje i uništenja toga grobišta (nekropole) sa stećcima, sudeći po njihovom broju jednog od najvećih i najznačajnijih u staroj Lici?

Goran Majetić 08.04.2022. Stećci • Lika i Velebit
Jedan od posljednjih očuvanih stećaka s Crkvine u Grabušiću, ugrađen u suhozid koji se pruža uz nekadašnji glavni seoski put (Foto: Goran Majetić)

Jedan od posljednjih očuvanih stećaka s Crkvine u Grabušiću, ugrađen u suhozid koji se pruža uz nekadašnji glavni seoski put (Foto: Goran Majetić)

Crkvina u Grabušiću nalazi se zapadno od nekadašnjeg glavnog seoskog puta, na istočoj padini brijega Gradina (739 m.n.v.). Mještani Grabušića sačuvali su sjećanje na položaj nakadašnje srednjovjekovne crkve, za koju nije poznato kojem svecu zaštitniku je bila posvećena. Više se ne naziru temeljni ostaci crkve, ali se mjesto na kojem je bila sagrađena raspoznaje po neravninama (blagim uzdignućima i ulegnućima) koje otprilike prate smjer pružanja njezinih srušenih zidova. Stara crkva u Grabušiću stradala je s početkom provala Turaka u Liku, vjerojatno još krajem 15. stoljeća.

Prema dostupnim podacima, stećke u Grabušiću prvi od stručnjaka obišao je 1923. godine povjesničar, konzervator i muzeolog Većeslav Henneberg (1889-1937.) iz Zagreba (* 2). O tome svjedoče njegovi putni zapisi i fotografija nekolicine stećaka, koji se čuvaju u arhivu Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u Zagrebu. Približan tlocrt temeljnih ostataka srednjovjekovne crkve u Grabušiću, kao i raspored preostalih stećaka koje je zapazio na tamošnjoj Crkvini, prikazao je na crtežu, na koji ću se osvrnuti kasnije.

Posao učitelja povijesti i zemljopisa Većeslav Henneberg upravo je 1923. godine počeo nadopunjivati suradnjom s konzervatorskom službom, koja je tada radila u okviru Povjerenstva za čuvanje spomenika u Zagrebu. Zahvaljujući toj suradnji, dvije godine kasnije postao je kustos tamošnjeg Muzeja za umjetnost i obrt, ali je nastavio s putovanjima vršeći i konzervatorske zadaće. Na fotografijama koje je snimao naredno umalo desetljeće i pol, do prerane smrti, ovjekovječio je prvenstveno prapovijesne gradine te srednjovjekovne utvrđene gradove, crkve i crkvine Like i Dalmacije.

Na crno-bijeloj fotografiji koju je Većeslav Henneberg snimio na Crkvini u Grabušiću uočava se 6 nadgrobnica - stećaka, od ukupno 23 stećka koja je zatekao, u obliku izduženih ploča i sanduka. Da je još 1923. godine na tamošnjoj Crkvini bilo toliko stećaka, dokazuje crtež koji je konzervator sačinio, prikazavši i približno točan položaj svake od nadgrobnica. U pozadini Crkvine sa stećcima, na fotografiji se nazire vršni dio brijega pod nazivom Gradina, na kojem se u prapovijesno doba nalazila ilirska (japodska) gradina. Snimak svjedoči i to da su prije jednog stoljeća padine brijega bile pod pašnjacima, dok ih danas obrasta bjelogorična šuma uz tek rijetke očuvane i prostorno male livade.

