Je li ”donedavno brojnija” nekropola stećaka u Čanku posve uništena?

Prvi do sada poznat pisani trag o stećcima u Čanku u Lici potječe od učitelja Bože Ratkovića (* 1) iz 1900. godine. Nalazi se u pismu koje je poslao tadašnjem uredniku glasila ”Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva” Josipu Brunšmidu (* 2). Urednik Josip Brunšmid pismo, ili pak ulomke iz njega, nije objavio u glasilu. Inače je slične dopise predstavljao u rubrici ”Izvještaji muzejskih povjerenika”, no pismo Bože Ratkovića iz nepoznatih razloga tamo nije uvrstio (* 3).

Goran Majetić 06.08.2022. Stećci • Lika i Velebit
Slikovita dolina Veliki Čanak usred Ličkog sredogorja (Foto: Goran Majetić)

Slikovita dolina Veliki Čanak usred Ličkog sredogorja (Foto: Goran Majetić)

Spomenuto pismo je, međutim, u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu pronašla povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat (1911-1985.), koja se među brojnim drugim zadaćama vrednovanja i očuvanja kulturno-povijesne baštine, prva od stručnjaka u Hrvatskoj bavila i istraživanjem stećaka, i to na području Like, Banovine i Slavonije. Sa sadržajem pisma bila je upoznata prije istraživačkog obilaska dijela Like 1961. godine. Navode iz pisma, o postojanju velikog kamenja u Čanku koje veličinom i oblikom odgovara stećcima, tijekom obilaska nije uspjela provjeriti.

No, u napisu ”Prilog rasprostranjenju stećaka u Liki i Baniji”, objavljenom u glasilu ”Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, broj 1 iz 1963. (tiskan 1964.), Anđela Horvat ipak se osvrnula i na moguće stećke iz Čanka: ”U okolici (Otočca, nap. pis.) bi još trebalo izviditi groblje sa crkvištem u Čanku, ... Za Čanak jedna vijest kaže, da tu postoje dva velika kamena. Nije mi poznato da li su još sačuvani, jer nije bilo prilike to pregledati.”. U popratnoj bilješci daje do znanja da je izvor podataka na koji se pozvala zapravo pismo Bože Ratkovića: ”Učitelj Božo Ratković piše tu vijest J. Brunšmidu g. 1900. Navodi da ploče nisu klesane, nego ”kako ih je priroda dala”. Mjere označava ovako: 2,3 x 1,1 i 2 x 1 m. Visinu, koja je često odlučujuća, ne navodi.”.

Anđela Horvat ipak je našla vremena posjetiti Čanak, 17. kolovoza 1965. godine, kada je tamo pronašla dva stećka. O tome nalazu prvo je izvijestila u knjizi ”Stećci: Kataloško-topografski pregled”, koju je objavio povjesničar Šefik Bešlagić (1908-1990.) iz Sarajeva 1971. godine. Sam izvještaj o stećcima nije u toj knjizi potpisan njezinim imenom, no Šefik Bešlagić ne krije da je sve priloge o stećcima iz unutrašnjosti Hrvatske priredila, jedna od suradnica na tome knjiškom izdanju, Anđela Horvat.

U izvještaju o stećcima u Čanku, Anđela Horvat u navedenoj knjizi ističe: ”U sjeveroistočnom dijelu kraškog polja, zapadno od brda Gradac, na lokalitetu Crkvica, poviše kuće Blaža Lulića, nalaze se 2 osamljena stećka (1 ploča i 1 sanduk). Mještani ovaj lokalitet zovu još i Tursko groblje. Spomenici su dobro obrađeni, sada se nalaze u zidovima obližnjih zgrada. Ne zapažaju se ukrasi. Nekropola je donedavno bila brojnija. Na ovome mjestu je bila stara crkva.” (* 4).

