Dva posjeta Teutinom dvorcu

Pučka predaja na otoku Šolti spominje dvorac legendarne ilirske kraljice Teute. Njezino ime u izvornom obliku na ilirskom jeziku bilo bi Teutana - što bi značilo “gospodarica ljudi“ odnosno “kraljica“, a pronašao sam i da bi proto-indo-europski korijen mogao ići u smjeru “vladarica naroda pod oružjem“, što opet asocira na kraljicu.

Goran Majetić 07.08.2022. Utvrde • Dalmacija
Slika 1. - Ilirska kraljica Teuta (Izvor: Portal Antena Zadar (antenazadar.hr))

Slika 1. - Ilirska kraljica Teuta (Izvor: Portal Antena Zadar (antenazadar.hr))

Teuta je živjela u 3. stoljeću prije nove ere, a vladala je nakon smrti muža Agrona kao regentica svom posinku Pinesu od 231. do 228. ili 227. godine prije nove ere. Osim na Šolti, pučka predaja spominje njezine dvorce odnosno utvrde još kod Sućuraja na Hvaru te na otoku Svetac (Sv. Andrija). Godine 1983. objavljeno je u vjerskoj publikaciji Župe sv. Stjepana da su na lokaciji Gradac pronađeni mač i željezna kruna, no nije mi poznato gdje su pohranjeni niti njihova atribucija.

U istraživanje lokacije Gradac, na kojoj se prema lokalnoj predaji nalaze ostaci Teutinog dvora, uputio sam se prvi puta u kolovozu 2021. godine, tijekom ljetovanja na Šolti, a potom znatno bolje opremljen još jednom krajem rujna iste godine. Na internetu sam našao tek nekoliko šturih podataka da se na toj lokaciji nalazila i prapovijesna gradina, ali niti jednu jedinu fotografiju. Nitko od mojih poznanika i dotadašnjih sugovornika sa Šolte nije osobno bio na toj lokaciji tako da se nisam mogao voditi niti nekim prethodnim iskustvom.

Kolovoz 2021.

U pripremi obilaska lokacije Gradac pogledao sam nekoliko različitih karata iz 19. i 20. stoljeća, no niti na jednoj nije bila ucrtana utvrda ili kakav drugi objekt na toj lokaciji. Jedino je toponim Gradac asocirao na moguću gradnju. Pregledom Google-Maps uočio sam obrise koji su mi ličili na moguće zidine utvrde, približno kvadratnog oblika s okruglim “kulama“ na vrhovima. U nedostatku boljih podataka pretpostavio sam da je baš tamo nalazi lokacija koja je predmet mog zanimanja.

U prvom pokušaju odlaska na ciljanu lokaciju krenuo sam s rodicom Natašom Blagaić. Autom smo se približili najbliže što smo mogli vozeći se nerazvrstanom cestom prema uvali Senjska, slijedeći putokaz s glavne ceste Grohote - Gornje Selo. Zadnjih pola kilometra ceste prema Senjskoj je u lošem stanju i pun dubokih rupa. Ne preporučujem vožnju tim putem običnim vozilima, no vješt vozač boljeg terenca može proći bez većih problema. Cijelim putem do uvale nismo uspjeli pronaći put ili barem stazu desno uzbrdo. Nekoliko puta smo pokušali prijeći preko gomila (suhozida) ali svaki puta smo morali odustati zbog gustog i bodljikavog raslinja. Spustili smo se sve do samog žala u uvali Senjska ne pronašavši nikakvu mogućnost približavanja ciljanoj lokaciji, naročito ne u ljetnoj robi i običnim tenisicama. U tom prvom pokušaju nismo uočili ništa što bi nam posebno privuklo pažnju.

Sutradan sam u pratnji kćeri Dore došao autom u jedan oveći maslinik sjeverozapadno od uvale Senjska i spustio se po gomili do oko 200 metara zračne udaljenosti od ciljane lokacije (na Slici 2. maslinik i gomila vide se u gornjem lijevom dijelu). Ni sa tog položaja nisam uočio ništa što bi izgledalo kao utvrda. Prilaz s ove strane nije izgledao moguć bez prokrčivanja puta kroz gusto raslinje mačetama ili čak motornim pilama. Strme stijene na drugoj obali uvale navodile su na zaključak da bi se na njima mogli pronaći ostaci kakve gradnje. Iako niti u ovom pokušaju nismo dospjeli do zadanog cilja, barem smo dobili bolju sliku stanja na terenu.