Prvi zapis u nekom stručnom glasilu o stećcima u Grabušiću potječe od povjesničarke umjetnosti i konzervatorice Anđele Horvat (1911-1985.) iz Zagreba. U časopisu ”Historijski zbornik”, broj 1-4 iz 1951. godine (* 3), u napisu ”O stećcima na području Hrvatske”, poziva se na istraživanje spomenutog prethodnika u konzervatorskoj službi. Odajući time zapravo priznanje na prijeratnom konzervatorskom i fotodokumentacijskom radu Većeslava Henneberga, Anđela Horvat, između ostaloga, ukratko ističe: ”U Konzervatorskom zavodu u Zagrebu postoje bilješke V. Heneberga, koji je istražujući srednjovjekovne gradove imao prilike doći u zabitija mjesta Like i Krbave, pa je tom prilikom ... uspio konstatirati, da stećaka ima kod Debelog Brda, Grabušića i Pećana (sve kotar Titova Korenica), te u Mogoriću i Tušicama (kotar Gospić). U svih ovih pet lokaliteta stećci su registrirani u blizini staroga crkvišta.”.

Anđela Horvat stećke u Grabušiću istražila je tek 14 godina kasnije, o čemu svjedoči njezina putna bilješka od 16. kolovoza 1965. godine. Tamošnje stećke obišla je i u svojstvu suradnice povjesničara Šefika Bešlagića (1908-1990.) iz Sarajeva, za potrebe popisa stećaka na području Like, Banovine (Banije) i Slavonije, koji je priložio knjizi ”Stećci: Kataloško-topografski pregled”, objavljenoj 1971. godine. Šefik Bešlagić uz dozvolu Anđele Horvat prenio je sadržaj njezine radne bilješke u navedeno djelo, objavivši o stećima u Grabušiću: ”Na lokalitetu Crkvina, zapadno od seoskih kuća, nalazi se nekropola sa 7 stećaka (6 ploča i 1 sanduk). Obrada je uglavnom slaba, spomenici su utonuli i pomicani, a neki primjerci su ugrađeni u suhozid. Orijentacija nije zabilježena. Ukrašena je 1 ploča motivom uklesanog krsta. Navodno je ovdje ranije bila nekropola sa 50 stećaka.”.

Anđela Horvat prije nešto manje od 6 desetljeća u Grabušiću zatiče, dakle, svega još 7 stećaka, i to posljednjih par na nekropoli a ostale u suhozidini uz seoski put (* 4). Konzervatorica je pobrojila stećke, istražila kakvoću obrade (klesanja), ispitala sadrže li uklesane natpise ili reljefe, a zabilježila je i stanje nadgrobnica u kojem ih je zatekla. Nije zapisala usmjerenost stećaka na Crkvini obzirom na strane svijeta, vjerojatno već i stoga jer je zamijetila da nisu u izvornom položaju. Inače, prema još uočljivim tragovima srušene crkve, ista se pružala približno u smjeru zapad - istok, sa svetištem (apsidom) okrenutom ka istoku.

Doprinos poznavanju stećaka u Grabušiću, a s time u vezi i njihovog postepenog nestajanja u tome selu, pružili su povjesničari Milan Kruhek i Zorislav Horvat. Napisu ”Sakralna arhitektura Like i Krbave na području Krbavsko-modruške biskupije”, objavljenom u zborniku radova ”Krbavska biskupija u srednjem vijeku” (posvećenom istoimenom znanstvenom simpoziju održanom 23-24. travnja 1986.), izdanom 1988. godine, priložili su tlocrte dijela srednjovjekovnih crkava Krbave koje je izradio Većeslav Henneberg, koje su pronašli u njegovoj ostavštini. Među tada prvi puta objavljenim crtežima našao se i onaj Crkvine u Grabušiću, s prikazom tada još uočljivih temeljnih ostataka stare crkve te okolnog groblja na kojem je naznačio položaj 23 nadgrobnice - stećka (* 5).