Vrijedno je zapaziti da Anđela Horvat u knjizi ističe da su dva stećka u Čanku ”dobro obrađeni”, dok Božo Ratković u pismu 71 godinu ranije spominje dva kamena ”kako ih je priroda dala”. Osim toga, čini se da su ta dva velika kamena s početka 20. stoljeća još bila samostojeća i da su se nalazila na crkvini. Naprotiv, kamenje u kojem je povjesničarka umjetnosti prepoznala stećke, nedvojbeno je bilo ugrađeno u nedaleke građevine. Tako uzidanom, Anđela Horvat mu nije mogla izmjeriti stranice. Stoga ne možemo znati jesu li, i ona i šest i pol desetljeća ranije Božo Ratković, predstavili u svojim zapisima istovjetne ili različite stećke. Valja napomenuti da među još očuvanim nekropolama stećaka ima i onih na kojima se mogu uočiti spomenici različite kakvoće izrade, od tek grubo obrađenih vapnenačkih ploča do majstorski isklesanih.

Anđela Horvat ujedno otkriva i podatak koji je doznala od mještana Čanka, da je na groblju na staroj crkvini nekoć bilo više stećaka. Bar dio ih je još davno prije njezinog obilaska razgrađen za razne građevinske potrebe samih seljana. Moguće je, međutim, da je nekolicina stećaka istraživačici, ali i domaćinima koji su joj bili vodiči, ostala skrivena jer su još mnogo ranije ”utonuli” u livadu. Možda Božo Ratković 1900. godine nije naveo debljinu dva velika kamena na crkvini upravo zato jer su djelomično ili tek neznatno izvirivali iznad zemljišta.

Prema dostupnim izvorima, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat jedina je od povjesničarsko-arheološko-konzervatorske struke obišla nekadašnje groblje sa stećcima u Čanku. Da budem točniji, u Velikom Čanku. U susjednom Malom Čanku nije postojalo grobište sa stećcima, već samo još jedna srednjovjekovna crkvica koju, koliko mi je poznato, nitko od navedenih stručnjaka nije čak niti potražio. Na tu crkvicu, koju sam zahvaljujući ljubaznom vodstvu mještanina Čanka proljetos obišao, osvrnut ću se u zasebnom napisu.

Nakon Anđele Horvat tek je jedan stručnjak spomenuo u javno objavljenom radu stećke iz Čanka, ponovivši o njima najvažnije navode spomenute istraživačice (* 5). Jedini koji je u novije vrijeme toj nekropoli posvetio kratku bilješku, u kojoj uz već poznate činjenice o njoj spominje i narodnu predaju vezanu uz uništavanje tamošnjih stećaka je arheolog, muzealac i konzervator Ante Glavičić (1931-2003.) iz Senja. Premda je riječ o predanju koje nije posebnost Čanka, već se sačuvalo gotovo u svim krajevima Like gdje su postojala groblja sa stećcima, vrijedno je što je Ante Glavičić ukazao na njegovo prisustvo i u ovom zabačenom ličkom kutku.

U napisu ”Pregled starokršćanske i srednjovjekovne baštine Like, Podgorja i grada Senja”, kojeg je objavio u časopisu ”Senjski zbornik”, svezak 30 iz 2003. godine, Ante Glavičić piše: ”U blizini Velikog i Malog Čanka, planinskih zaselaka starih Vrhovina, nalazi se položaj "Crkvina", gdje se nalazila crkva nepoznata titulara i vremena izgradnje (* 6). U svakom slučaju ova stara "Crkvina" pripada ranom srednjem vijeku. Oko Crkvine se nalazilo "tursko groblje", gdje su na dijelu starijih grobova stajale velike kamene ploče. Prema predaji sa "Crkvine" su ljudi donosili neko bijelo kamenje koje su koristili za izgradnju kuća. Sve one koji su razgrađivali napuštenu crkvu i koristili njezin kamen za druge gradnje, snašla je neka kletva u smislu utrnuća ognjišta i obitelji.”.

Pri iznošenju podataka o crkvini u Čanku pisac se pozvao na bilješku koju je iznijela Anđela Horvat u radu ”O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like”, objavljenom u glasilu ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva”, svezak 1 iz 1975. godine. Izvor predaje koju spominje, Ante Glavičić međutim ne navodi te ne znamo je li ga od nekoga čuo ili je o njemu negdje pronašao već objavljen zapis.