Istog dana popodne Nikola Cecić Karuzić, načelnik općine Šolta, s kojim sam razgovarao o neuspjelom obilasku lokacije Gradac uputio me je na barbu Joška Petrića. Sutradan ujutro Dora i ja uputili smo se prema Senjskoj i u devet sati, prema dogovoru, sreli barbu Joška i od njega dobili upute kako se popeti na Gradac.

Krenuli smo od zadnje kuće u uvali, prošli kroz dvorište i uputili se uz strminu koju se nikako ne može nazvati stazom. Ovaj prilaz ne preporučujem onima koji nemaju iskustva u planinarenju. Polako smo se uspinjali tražeći manje zarasle prolaze i na nekih pedesetak metara visine od mora po prvi puta ugledali zid kojega je spomenuo barba Joško. Nije to bila lokacija koju smo odredili kao svoj cilj na Slici 1. već sasvim druga, oko 250 metara južnije, odnosno u našem slučaju znatno bliže. Iznad zida je jarbol s tri okrugle metalne ploče, za kojega sam naknadno saznao od Dinka Sule da se radi o jednom od orijentira za mjerenje brzine brodova. Ta konstrukcija postavljena je, što smo kasnije ustanovili, unutar zidova stare gradnje, odnosno ostataka utvrde.

Direktan uspon prema tom zidu nije moguć zbog prirodne strme stijene već smo je zaobišli nešto sjevernije, odnosno desno u smjeru uspona. Pritom smo naišli na još neke dijelove zida i suhozida za koje sam pretpostavio da su dio mogućeg prilaza ili nekog starog puta prema utvrdi. Zid je napravljen od kamena povezanog starinskom žbukom, a na lijevom dijelu (gledano iznutra) naslanja se na veliku stijenu u kojoj su neka udubljenja očito rađena ljudskom rukom. Sam zid je postavljen gotovo pravocrtno po strmoj stijeni i očito je imao zaštitnu ulogu, moguće i u vojnom smislu. Prošli smo još nekih pedesetak metara dalje u smjeru juga i jugozapada, no dalje nismo mogli zbog raslinja i stijenja. Osim spomenutog zida nismo pronašli još neke tragove gradnje.

Dora je pronašla jedan obli kamen, vjerojatno pješčanik, veličine oko 4 centimetra za kojega smo pretpostavili da bi mogao biti nekakav prapovijesni artefakt (Slika 5.). Kamen je proslijeđen arheolozima splitskog muzeja i u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek nemamo službenu potvrdu, no neslužbeno se radi o neolitskom predmetu izrađenom ljudskom rukom.

Vrativši se do zida uočili smo s lijeve strane prema vrhu, oko pedeset metara dalje, još jedan zid i uputili se prema njemu. Bio je to djelomično porušeni suhozid. Prošli smo preko njega i nastavili prema vrhu. Tamo smo naišli na ostatke pravokutne gradnje, moguće kuće ili kule, zidane od kamena i žbuke, također na stijeni i još jedan zid podignut u nastavku strme stijene u smjeru istoka (Slika 5.). Obišli smo vrh lokacije Gradac koliko smo mogli probiti se kroz raslinje i nismo uočili ništa više. Umorni od uspona i vrućine odlučili smo ne ići dalje prema ciljanoj lokaciji (Slika 2.) zbog gustog raslinja i nedostatka alata za krčenje prolaza.

U povratku prema vozilu uputili smo se kroz rijetko raslinje nešto sjevernije od puta kojim smo se uspinjali jer nam se taj dio učinio manje strmim i sigurnijim za spuštanje. Izbili smo na kraj ceste iznad uvale, vrlo blizu mjesta odnosno okretišta na kojemu smo ostavili auto. Javili smo se barbi Jošku, da ne šalje za nama Gorsku službu spašavanja i uputili doma odlučni da u sljedeći pohod u Senjsku dođemo puno bolje opremljeni.

Rujan 2021.

U sljedeći pohod na Gradac uputio sam se u srijedu 29. rujna 2021. u društvu mojih šoltanskih rođaka Nataše i Zorana Blagaića iz Maslinice. Ovoga puta ništa nismo prepustili slučaju. Dobro smo se obukli i obuli, a još smo sa sobom ponijeli odgovarajuću opremu: mačete, sklopivu pilu, laserski daljinomjer, detektor metala, uvećane ispise karata terena i mobitele s aplikacijama za očitavanje GPS koordinata i visina.

Kao početnu točku uspona odabrali smo izlaznu točku prethodnog pohoda, što se pokazalo dobrim izborom. Kako smo se penjali pomalo smo mačetama krčili raslinje. Za desetak minuta uspeli smo se na prvu od tri lokacije na kojima smo obavili mjerenja postojećih zidova. U prvotnom planu bilo nam je izmjeriti dvije lokacije (1 i 3) jer tada za postojanje lokacije 2 nismo znali.