Na spomenutom crtežu nije naznačena usmjerenost crkve u odnosu na strane svijeta. No, usporedbom crteža sa zatečenim stvarnim stanjem, može se ustvrditi da je većina nadgrobnica 1923. godine još uvijek bila polegnuta u (približno) istome smjeru, prema istoku. To ujedno znači da ih je Većeslav Henneberg zatekao uglavnom u izvornom položaju, odnosno da ih većina do tada nije bila pomicana ili premještana. Među nadgrobnicama prikazanim na crtežu izdvajaju se dvije koje su polegle preko temelja crkve i susjednog zdanja. Čini se da su te dvije ploče (ili sanduci), u doba kada je Crkvinu obišao spomenuti konzervator, za razliku od ostalih stećaka već bile izmaknute s prvobitnog mjesta (* 6).

Anđela Horvat po obilasku Crkvine u Grabušiću istaknula je za posljednje tamo uočene stećke da ”spomenici su utonuli”. Moguće je, dakle, da se pod stoljećima nakupljanoj zemlji na ostacima predturske crkve još i danas nalazi sačuvana koja nadgrobna ploča ili sanduk. Da takvu mogućnost ne valja odbaciti, svjedoči otkriće većeg broja nadgrobnica na Crkvini crkve Sveti Marko Grob u Podudbini tijekom arheoloških istraživanja provođenih 1996-2000. godine (* 7). Spomenute nadgrobnice - stećci pronađeni su (tek) nakon uklanjanja sloja zemlje i kamenja koje je potjecalo od crkve postradale u Drugome svjetskom ratu i razgrađene 1949. godine. Za primjetiti je da je u slučaju crkve u Podudbini valjalo iskapati zemlju i građevinski otpad nakupljen za oko pola stoljeća, dok se isti na Crkvini u Grabušiću gomilaju deseterostruko duže, čak oko pet stoljeća.

*
U potragu za stećima u Grabušiću uputio sam se 26. ožujka 2022. godine. Prije suvremenog groblja u Grabušiću, koje se nalazi s desne strane ceste D-1 gledano iz smjera Korenice, skrenuo sam na mjesnu asfaltnu cesticu koja vodi do zaselka označenog na zemljovidu nazivom Breg. Nakon oko 500 metara zaustavio sam se na križanju s makadamskim putom nedaleko Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) Vukobratović. Vlasnika Marinka Vukobratovića zatekao sam na livadi dok je skrbio za konje te sam ga pitao za položaj Crkvine. Znao je gdje se otprilike nalazi ali se za točan položaj raspitao kod sumještana. Pošto je zbrinuo konje, spremno mi pridružio u pronalaženju Crkvine, kao i mogućih preostalih sačuvanih stećaka.

Crkvinu smo pronašli nedaleko uzdužnog seoskog (danas na dijelovima umalo šumskog) puta ograđenog s obje strane suhozidinama složenim od krupnih komada kamenja. Taj put pruža se kroz zaselak Banovići (podno zaselka Breg) približno u smjeru sjever-jug, sve do posljednje kuće u nizu kod koje skreće ka jugoistoku i vodi do državne ceste D-1. Poviše i zapadno od te kuće položaj je Crkvine na kojoj se uočavaju razbacani ulomci kamenja, kao i zemljane neravnine koje očito prekrivaju ostatke crkvenih temelja. Na Crkvini se ne vidi niti jedan stećak.

Stećaka nema niti oko lokve koja se nalazi tik istočno od spomenutog seoskog puta, otprilike na polovici njegove dužine kroz zaselak Banovići. Nekoliko velikih kamenih sanduka i ploča uočava se jedino u zapadnom suhozidu, okrenutom padinama brijega Gradina, koji omeđuje taj put. Uočljiva je i klesarska obrada ploha, što upućuje da je uistinu riječ o toj vrsti spomenika. Kameni sanduk ima dimenzije oko 170 x 55 x 55, a ploča oko 115 x 60 x 28 centimetara. Pri tome valja uzeti u obzir da ovi spomenici uslijed oštećenja više nisu cjeloviti. U suhozidu sam uočio još dvije ploče, koje prema izgledu i debljini odgovaraju nadgrobnicama, ali ih nisam izmjerio.