Osim već navedenih povjesničara i arheologa, nadgrobne kamene ploče u Čanku spomenula je i Ljiljana Mrla iz Otočca u napisu ”Župa Čanak”, objavljenom u Godišnjaku župa Otočkog dekanata “Vrilo” iz 2009. godine (* 7). U rečenom napisu, između ostaloga, ističe: ”U Malom Čanku su temelji kapele sv. Marka, a oko kuća "Grbčevih" blizu ”pećine” (* 8) vidljivi su tragovi najstarije crkve oko koje je bilo groblje. Ovu su Turci, kad su došli ovamo, uništili. Ostatke njezinih zidina i nadgrobne ploče raznijeli su seljani za gradnju svojih kuća oko 1850. godine. Predaja kaže da je plovan Luka kamenite lukove (pragove) od vrata i prozora od najstarije crkve upotrijebio za gradnju druge crkve.”.

Položaj srednjovjekovne crkve u (Velikom) Čanku ”oko kuća "Grbčevih" blizu ”pećine””, kojeg navodi Ljiljana Mrla, odgovara položaju ”Crkvica, poviše kuće Blaža Lulića”, spomenutom od Anđele Horvat u ranije predstavljenoj putnoj bilješci iz 1965., objavljenu šest godina kasnije u knjizi ”Stećci: Kataloško-topografski pregled” (* 9). Napis Ljiljane Mrle zanimljiv je zbog navoda da su nadgrobne ploče s groblja oko crkve u Čanku iskoristili sami mještani, i to za izgradnju domova sredinom 19. stoljeća. Plovan Luka koji je prema predaji upotrijebio očuvaniju kamenu građu starohrvatske crkve u Čanku, koja je stradala tijekom turske vlasti u Lici (1527-1689.), za novu zidanu župnu crkvu izgrađenu 1728. godine, očito je bio svećenik glagoljaš Luka Tomac koji se u istom napisu spominje kao čanački župnik još 1733. godine.

O stanju crkvina u Malom i u Velikom Čanku sredinom 19. stoljeća svjedoči bilješka svećenika Frane iz Udbine od 30. ožujka 1850. godine. Bilješku sadrži Statističko-topografski upitnik (* 10), koji je rađen po nalogu vlasti Austrijskog carstva za područje Banske Hrvatske i Vojne krajine. ”Frane Udvine župnik” upitnik je ispunio u vrijeme kada je u oba Čanka (pisac navodi jedinstven naziv, Čanke) živjelo 605 stanovnika u 41 kućanstvu.

Svećenik je uz upit ”Razvaline (ruine) cerkvah i gradinah, i ostali spomenici starih vrěmenah, koji se kod ovog ili u ovome městu nalaze” zapisao, pomalo čudnim pravopisom: ”Razvaline cerkvah Starinskih, imade na berdo Pod Dol jedna imenovata Čerkviča daleko od Zupanske Čerkve 1 Sata, ali ništa nepožnadese nego da u Starine biaše Cěrkvica. Druga opet razvalina od jedne Starinske Cěrkve u Čanačko Polje na liěvu Stranu od česte; od Županske Cěrkve daleko 10 minuti ali ni ovdě ništa nepoznadese, nego da u staro vrime biaše malahna Cěrkvica. a druga stara neimade.”. Ruševine crkve za koje navodi da se nalaze pola sata hoda od župne crkve odnose se na starohrvatsku crkvu Sveti Marko u današnjem Malom Čanku. Položaj udaljen 10 minuta hoda od župne crkve, u Čanačkom polju lijevo od ceste, odnosi se na starohrvatsku crkvu Sveti Juraj u današnjem Velikom Čanku.

