Kamena škrinja koja je po noći na tajanstven način ”pobjegla”

Predaju o sanduku, za kojega su mještani znali još od davnina, priopćio mi je Ante - Jozo Ramić, predsjednik Udruge za kulturu, obrazovanje, duhovnost i domoljublje ”Kovan” iz Generalskog Stola: ”Legenda kaže da je taj kameni sarkofag bio konjskom zapregom odvučen do jedne kuće u Bobanima. Na čuđenje svih, preko noći je taj sarkofag na nepoznat način bio ponovno vraćen na isto mjesto u šumarak. To nije moglo bez vraga!”.

Ante - Jozo Ramić na drevni spomenik ukazao mi je u ljeto 2021. godine, kada sam za potrebe knjige ”Od miljokaza i krajputaša do sunčevih ura - Spomenici povijesnih cesta Karoline, Jozefine i Lujzijane u Karlovcu i okolici”, koju pripremam za objavu, istraživao sunčevu uru u Generalskom Stolu. No, obići sam ga stigao tek početkom jeseni. U pronalaženju sanduka susretljivo su mi pomogli pojedini mještani Gornjih Bobana. Poosebice hvala Antunu Dobriniću - Tončeku koji je prekinuo rad na spremanju ogrjevnih drva za zimu, kako bi me poveo do mjesta gdje sanduk počiva.

Iz zaselka smo se makadamskim kolnikom, za promet vozilima napuštene izvorne Jozefine, građene na toj dionici 1775-1779. godine, povezli oko kilometar i pol sve do mjesta gdje ju je presjekla pruga Karlovac - Rijeka građena stoljeće kasnije, 1869-1873. godine. Tamošnji pružni prijelaz ukinut je prije oko dva desetljeća. Od tuda smo nastavili pješice uskim kolskim putom, prvih tristotinjak metara uz rub šume usporedno s prugom, a potom otprilike još oko 200 metara nastavili ka istoku u šumu. Vodič Antun Dobrinić naprosto je projurio stazom, tako da smo se nakon samo nekoliko minuta žustrog hoda našli pred spomenikom.

Arheolozi smatraju da je riječ o starovijekovnom grobnom sanduku, poznatom u narodu pod imenom škrinja, dok ga povjesničari zovu i sarkofagom (po grčkom nazivu za kameni lijes). Arheolog Domagoj Perkić u knjizi ”Antičke nekropole u speleološkim objektima, kamenolomi i naselja na području Korduna”, objavljenoj 2019. godine, ističe: ”Na području Generalskog Stola, oko 1,5 km sjeveroistočno od središta naselja, ... nalazi se osamljeni kamenolom sa samo jednim preostalim sandukom sarkofaga ..., koji je kao i ostali puknuo tijekom proizvodnje. ... Sanduk je u potpunosti obrađen s vanjskih strana, a nepravilna unutrašnjost izdubljena je je više od 50 posto. Mjesto vađenja i obrade sarkofaga smješteno je u manjoj vrtači, a u blizini se vide stijene - kameni živac, kao pogodan sirovinski materijal.”.

Radi se o gotovo dovršenom sanduku sarkofaga, bez uočljivog poklopca u blizini toga kamenoloma. Danas se sanduk nalazi na razmeđu šumskih područja Šišak i Veliki Cerovac (prema nazivima s topografske karte), u šumi koja je napredovala na račun livada koje se više niti ne kose, a kamoli oru. Sanduk škrinje leži pri dnu ponikve, s jednom čeonom stranicom gotovo do ruba utonuo u zemlju. Leži nakošen u odnosu na vodoravnu plohu zemlje. Po polovici bočne stranice koja nije zatrpana zemljom uočava se raspuklina.

Sanduk smo zatekli ispunjen vodom. Antun Dobrinić rekao mi je da je jedan mještanin zacementirao raspuklinu kako bi napadala kišnica ostala u sanduku, da služi za piće šumskim životinjama. Dno sanduka nije ravno jer s unutrašnje strane nije do kraja isklesano, već je blago zaobljeno. Sanduk zapravo sliči velikom koritu (kamenoj, betonskoj ili metalnoj posudi iz koje se hrane životinje) ili naćvama (drvenoj posudi, izdubljenoj iz jednog komada, u kojoj se nekada mijesio kruh). Obzirom na takav izgled, jasno je zašto moj vodič ne poistovjećuje sanduk s grobnom škrinjom ili sarkofagom, već izvorno s pojilištem za konje.

Antun Dobrinić uvjeren je, naime, da je škrinja klesana kako bi se izradilo kameno pojilo za konje kojima se nekad putovalo cestom, prvo rimskom a potom Jozefinom koja je izvedena po njezinoj trasi. Dodaje da je škrinja pukla kada se pokušala premjestiti uz cestu, kako bi služila kao pojilište. Uz pomoć posude, koju nam je posudila njegova susjeda, spremno je uklonio veći dio vode koja je zaostala u škrinji nakon nedavne kiše, kao i dio blatnog taloga s dna, kako bi se koritasta unutrašnjost sanduka bolje vidjela na fotografiji.

Veličina višetonskog sanduka uistinu plijeni pozornost. Prema izmjeri Domagoja Perkića, koji je predvodio istraživanja kamenoloma sarkofaga i urni u karlovačkom kraju 1997-2001. godine, dugačak je 228, širok 120, a visok oko 84 centimetra. Pri tome se visina sanduka odnosi na najviše izmjerenu visinu bočne stranice iznad razine zemlje, dok je stvarnu visinu nemoguće utvrditi jer je sanduk dnom ukopan. Nakošenost i raspuklost sanduka ukazuju na pokušaj njegovog izmještanja iz kamenoloma. Do pucanja je moglo doći kada se sanduk zapregom pokušao prevući uz kosinu ponikve, zbog čega je ostavljen u kosom položaju. Ostavljen je u šumi uz još nekoliko neoblikovanih malih kamenih ”spomenika”.

Izvlačenje sanduka iz kamenoloma na tragu je spomenute narodne predaje, koja ujedno tvrdi da ga se i uspjelo prevesti do zaselka Bobani. No, gdje se sanduk uistinu pokušalo prevesti? Nakon što je isklesan, iako ne i posve dovršen, vjerojatnije je da ga se pokušalo prevesti do rijeke Mrežnice, koja protiče samo oko 500 metara istočnije. Za pretpostaviti je da se Mrežnicom, vjerojatno na splavi, trebao prevesti nizvodno, a potom i Koranom i Kupom sve do Siska. U tom značajnom rimskom središtu trebao je poslužiti za kamenu grobnicu ili sarkofag nekog imućnijeg stanovnika Rimskog carstva.

Da je kameni sanduk iz Generalskog Stola nastao najvjerojatnije između 2. i 4. stoljeća može se pretpostaviti na osnovu sačuvanih uklesanih natpisnih posveta i reljefnih prikaza na u Sisku pronađenim sarkofazima koji su korišteni kao grobnice.

Goran Majetić, 19. listopada 2021.