Pokušali smo pronaći i neki od spomenika s drugog najstarijeg poznatog groblja u selu (nakon onoga na Crkvini), koje se nalazilo uz državnu cestu, no u tome nismo uspjeli unatoč kazivanja starijeg sumještanina da bi tamo još uvijek trebao biti jedan nakošen nadgrobni spomenik. To groblje je, za razliku od Crkvine, ucrtano na zemljovidu 1. vojne izmjere Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine. U detaljniju pretragu livada iz kojih strši obilje vapnenačkog kamena živca nismo se upustili, zbog drugih obaveza ali i radi prilične podnevne - proljetne (!) - žege.

Marinko Vukobratić spomenuo je kako je čuo od starjih stanovnika sela da su neki njihovi sumještani nakon Drugoga svjetskog rata razbili više stećaka. Dodao je, međutim, da ih je sve ubrzo ”stigla kletva” jer da nakon oskvrnuća spomenika nisu više dugo poživjeli. Očito se i u Grabušiću s koljena na koljeno prenosilo vjerovanje da oni koji nasilno zatiru spomen-obilježja predaka ne mogu umaći ”kazni nebesa”. Vjerovali li ili ne u takva narodna predanja, budućim pokoljenjima svakako smo dužni prenijeti po(r)uku da im valja dobro razmisliti kako će se odnositi prema baštini predaka. Uostalom, ne kazujemo olako i ne klešemo reda-radi na nadgrobnice nadu, koja je ujedno i opomena: ”Počivali u miru Božjem”!

*

Ako je za vjerovati prvom (ne)poznatom očevicu iz (polovice) 19. stoljeća, tada je u Grabušiću bilo sačuvano još 50 stećaka.  Opravdano je pretpostaviti da ih je već u to vrijeme bar nekolicina bila ugrađena u mjesni suhozid i da ih je nekoliko okruživalo seosku lokvu. Oko 70 godina kasnije, Većeslav Henneberg na crtežu iz 1923. godine posvjedočuje da je na tamošnjoj Crkvini uočio više nego dvostruko manje stećaka, 23. Bez uvida u njegove izvorne bilješke, ne možemo sa sigurnošću reći je li čuo i za tada već zacijelo izmještene primjerke u selu. Nešto više od četiri desetljeća kasnije, 1965. godine Anđela Horvat bilježi još samo 7 stećaka u Grabušiću. Moguće je da bi se iz njezine putne bilješke točno doznalo koliko je još nadgrobnica zatekla na Crkvini, a koliko ih je pronašla (na osnovu prvog zapisa iz 1900. godine i(li) kazivanja seljana) u suhozidini seoskoga puta.

Naposljetku, nakon proteka još šest desetljeća, do danas su u Grabušiću pouzdano ”preživjela” svega dva stećka. Možda bi se pomnijom pretragom, kao i potrebnim mjerenjima i uvidima u način obrade, potvrdilo postojanje još nekolicine kamenih nadgrobnica. Velika većina izvorne nekropole stećaka nepovratno je uništena, kao što je slučaj i s gotovo svim drugim poznatim grobljima ”na redove” u Lici, s kojih su nas nekoć motrili stećci - ”kameni spavači”.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 6. travnja 2022.

(* 1) Zanimljivo je da Crkvina u Grabušiću nije upisana u Popis zaštićenih i evidentiranih kulturna dobra (u cjelini Sakralne građevine - crkve - povijesne lokacije) vrijedećeg Prostornog plana uređenja općine Udbina (iz 2021.).

(* 2) Povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat u napisu ”O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like”, objavljenim u glasilu ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva” (”Arheološka problematika Like - Znanstveni skup Otočac, 22-24. IX 1974.”), svezak 1 iz 1975., pri navođenju crkvine i pripadajućih stećaka u Grabušiću spominje u popratnoj bilješci kao izvor ”Popis starina po županijama 1900.” iz arhiva Arheološkog muzeja u Zagrebu. Očito je da je netko u 19. stoljeću doznao za postojanje crkvine i - tada još 50 sačuvanih - stećaka u Grabušiću te o tome izvijestio Muzej.