Iz dostupnih povijesnih izvora razvidno je, dakle, da se u današnjem Velikom Čanku u predtursko doba nalazila crkva (vjerojatnog imena) Sveti Juraj, uz koje je bilo i groblje s nadgrobnim pločama - stećcima, dok je u današnjem Malom Čanku u isto doba postojala crkva Sveti Marko, uokolo koje se najvjerojatnije nije pokapalo. Tamošnji ukopi ne čine se izglednim već i zbog same krševitosti tla. Na mjestu crkve u Malom Čanku očuvani su još samo njezini temelji, i to uzduž gotovo čitavog tlocrta.

Po svemu sudeći zajedničko srednjovjekovno groblje za žitelje oba Čanka bilo je u Velikom Čanku, na položaju kojeg sadašnji stanovnici zovu Crikvica. Tim imenom zovu crkvinu na kojoj se, po manjoj gomili kamenih ulomaka, još zamijećuje mjesto na kojem je stajala stara crkva. Nekadašnje okolne kamene nadgrobnice ne mogu se nazrijeti.

Obilaske tijekom kojih sam nastojao istražiti obje crkvine, i u Velikom i u Malom Čanku, te provjeriti postoje li još makar tragovi stećaka o kojima su izvijestili davne 1900. godine Božo Ratković te 65 godina kasnije Anđela Horvat, poduzeo sam u proljeće ove godine te im posvetio zasebni napis.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 1. lipnja i 5. kolovoza 2022.

(* 1) Za Božu Ratkovića pouzdano se zna jedino to da je radio kao učitelj u selu Podlapac nedaleko Udbine 1850. i 1857., a pretpostavlja se da je tamo službovao puna dva desetljeća, 1850-1870.

(* 2) ”Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu”, glasilo Arheološkoga muzeja u Zagrebu, najstariji muzejski i arheološki časopis u Hrvatskoj, s manjim prekidima izlazi od 1870. Od 1895. do 1919. nosio je naziv ”Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva”, a uređivao ga je arheolog, numizmatičar i muzealac Josip Brunšmid (1858-1929.) iz Zagreba.

(* 3) Moguće je da Josip Brunšmid pismo nije objavio jer iz navoda Bože Ratkovića nije stekao dojam da je riječ o vrijednim kamenim spomenicima. Naime, učitelj u pismu naznačuje da dva velika kamena iz Čanka izgledaju ”kako ih je priroda dala”. Za pretpostaviti je da takav opis kamenih ploča, bez obzira na njihovu znatnu veličinu, nije u arheologa potaknuo zanimanje.

Je li Josip Brunšmid razmišljao na način da nešto što (se čini da) nije obrađivano, ne predstavlja kulturno-povijesni spomenik? Pri pokušaju odgovora na ovo pitanje valja istaknuti i činjenicu da ovaj arheolog pri nailasku na takvu vrstu spomenika na crkvini u selu Podum nedaleko Otočca 1901. nije iste spomenuo pod nazivom stećci. Kako je pozornost pri istraživanju tada bio usmjerio na spomenike podrijetlom iz rimskog vremena, prisustvo stećaka je ”previdio” te je samo za jednu ploču istaknuo, zbog na njoj uklesanog križa, da ima ”biljeg kršćanskog vremena”. Josip Brunšmid bio je inače upoznat s postojanjem stećaka i njihovim osnovnim obilježjima, o čemu svjedoči činjenica da ih je - na mjestu gdje nije bilo naznaka prisutnosti spomenika iz doba Rimskog carstva - u ličkom selu Medak prepoznao i spomenuo 1898. upravo pod nazivom stećci.

(* 4) U skraćenom obliku, Anđela Horvat o stećcima u Čanku izvještava u radu ”O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like”, objavljenom u glasilu ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva”, svezak 1 iz 1975. U priloženom popisu crkava i crkvina, pod rednim brojem 34, napominje: ”Čanak, istočno od Perušića, na Crikvini bijaše crkva. Tu su na ”Turskome groblju” nađeni stećci (sada ugrađeni u okolne zgrade). Fras spominje ruševine dviju crkava.”.