Dok smo Nataša i ja mjerili dužine i visine zidova i udubljenja u stijeni, Zoran je cijelu lokaciju prolazio detektorom metala. Nažalost, nije pronašao nikakav metalni predmet, ali je zato našao nešto keramike, vjerojatno glineni lončić i dio dna neke posude ili tanjura. Nataša je tome priložila jedan manji kamen s rupom u sredini, a ja još jedan komadić glinene keramike. Uz to smo uzeli i komad odlomljene žbuke ispod jednog od zidova i sve to skupa pripremili za isporuku arheolozima u muzeju u nadi da ćemo barem malo pridonijeti nekom budućem istraživanju i preciznijem vremenskom određivanju nastanka zidova.

Prva lokacija (vidi Sliku 9.) na karti označena brojem 1 nalazi se na GPS koordinatama 43.35907, 16.3101 na visini 47 m iznad mora (podaci preuzeti s mobilne aplikacije). Iza zida koji je predmet našeg mjerenja nalazi se metalni stup, odnosno jarbol s tri okrugla limena znaka, kojega sam prethodno spomenuo. Zid se proteže pravocrtno u smjeru sjeverozapad-jugoistok a dugačak je 13,10 metara. Na sjeverozapadnom kraju zid je širok 85 centimetara, a na jugoistočnom 102 centimetara. Gledano od sjeverozapadne strane prvih 2,8 metara zid je ujednačene visine oko 90 centimetara, a potom je polukružno urušen u duljini od 4,4 metra nakon čega ima visinu s unutrašnje strane 1,47 metara koja pomalo pada u dužini od sljedećih 2,57 metara na visinu 1,32 metara. Na jugoistočnom kraju zid je “odsječen“ i niži za 1,06 metara, te ima visinu s vanjske strane 1,4 metra (Slika 14.). Na tom dijelu zid je najširi (102 centimetra). Na 7,2 metara od sjeverozapadne strane zid u dnu, skoro skroz do tla, ima nepravilnu rupu širine oko 70 centimetara i visine oko 50 centimetara (Slika 15.).

Ovaj zid je nadograđen nad strmom stijenom koja je već sama po sebi prirodna zaštita, tako da je vjerojatno imao dodatnu obrambenu ulogu.

Na svom sjeverozapadnom kraju zid se po vertikali naslanja na strmu stijenu u kojoj se nalazi udubina, načelno pravokutnog oblika vrlo vjerojatno izrađena ljudskom rukom, širine 52 centimetra, visine 90 centimetara i dubine do 85 centimetara u kojoj se nalazi još nekoliko manjih udubina, baš poput polica u ormaru. Pretpostavljam da je ta udubina mogla imati ulogu neke vrste ostave.

Druga lokacija, na karti označena brojem 2, nalazi se na GPS koordinatama 43.35942, 16.30985, na visini 65 metara. Radi se o zidu dugačkom 2,5 metara, visine od 77 centimetara do otprilike 2 metra, širine 76 centimetara koji se proteže otprilike u smjeru sjever-jug. Na sjevernom kraju zida nalazi se nadsvođeni otvor u zidu, u razini tla. Pretpostavljam da se radi o prozoru koji je na razinu tla dospio urušavanjem zidova, odnosno da je stvarni pod nešto niže, što bi se moglo potvrditi ili opovrgnuti iskopavanjem. Na tlu sam uočio kamenje poslagano u širinu od oko 4,1 metar, što me navodi na zaključak da se radi o prostoriji odnosno kućici naslonjenoj na vertikalnu stijenu na južnoj strani. Ovu lokaciju otkrila je Nataša i bila je jako zarasla, tako da smo je okrčili koliko smo mogli za potrebe fotografiranja, pazeći pritom da ne režemo raslinje koje drži zid, jer bi time samo pridonijeli daljem urušavanju.

Treća lokacija, na karti označena brojem 3, nalazi se na GPS koordinatama 43.3599, 16.30977 na visini od 59 metara. Na tom mjestu se nalazi zid ukupne dužine 27 metara, širine oko 1 metar, većim dijelom urušen, s poprečnim nosivim zidom dužine 2,8 metara, visine 50-75 centimetara i širine 80 centimetara. Orijentacija zida je sjeverozapad-jugoistok. Na sjeverozapadnom kraju vide se samo tragovi žbuke i osnove zida duljine 12 metara, a na južnom kraju, od poprečnog zida u duljini od 15 metara, vidi se zid visine do 150 centimetara. S oba kraja i po cijeloj dužini zida s vanjske strane su strme stijene koje unutrašnji dio, dakle južnu stranu, odvajaju od sjeverne, zapadne i istočne strane odvajaju kao prirodnu uzvisinu. Zid je, slično kao na lokaciji 1, davao dodatnu zaštitu stanovnicima utvrde.