Konzervatorica ne navodi tko je sastavio navedeni popis, niti podatak koji bi upućivao na prvog (ne)poznatog istraživača tamošnjih stećaka. Moguće je da je izvor podataka o stećcima u Grabušiću bio umirovljeni vojni časnik i povjerenik Muzeja Mijat Sabljar (1790-1865.), za kojega je poznato da se posebice zanimao za starine u Lici, a između ostalih bilježio je i spoznaje i izrađivao crteže tamošnjih nadgrobnih ploča i stećaka. Njegove zapise i crteže, razasute u više arhiva u Zagrebu, tek u novije vrijeme povjesničari počinju značajnije proučavati. I njegova ostavština koja se tiče stećaka u Lici još čeka na sveobuhvatno istraživanje.

(* 3) Anđela Horvat stećke u Grabušiću spominje i u nekim kasnijim radovima, u kojima međutim o njima ne donosi nikakve nove važnije spoznaje. U napisu ”O spomenicima u Krbavi”, objavljenom u glasilu ”Bulletin Instituta za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti”, broj 1 iz 1959., među 10 crkvina u Krbavi navodi i crkvinu u Grabušiću te podsjećajući se Većeslava Henneberga naglašava da ”njegova  kamera zabilježila je, da je tu bilo i stećaka”. U radu ”Prilog rasprostranjenju stećaka u Liki i Baniji”, objavljenom 1964. u glasilu ”Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, svezak 15 broj 1 iz 1963., crkvište u Grabušiću samo ističe kao jedno od sedam mjesta u Lici na kojima su zabilježeni stećci.

Pozivajući se na spomenute zapise Anđele Horvat, stećke u Grabušiću spominje svećenik i povjesničar Ante Škobalj u knjizi ”Obredne gomile - Na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka rasprava o religiji i magiji”, objavljenoj 1970., koji ih u poglavlju ”Stećci u Lici” uvrštava među ličke stećke koji ”ostaju do sada nedvojbeni”. U to ga je, naime, uvjerila fotografija Većeslava Henneberga koju je Anđela Horvat priložila u već spomenutom napisu, svojem prvom radu posvećenom stećcima iz 1951., ”O stećcima na području Hrvatske”.

(* 4) Je li Anđela Horvat pri obilasku sela 1965. uočila i nekolicinu stećaka izmještenih uz mjesnu lokvu, koja je nekoć služila za napajanje stoke? U u prethodnoj bilješci (* 2) spomenutom napisu ”O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like”, pod rednim brojem 51 konzervatorica piše: ”Grabušić, južno od Korenice, na Crkvini odavno nema zidine; tamo ima 7 stećaka, a bilo ih je 50; neki su postavljeni oko lokve u mjestu.”.

Moguće je da je konzervatorica samo prenijela podatak iz prvog poznatog izvora u kojem se spominju stećci u Grabušiću, koji je u bilješci (* 1) ovoga napisa već spomenut kao ”Popis starina po županijama 1900.”, koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Šefik Bešlagić u knjizi ”Stećci: Kataloško-topografski pregled” ne spominje da je njegova suradnica uočila stećke i oko seoske lokve. Obzirom da inače vjerno prenosi njezina zapažanja, sklon sam mišljenju da Anđela Horvat uz lokvu u Grabušiću više nije mogla vidjeti stećke jer ih tada tamo više nije bilo.