Školski nadzornik Franjo Julije Fras (1794-1868.) u knjizi ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze” (”Topografija Karlovačke Vojne krajine”), objavljenoj u Zagrebu 1835., naziv sela ističe u množini, Čanke. Uistinu postoje dva sela, smještena u dvije susjedne gorske udoline (ili jednoj udolini, razdvojenoj središnjim brijegom) Veliki i Mali Čanak. Fras osim tada postojeće crkve, sagrađene (obnovljene) 1728. spominje ruševine još dvije crkve: ”Čanke, ... s ostacima dviju crkava koje su vjerojatno sagradili Grci, ali im se danas jedva vide tragovi.”.

Povjesničar Milan Kruhek (1940.) iz Karlovca jasno ukazuje na to da su te dvije ”grčke crkve” u Čanku bile u stvari starohrvatske crkve. U radu ”Topografija krbavske spomeničke baštine”, objavljenom 1997. u zborniku ”Krbavska bitka i njezine posljedice”, povjesničar napominje: ”Već smo spomenuli da je u svijesti današnjih žitelja sve ono što je jako staro i dogodilo se prije njih u neka davna vremena pripisivati starim Grcima. Tako su očito i ove dvije ruševine crkava sigurno položaji starih hrvatskih, predturskih crkava. Prije Turaka tu su se razvila dva jača naselja, jedno u Velikom, a drugo u Malom Čanku, oba s crkvom i župom.”.

(* 5) Arheolozi Marinko Tomasović, Domagoj Perkić i Ivan Alduk u katalogu izložbe ”Topografija stećaka u Hrvatskoj” (”Izložba Stećci 4. rujna 2008. - 2. studenoga 2008.”), objavljenom 2008., na osnovu podataka Anđele Horvat kratko navode: ”Crkvina, Čanak (Korenica) - na Crkvini (”Tursko groblje”) je 1 sanduk i 1 ploča.”.

(* 6) Ivan Štampar, koji obiteljske korijene vuče iz Čanka, objavio je 3. travnja 2022. kraći napis (post) o povijesti zavičaja na stranici facebook zajednice Svi koji znaju za ličko selo Čanak. U postu je naveo podatak da je starohrvatska crkva u (Velikom) Čanku bila posvećena zaštitniku svetom Jurju.

Da se tamošnja stara crkva zvala Sveti Juraj spomenuo mi je mještanin Nikola Naglić, koji mi je bio vodič tijekom obilaska susjednog Malog Čanka, 15. travnja 2022. Podatak o imenu srednjovjekovne crkve u Čanku nisam pronašao u dostupnim povijesnim izvorima te je izvjesno da ga je sačuvala (jedino) narodna predaja.

(* 7) Napis sam pronašao na mrežnim stranicama Forum Naša Lika (forum.nasa-lika.com), gdje ga je 9. veljače 2009. prenio član toga foruma pod nazivom Nikolence. Premda je naveo izvor napisa, nije spomenuo naslov napisa niti njegovog pisca, kao ni to u kojem je broju godišnjaka napis objavljen. Na molbu za pronalazak tih podataka spremno se odazvala prosvjetna i kulturna radnica, novinarka i književnica Manja Kostelac - Gomerčić iz Otočca, koja mi je dostavila presnimku cjelovitog napisa i naslovnice godišnjaka u kojem je napis objavljen.

(* 8) Zanimljiv zapis o špilji koja se nalazi u blizini položaja nekadašnje starohrvatske crkve i groblja u Velikom Čanku ostavio je svećenik Frane iz Udbine u Statističko-topografskom upitniku čije popunjavanje je zavšio 30. ožujka 1850. (vidi niže, osvrt (* 10)). U odgovoru na upit ”Rěke ili potoci, koju u ovom městu protěču, sa izvori i utoci svojimi, kako takodjer jezera, koja se tu nalaze”, dao je odgovor iz kojega izdvajam: ”Imade takodjer jedna velika Pečina, u Kojoj obilna, ledena, i zdrava Voda uzdržise, a u Ješen i u Poliče, Kadašu velike Kiše, izajde velika Voda iz ove Pečine, i razlijese po polju, a više puta po tri, pet ili šešt dana na polju leži ota voda; ...”.