Ulaz u utvrdu bio je otprilike u sredini zida sa sjeverne strane. Na takav zaključak navode udubine u stijeni, svojevrsne prirodne stepenice uz koje i niz koje se relativno lako može popeti i spustiti s uzvisine.  Sa zapadne strane uzvisine je vrlo strma i neprohodna stijena i na tom dijelu nismo uočili tragove gradnje, kao niti s južne strane koja se vrlo strmo spušta u more. S istočne strane ima na nekoliko mjesta vidljiv suhozid koji je moguće nastao i kasnije, ili je obnavljan naknadno nakon što je urušen zid. Naime, cijela istočna strana izvan zidina je vrlo strma i po tlu se nalaze velike količine kamena, a naišli smo i na komade žbuke, što navodi na zaključak da je nekad u prošlosti postojao zid koji je povezivao lokaciju 1 i 3 možda čak i po trasi postojećeg suhozida. Također postoji mogućnost da je suhozid iznad strmine kojom smo se i mi uspinjali imao i obrambenu ulogu, odnosno da su branitelji utvrde štitili i rušenjem suhozida na napadače. U svakom slučaju ovo je tema za buduća istraživanja arheologa, povjesničara i drugih stručnijih osoba.

Spustivši se preko stijene u podnožje ispod utvrde na sjevernoj strani krenuli smo zapuštenom starom stazom uz suhozid prema sjeveru. Cilj nam je bila lokacija udaljena oko 250 metara koju sam spomenuo na početku, a koja ima tlocrtne osobine starinske gradnje. Nakon nekih pola sata hodanja po suhozidima nekadašnjih maslinika  i probijanja kroz šikaru dospjeli smo do strmih stijena na našem cilju. Nismo pronašli nikakve tragove gradnje ljudskom rukom niti išta što bi nas navelo na zaključak da su ljudi ovdje ikada prije boravili. Zanimljivo je kako je priroda postigla takav učinak i rasporedila stijene i kamenje na način da gledano iz visine odaju dojam ljudske građevine.

Zaključne pretpostavke

I za kraj slobodan sam iznijeti nekoliko zaključaka odnosno pretpostavki o lokaciji Gradac. Položaj na prirodno zaštićenoj uzvisini karakteristika je prapovijesnih naseobina, a pronalazak kamena u pohodu od rujna dodatni je argument u prilog pretpostavci da je i ovdje postojala takva zajednica.

Kameni zidovi povezani žbukom na tri lokacije imaju značajke srednjovjekovnih fortifikacija, naročito to što su podignuti u nastavku prirodnih strmih stijena. S priličnom sigurnošću sam slobodan ustvrditi da smo pronašli ostatke tri ili čak četiri natkrivena objekta površine desetak kvadrata svaki. Moguće da je bio još poneki takav objekt; takvu pretpostavku treba imati na umu iako za nju u ovom trenutku nemamo nikakvog uporišta. Nismo našli ništa što bi ukazivalo na gradnju druge etaže. Zidovi su naime u pravilu široki 70-100 centimetara, što je za onodobnu tehniku gradnje bila karakteristika prizemnih objekata.

Nadalje pretpostavljam da se ovdje ni u kom slučaju ne radi o dvorcu u kojemu je, makar povremeno, boravila ilirska kraljica, niti o nekom značajnom vojnom uporištu. Štoviše, sklon sam pretpostavci da se radilo o vojnoj osmatračnici ili o gusarskom skloništu. Uvala Senjska je, naime jako dobar prirodni zaklon za brodove onoga doba, a utvrđeni položaj iznad uvale na uzvisini zaštićen jedne strane strmim stijenama, a s preostale tri strane morem čini se dobrim strateškim izborom gusarskog skloništa. Ne isključujem ni mogućnost da je gradnja bila sklonište i samih stanovnika Šolte koji su tamo odlazili u zbjeg kod napada gusara ili kakvih drugih neprijatelja, pa čak ni da su je koristili pustinjaci.