Pozivajući se na podatke koje je Anđela Horvat iznijela u spomenutom radu 1975., kratkom bilješkom o stećcima u Grabušiću oglasio se i arheolog, konzervator i muzeolog Ante Glavičić (1931-2003.) iz Senja. U napisu ”Pregled starokršćanske i srednjovjekovne baštine Like, Podgorja i grada Senja”, objavljenom u časopisu ”Senjski zbornik”, svezak 30 iz 2003., naveo je: ”Zapadno od Bjelopolja, a do sela Grabušića, na visokom brijegu i pod starom tvrđavom nalazi se položaj "Crkvina", gdje se do turske okupacije nalazila starohrvatska crkva. U neko davno vrijeme oko "Crkvine" se moglo vidjeti poredano oko 50 velikih kamenih ploča koje su pokrivale grobove nekih plemenitih ljudi ovoga kraja. Danas na grobovima više nema kamenih ploča, koje su mještani raznijeli i složili u kamene ograde i u obližnju lokvu.”.

Naposljetku, rečene podatke Anđele Horvat prenose, također bez dodatne provjere na licu mjesta, arheolozi Marinko Tomasović, Domagoj Perkić i Ivan Alduk u izdanju ”Topografija stećaka u Hrvatskoj”, objavljenom kao katalog izložbe ”Izložba Stećci 4. rujna 2008. - 2. studenoga 2008.” upriličene u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.

(* 5) Zorislav Horvat (1937.) iz Zagreba i Milan Kruhek (1940.) iz Karlovca rijetki su suvremeni povjesničari koji su u pojedinim napisima posvećenim graditeljskoj baštini Like (gradine, utvrde, crkve, groblja, ...) dotaknuli i stećaka. Oni naprosto nisu zanemarili i taj vrijedan vid spomeničke ostavštine. Crtež Većeslava Henneberga i već poznate podatke o crkvini, groblju i stećcima u Grabušiću, Milan Kruhek predstavio je i u radu ”Topografija krbavske spomeničke baštine”, objavljenom u zborniku ”Krbavska bitka i njezine posljedice”, izdanom 1997.

(* 6) Izvorni rukom napravljeni crtež Većeslava Henneberga doradio je Zorislav Horvat. Osim što ne pruža podatak o položaju Crkvine u odnosu na zemljopisni sjever, crtež ima još nedostataka koji mogu navesti na pogrešne zaključke. U pogledu priče o tamošnjim stećcima, nedostatak se ponajprije odnosi na prikaz međuodnosa dvaju spomenutih nadgrobnica i temelja crkve. Promatrajući naime crtež, na kojem crte koje prikazuju rubove temelja prelaze preko nadgrobnica, promatraču se nameće pomisao da su temelji crkve sagrađeni (i) na stećcima. Drugim rijčema, takav prikaz upućuje da su stećci, odnosno u cjelini okolno groblje, porijeklom stariji od crkve, to jest da potječu iz vremena prije njezine izgradnje.

(* 7) Vidi napise objavljene na portalu Budni Div ”Istražujući crkvinu u Podudbini otkrili nove nadgrobnice - stećke” i ”Tko skrnavi Grob, sustiže ga kazna”.

Stećci na starome groblju uokolo temelja crkve na Crkvini u Grabušiću; u pozadini vrh Gradina (Foto: Većeslav Heneberg, 1923.; Izvor: Zbirka fotografske dokumentacije Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture (fototeka.min-kulture.hr) - Zbirka Većeslava Henneberga)

Stećci na starome groblju uokolo temelja crkve na Crkvini u Grabušiću; u pozadini vrh Gradina (Foto: Većeslav Heneberg, 1923.; Izvor: Zbirka fotografske dokumentacije Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture (fototeka.min-kulture.hr) - Zbirka Većeslava Henneberga)

Crkvina u Grabušiću nalazi se poprilici na pola puta sjeveroistočno od zaselka Delići i jugozapadno od zaselka Banovići, kraj kojeg je plavim krugom naznačena seoska lokva (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Crkvina u Grabušiću nalazi se poprilici na pola puta sjeveroistočno od zaselka Delići i jugozapadno od zaselka Banovići, kraj kojeg je plavim krugom naznačena seoska lokva (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Crtež srednjovjekovne crkve i popratnog zdanja s okolnim grobljem, na kojem su prikazane 23 nadgrobnice - stećka,  kojega je izradio konzervator Većeslav Henneberg po obilasku Crkvine u Grabušiću 1923. godine (Izvor: ”Krbavska biskupija u srednjem vijeku” (Milan Kruhek i Zorislav Horvat ”Sakralna arhitektura Like i Krbave na području Krbavsko-modruške biskupije”), 1988.)