(* 9) Za isti položaj Crikvine u Velikom Čanku, Ivan Štampar u već spomenutom postu na stranici facebook zajednice Svi koji znaju za ličko selo Čanak navodi da se nalazi ” ... disu danas Trolići, sv. Juraj.”.

(* 10) Cjelokupni zapis udbinskoga župnika Frane o župi Čanke u spomenutom upitniku objavio je u napisu ”Iz starih zapisah - Čanak”, na portalu Glas Gacke (glasgacke.hr) 18. kolovoza 2017., zamjenik glavnog urednika portala, pravnik Milan Kranjčević.

Zanimljivost objavljenog upitnika vezana je i uz odgovor na upit ”Koje su najstarie i znamenitie knjige i pod kojim naslovom u cerkvah i u knjižnicah ove župe (parokie) nalaze? gde su, koje godine, od koga i kojom abecedom (azbukom) tiskane?”. Iz odgovora, naime, doznajemo da su župi Čanke od 1719. redovito popisivani rođeni, vjenčani i umrli: ”U ovoj Župi takodjer nalažise jedna Stara Matica od Venčanjih, Kerštenih i umirajućih /Matricula/, počavši od Lěta 1719, u Kojoj jest pišato Latinski; i pod několiko bivši Župnikâ Hervatski; ...”.

* Napomena o autorskim pravima:
Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom
obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis
te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete
dobiti upitom na njegov
e-mail: [email protected]

Prvi zapis o stećcima iz Čanka potječe od učitelja Bože Ratkovića iz 1900. godine (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Prvi zapis o stećcima iz Čanka potječe od učitelja Bože Ratkovića iz 1900. godine (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Bunar zidan od vješto klesanog kamenja ispred župne crkve Blažene Djevice Marije od svete Krunice u Velikom Čanku (Foto: Goran Majetić)

Bunar zidan od vješto klesanog kamenja ispred župne crkve Blažene Djevice Marije od svete Krunice u Velikom Čanku (Foto: Goran Majetić)

Ulomak jedne od novovijekih nadgrobnih ploča uništene u ratnim razaranjima, sačuvan uz temelje nove župne crkve blagoslovljene 2002. godine (Foto: Goran Majetić)

Ulomak jedne od novovijekih nadgrobnih ploča uništene u ratnim razaranjima, sačuvan uz temelje nove župne crkve blagoslovljene 2002. godine (Foto: Goran Majetić)

Povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat pronašla je 1965. godine ”poviše kuće Blaža Lulića ... 2 osamljena stećka” (Foto: Goran Majetić)

Povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat pronašla je 1965. godine ”poviše kuće Blaža Lulića ... 2 osamljena stećka” (Foto: Goran Majetić)

Je li velika kamena ploča ugrađena u zid gospodarske zgrade obitelji Lulić u Velikom Čanku ostatak nadgrobne ploče s obližnjeg srednjovjekovnog groblja? (Foto: Goran Majetić)

Je li velika kamena ploča ugrađena u zid gospodarske zgrade obitelji Lulić u Velikom Čanku ostatak nadgrobne ploče s obližnjeg srednjovjekovnog groblja? (Foto: Goran Majetić)

Jesu li poveći pravilno klesani komadi vapnenca na imanju obitelji Lulić ostaci starohrvatske crkve Sveti Juraj? (Foto: Goran Majetić)

Jesu li poveći pravilno klesani komadi vapnenca na imanju obitelji Lulić ostaci starohrvatske crkve Sveti Juraj? (Foto: Goran Majetić)

Canak_stecci1_8_600.jpg Koje sve tajne prošlosti skriva Čanak usred vrletnog Ličkog sredogorja? (Foto: Goran Majetić)

Canak_stecci1_8_600.jpg Koje sve tajne prošlosti skriva Čanak usred vrletnog Ličkog sredogorja? (Foto: Goran Majetić)

Tematski povezane objave