Iskreno se nadam, osobno i u ime svojih suputnika na oba pohoda, da će ovaj zapis i fotografije potaknuti arheologe da temeljito istraže lokaciju Gradac u uvali Senjska na otoku Šolti te donesu zaključke koji će opovrgnuti ili potvrditi pučku predaju o dvorcu ilirske kraljice Teute.

Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 28. listopada 2021.

* Napis je izvorno objavljen u šoltanskom godišnjaku "Bašćina", broj 31. iz 2022.

Slika 2. - Crvenim krugom označena je pretpostavljana ciljana lokacija istraživanja; desno gore je uvećan detalj iste slike (Izrada: Tomislav Beronić)

Slika 2. - Crvenim krugom označena je pretpostavljana ciljana lokacija istraživanja; desno gore je uvećan detalj iste slike (Izrada: Tomislav Beronić)

Slika 3. - Ciljana lokacija gledana iz maslinika sjeverozapadno od uvale Senjska (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 3. - Ciljana lokacija gledana iz maslinika sjeverozapadno od uvale Senjska (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 4. - Pogled na zidove na lokaciji Gradac kod prvog uspona (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 4. - Pogled na zidove na lokaciji Gradac kod prvog uspona (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 5. - Kamen s utorima i udubljenjem s lokacije Gradac kojega je pronašla Dora Beronić u kolovozu 2021. godine (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 5. - Kamen s utorima i udubljenjem s lokacije Gradac kojega je pronašla Dora Beronić u kolovozu 2021. godine (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 6. - Dio sjevernog zida (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 6. - Dio sjevernog zida (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 7. - Dora i Tomislav Beronić na vrhu lokacije Gradac u kolovozu 2021. godine (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 7. - Dora i Tomislav Beronić na vrhu lokacije Gradac u kolovozu 2021. godine (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 8. - S lijeva na desno: Tomislav Beronić, Zoran Blagaić i Nataša Blagaić; snimljeno neposredno prije uspona na Gradac (Foto: Nataša Blagaić)

Slika 8. - S lijeva na desno: Tomislav Beronić, Zoran Blagaić i Nataša Blagaić; snimljeno neposredno prije uspona na Gradac (Foto: Nataša Blagaić)

Slika 9. - Karta lokacija na kojima smo obavili mjerenja postojećih zidova; crveno su označeni zidovi sa žbukom, plavo suhozidi i tragovi suhozida, a žuto vjerojatni položaji zatvorenih objekata (prostorija) (Izrada: Tomislav Beronić)

Slika 9. - Karta lokacija na kojima smo obavili mjerenja postojećih zidova; crveno su označeni zidovi sa žbukom, plavo suhozidi i tragovi suhozida, a žuto vjerojatni položaji zatvorenih objekata (prostorija) (Izrada: Tomislav Beronić)

Slika 10. - Mjerenje na lokaciji 1 (Foto: Nataša Blagaić)

Slika 10. - Mjerenje na lokaciji 1 (Foto: Nataša Blagaić)

Slika 11. - Mjerenje na lokaciji 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 11. - Mjerenje na lokaciji 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 12. - Keramika s lokacije 1 i žbuka s lokacije 3 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 12. - Keramika s lokacije 1 i žbuka s lokacije 3 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 13. - Keramika s lokacije 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 13. - Keramika s lokacije 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 14. - Zid i udubljenje u stijeni na lokaciji 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 14. - Zid i udubljenje u stijeni na lokaciji 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 15. - Rupa u zidu na lokaciji 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 15. - Rupa u zidu na lokaciji 1 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 16. - Udubina u stijeni na lokaciji 1 izbliza (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 16. - Udubina u stijeni na lokaciji 1 izbliza (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 17. - Udubina u stijeni na lokaciji 1 iz daljeg (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 17. - Udubina u stijeni na lokaciji 1 iz daljeg (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 18. - Prostorija na lokaciji 2 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 18. - Prostorija na lokaciji 2 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 19. - Prozor prostorije na lokaciji 2 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 19. - Prozor prostorije na lokaciji 2 (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 20. - Vanjski i poprečni zid prostorije i Tomislav Beronić na lokaciji 3 (Foto: Nataša Blagaić)

Slika 20. - Vanjski i poprečni zid prostorije i Tomislav Beronić na lokaciji 3 (Foto: Nataša Blagaić)

Vanjski zid i Nataša Blagaić na lokaciji 3

Vanjski zid i Nataša Blagaić na lokaciji 3

Slika 22. - Uzvisina Gradac snimljena sa sjeverne strane (Foto: Tomislav Beronić)

Slika 22. - Uzvisina Gradac snimljena sa sjeverne strane (Foto: Tomislav Beronić)

Tematski povezane objave