Crtež srednjovjekovne crkve i popratnog zdanja s okolnim grobljem, na kojem su prikazane 23 nadgrobnice - stećka, kojega je izradio konzervator Većeslav Henneberg po obilasku Crkvine u Grabušiću 1923. godine (Izvor: ”Krbavska biskupija u srednjem vijeku” (Milan Kruhek i Zorislav Horvat ”Sakralna arhitektura Like i Krbave na području Krbavsko-modruške biskupije”), 1988.)

Konzervator i povjesničar Većeslav Henneberg prvi je, i do danas jedini iz struke, ovjekovječio na fotografiji stećke iz Grabušića, a izradio je i crtež temeljnih ostataka tamošnje srednjovjekovne crkve i okolnog groblja (Izvor: Zbirka fotografske dokumentacije Ministarstva kulture i medija (fototeka.min-kulture.hr))

Konzervator i povjesničar Većeslav Henneberg prvi je, i do danas jedini iz struke, ovjekovječio na fotografiji stećke iz Grabušića, a izradio je i crtež temeljnih ostataka tamošnje srednjovjekovne crkve i okolnog groblja (Izvor: Zbirka fotografske dokumentacije Ministarstva kulture i medija (fototeka.min-kulture.hr))

Mještanin Grabušića Marinko Vukobratović uz jednu od kamenih nadgrobnica podrijetlom s Crkvine, uklopljenih u mjesni suhozid (Foto: Goran Majetić)

Mještanin Grabušića Marinko Vukobratović uz jednu od kamenih nadgrobnica podrijetlom s Crkvine, uklopljenih u mjesni suhozid (Foto: Goran Majetić)

Toponim Vukobradovicha Loqua (Vukobratovićeva lokva), na zemljovidu Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine, ukazuje na lokvu usred sela Grabušić uz koju se nekoć nalazila nekolicina stećaka izmještenih s obližnje Crkvine (Izvor: Hungaricana - Hungarian Cultural Heritage Portal: Mapire: Country maps: Karlstädter Generalat (1774-1775) - First Military Survey (maps.arcanum.com))

Toponim Vukobradovicha Loqua (Vukobratovićeva lokva), na zemljovidu Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine, ukazuje na lokvu usred sela Grabušić uz koju se nekoć nalazila nekolicina stećaka izmještenih s obližnje Crkvine (Izvor: Hungaricana - Hungarian Cultural Heritage Portal: Mapire: Country maps: Karlstädter Generalat (1774-1775) - First Military Survey (maps.arcanum.com))

Na Crkvini u Grabušiću odavno se više ne može vidjeti niti jedan od 50 stećaka koliko ih je ta nekropola imala još sredinom 19. stoljeća (Foto: Goran Majetić)

Na Crkvini u Grabušiću odavno se više ne može vidjeti niti jedan od 50 stećaka koliko ih je ta nekropola imala još sredinom 19. stoljeća (Foto: Goran Majetić)

Stećak - sanduk ugrađen u suhozid seoskog puta približne veličine 170 x 55 x 55 centimetara (Foto: Goran Majetić)

Stećak - sanduk ugrađen u suhozid seoskog puta približne veličine 170 x 55 x 55 centimetara (Foto: Goran Majetić)

Jedna od velikih kamenih ploča u suhozidini zapadno od mjesnog puta koja je možda također nekoć bila nadgrobnica (Foto: Goran Majetić)

Jedna od velikih kamenih ploča u suhozidini zapadno od mjesnog puta koja je možda također nekoć bila nadgrobnica (Foto: Goran Majetić)

Tematski povezane objave